LjudiRadoznala Lola

Mladića iz Srbije ljubav prema irskom plesu odvela u „Riverdance“

Mladalački snovi i želje isprepleteni sa maštom koja nema granica ne moraju uvijek ostati neostvareni i to je nešto što Marko Mićić veoma dobro zna. Sa samo šest godina počeo je da pleše u kulturno – umjetničkom društvu „Abrašević“ u…

Vesna Drakulic

Mladalački snovi i želje isprepleteni sa maštom koja nema granica ne moraju uvijek ostati neostvareni i to je nešto što Marko Mićić veoma dobro zna. Sa samo šest godina počeo je da pleše u kulturno – umjetničkom društvu „Abrašević“ u svom rodnom Pančevu, a upisao je i završio srednju baletsku školu „Lujo Davičo“, odsjek narodna igra. Međutim, nakon 12 godina aktivnog igranja folklora Marko je poželio da isproba neki novi ples. Ples koji će mu biti izazov u smislu težine koraka i tehnike. I tada je sasvim slučajno na televiziji vidio koncert „Riverdance“ (pozorišni show u kojem se izvodi irski ples uz tradicionalnu irsku muziku). Pokreti tijela, koraci i muzika toliko su očarali Marka da je odlučio da, uprkos tome što te 1999. godine u Srbiji nije postojala nijedna škola irskog plesa, nauči da pleše uz zvukove smaragdne zemlje Irske. Kako? Vjerovali ili ne – samo uz pomoć video – kasete sa nastupom „Riverdance“ – a!

„Odgledao sam koncert barem 100 puta na video kaseti. Noge su u jednom trenutku same krenule da se pomeraju i onda sam nekako krenuo polako da vežbam kratke sekvence koraka. Trebalo mi je godinu dana samo da shvatim osnovne. Bilo je izuzetno teško, bez lažne skromnosti. Nisu se samo kadrovi često menjali, već i uglovi i neuhvatljivi trenuci u realnom vremenu pa sam morao da usporavam i premotavam iznova i iznova kasetu za svaki korak“, otvoreno priča Marko za magazin Lola.

Marko Mićić

Iako je i dalje plesao srpski folklor, Marko je bio svjestan razlike u samoj prirodi ova dva plesa i ponekad je na predmetu narodnih igara u srednjoj baletskoj školi imao problema zbog toga što je bio previše stegnut. Za one koji ne znaju, irski ples zahtijeva utegnutost gornjeg i donjeg dijela tijela, što ispravljeniji položaj nogu i obavezno otvorenu poziciju u stopalu. Sa druge strane, u srpskom folkloru potreban je rad gornjeg i donjeg dijela tijela i savijenost u koljenima. U tom periodu školovanja Marko je prijepodne vježbao folklor, a popodne irski ples. Iskustvo u srpskom folkloru mu je mnogo pomoglo jer zahvaljujući njemu naučio kako da čuje i osjeti muziku, ritam i korake, dok je u irskom plesu još više usavršio ta čula i ljubav prema samoj igri.

Roditelji i okolina su u samom početku bili skeptični prema Markovoj riješenosti da se ozbiljno bavi irskim plesom. No, sve se to promijenilo nakon njegovog prvog nastupa u Pančevu 2002. godine kada je i televizija Pančevo snimala i prenosila koncert za vrijeme božićnih i novogodišnjih praznika. Tri godine nakon prvog susreta sa „Riverdance“ – om Marko je odlučio da osnuje prvu školu irskog plesa u Srbiji.

“Moram da priznam da je odaziv bio veći nego što sam očekivao i tada sam imao oko 20 polaznika. Ubrzo nakon toga sam osnovao i prvu trupu irskog plesa ‘Celtic Rhythm’ i održani su koncerti u Pančevu i Beogradu. Jedini problem je bila neobaveštenost javnosti o kakvoj se formi plesa radi kao i o uslovima pod kojima se taj ples igra”, priča Marko.

Marko Mićić i Celtic Rhythm

Iako su neki mislili da je Marko sa irskim plesom u Srbiji dostigao sve što je mogao, čekalo ih je veliko iznenađenje. Ovaj talentovani mladić sanjao je o tome da dobije angažman u nekoj irskoj plesnoj kompaniji i stalno im je slao svoje snimke i biografiju. Njegov talenat i upornost su se isplatili jer mu je ubrzo stigao poziv od irske plesne kompanije „Ceol Chiarrai Productions Ltd“ za dvosedmičnu radionicu koja je ujedno bila i audicija za nove plesače povodom turneje po svetu sa predstavom „Dance of Desire“!

“Bio sam jako uzbuđen i odmah sam prihvatio ponudu. Nakon toga smo imali turneju i u Johanesburgu, Las Vegasu, većem delu Evrope i Rusiji. Dakle, od 2010. sam bio član te kompanije pa sve do 2015. godine kada sam rešio da na prvo mesto stavim završetak akademskih studija u Beogradu”, iskreno priča Marko.

Dance of Desire

Cijeli njegov svijet bio je rasplesan u čaroliji irske muzike koja je Marka toliko inspirisala da je uskoro počeo sam smišljati koreografije za nastupe. Shvatio je da je najbolje da sam smišlja kombinacije koraka kako bi ih jasnije i sigurnije mogao i drugima prenijeti. Njegova kreativnost nije ostala nezapažena i uskoro mu se desilo nešto o čemu je ranije mogao samo da sanja – u julu 2013. godine stigao mu je poziv od „Riverdance“ – a da zapleše u najdužoj liniji irskih plesača koji igraju Riverdance korak na mostu „Samuel Beckett“ u Dublinu!

“Sve se tako brzo odvijalo. Prvo sam jedva na vreme uspeo da spremim snimak  i biografiju koja je bila potrebna za dobijanje mesta. Kada su mi iz ‘Riverdance’ – a javili da sam prošao i da me pozivaju da budem jedan od njihovih članova na obaranju Guinnessovog rekorda u očima su mi se pojavile suze radosnice! Bio sam presrećan! Sam taj dan je bio prosto nestvaran. Imao sam prilike da upoznam velikane irskog plesa, igram sa njima i da se slikam i porazgovaram sa prvom damom irskog plesa ‘Riverdance’ – a Jean Butler. To je za mene bilo ostvarenja sna. Osećao sam se kao na Olimpijadi i kao jedini predstavnik Balkana na ovakvom izuzetnom događaju”, sa osmijehom na licu priča Marko.

Marko Mićić u najdužoj liniji irskih plesača koji igraju Riverdance korak na mostu „Samuel Beckett“ u Dublinu, Photo: Jason Clarke Photography

Irci i Škoti su bili impresionirani cijelom njegovom pričom o tome kako je počeo da pleše. Najbolji savjet koji su mu vrhunski irski plesači dali bio je da se vježbom dolazi do savršenstva. Poslušao ih je i nastavio i dalje da se usavršava, stalno je nastupao, vrijedno vježbao, osmišljavao nove koreografije i uživao u svakom trenutku kada njegove cipele udare od pod na kojem pleše. Bio je siguran da je ostvario sve što je bilo moguće kada je irski ples u pitanju, ali 2016. godine na njegovu adresu stiglo je obavještenje da je dobio stipendiju za školovanje na Univerzitetu u Limericku, Irskoj na master programu Master of Arts in Dance Performance.

Marko Mićić i Jean Butler

“Upravo završavam svoj master rad, nešto što još niko nije uradio, a to je spoj bunjevačkih koraka sa irskim step plesom. Zahvaljujući profesorima i mentorima mislim da sam dostigao svoj maksimum. Svakim danom od devet ujutro pa sve do pet časova popodne smo imali predavanja, kako teorijska tako i većim delom praktična. Imali smo praktična predavanja baleta, savremene igre, etiopijskih, škotskih i kanadskih plesova i tako dalje. Bilo je tu i nekoliko nastupa od kojih bih izdvojio onaj na koncertu ’Limerick Fling’ povodom Dana Svetog Patrika u University Concert Hall – u, kao i nastup u ’Dolan’s Warehouse’ – u u sklopu festivala ’Limerick Fringe’ sa savremenom predstavom ’In Limbo’”, otkriva Marko.

Danas je Marko član Međunarodnog savjeta plesača UNESCO – a, bio je specijalni gost u njemačkom mjuziklu „Ireland… Nein, danke!?“ i kada bi mogao nešto da promijeni u svojoj karijeri to bi bilo da mnogo ranije počne da se bavi irskim plesom. Čak i kad nije na sceni, on i dalje smišlja nove korake, koreografije, buduće koncerte, radionice i projekte. Kada se ugase reflektori i zavjesa spusti Marko se opušta uz serije poput „Game of Thrones“, „Merlin“ i filmove. Voli da posjećuje pozorišta,  kulturne manifestacije i koncerte. I živi svoj san. Ukoliko vam se pruži prilika da uživo gledate ovog talentovanog mladića kako pleše, nipošto to nemojte propustiti. Vjerujte nam, ostaviće vas bez daha.

The Piper

Posted by Marko Mićić on Donnerstag, 11. Mai 2017

Pročitaj još

Od iste osobe