KulturaRadoznala Lola

10 snažnih dokumentaraca iz 21. vijeka

tekst: Redakcija

Koliko god upitna istinitost i dokumentarnost dokumentarnog filma bila, kako nam to dobar dio naših preporuka svjedoči, on je i dalje filmska vrsta kojoj najviše vjerujemo. U sebi i dalje nosi težinu pripovjedanja, faktičnost dokaza, nepokolebljivost fotografije, ali i otvorenu slojevitost “djela”.

Što se stvari svijeta čudnije i više gomilaju, što je teže i napornije pristojnom čovjeku da postane, pa i nešto poput povremenog ili stalnog konzumenta opijata, jer svijet je preprisutan i preživ za tako akutno kušanje, više nam treba trun refleksije, savjet, pojašnjeje, ogledalo.

Ako nam išta ovaj sitni broj dokumentaraca govori, govori nam o našoj ljupkoj groteskonosti, onako kako nam to rijetko govore i televizija, i knjige, i muzika i film. A grotesknost je, valjda, bitna, jer od nje se najteže uči.

“The Act of Killing”

Dajte pozornicu zlu i pustite ga da se predstavi, svojim riječima. Ne trpajte koncepte na njega. Ne imenujte ga. Pustite ga da priča. Možda i da postavi predstavu. Mjuzikl.

Ovo je, na prvu, jednostavna ideja koju je imao reditelj Džošua Openhajmer(Joshua Oppenheimer), a ispostavilo se da je zlo prijemčivo jednostavnostima.

Film se bavi indonežanskim genocidom šezdesetih godina prošlog vijeka, tako što pušta same vinovnike okrutnih mučenja da izvode rekreacije svojih djela. Kao da prepričavanje i oživljavanje brutalnih tortura nije bilo dovoljno, Openhajmer mučiteljima daje prostora da ožive svoje artističke ambicije njihovim sopstvenim teatarskim produkcijama.

Jedna od najstrašnijih stvari koje ćete vidjeti – neograničena kreativnost zla.

“I Am Not Your Negro”

Džejms Boldvin (James Baldwin) će tek postati značajan za američku kulturu. U stvari, on postaje značajan. Ono što iznenađuje nije činjenica da je riječ o čovjeku koji je stajao rame uz rame Martinu Luteru Kingu (Martin Luther King),Malkolmu Eksu (Malcolm X) i Medgaru Eversu, i koji je pisao vjerovatno najelokventnija razobličavanja pitanja rase u Americi, još tada, kada su sva trojica svoje borbe vodili, niti činjenica da danas postaje jednako značajan, već to što je postojao period čekanja da se o njemu ponovo govori – tačnije, da on sam ponovo govori.

To znači štošta i, hvala bogu, ne zbog nas, već zbog njih, da Amerikanci opet nalaze načina da govore o sebi, jer kako kaže Boldvin: “Ne možete me linčovati i držati me u getu, a da ne postanete i sami nešto čudovišno. A uz to, vi mi dajete zastrašujuću prednost. Jer vi nikada niste morali da me gledate. Ja sam morao da gledam vas. I sada, ja o vama znam više nego što vi znate o meni. Ne možemo promijeniti sve sa čime se suočimo, ali ništa ne možemo promijeniti dok se prvo ne suočimo sa istim.”

“Remember This House”, djelo o rasnom pitanju u Americi, ispričano kroz živote trojice Boldvinovih prijatelja – Kinga, Malkolma Eksa i Eversa – nikad nije završeno. Ostao je samo rukopis od 30 stranica. Taj rukopis je osnova za ovaj film. Na njegovu kičmu uzdignute su rečenice drugih Boldvinovih dijela, intervjua, televizijskih gostovanja, i sve su pročitane glasom Samjuela L. Džekson (Samuel L. Jackson). On ovdje gubi sve što mu je ostalo od njegovih velikih i glasnih brbljivaca, poput Džulsa (Pulp Fiction) i Šafta (Shaft), te ćete ga teško i postepeno prepoznavati u nečemu što će se sigurno pamtiti kao jedna od njegovih najboljih uloga.

“Exit Through The Gift Shop”

Ovo nije samo izvrsna priča o najneuhvatljivijem i najsavremenijem umjetniku današnjice, Benksiju (Banksy), ovo je i jedno od najvještijih razaranja mogućnosti istinitosti dokumentarne forme. U ruhu moguće laži, detaljno iskonstruisane i predvođene vjerovatno samim Benksijem, ovaj film se često poredi sa Velsovim(Orson Welles) “F for Fake”. Mimo pitanja o tome ko je Benksi, šta je umjetnost, šta je tržište, koji je značaj ulične umjetnosti i grafita, šta je umjetnost danas, ovo je prezanimljiva priča.

Dobijate upitno, ali besprekorno konstruisano svjedočanstvo čovjeka koji je u jednom trenutku svog života odlučio da sve što mu se dešava bilježi video-kamerom. Taj čovjek je Tijeri Geta (Thierry Guetta) i taj čovjek tvrdi da je sticajem okolnosti postao nevjerovatano blizak sa samim Benksijem, te nam donosi njegovu priču. Iako u jednom trenutku postajemo izgubljeni u nevjerovatnosti čitavog narativa i sve počne da miriše na još jednu Benksijevu podvalu, ne možemo ni u jednom trenutku uložiti žalbu i reći da ovo nije jedan od onih filmova koji vas dočekaju nespremne i otvore vam oči za toliko toga.

Zatvori reklamu