PorodicaPraktična Lola

Ispovijest jednog muškarca: Osjećao sam se užasno krivim zbog svoje neplodnosti

tekst: Vesna Drakulic

Richard Clothier je imao 34 godine kada se oženio 29–ogodišnjom Terri. Oboje su bili zdravi, nisu pušili cigarete, vježbali su svakodnevno i pili veoma malo alkoholnih pića. Planirali su da što prije zasnuju porodicu i nisu ni pomišljali na to da bi u vezi s tim mogli imati neke probleme. No, godinu i po dana je prošlo, a Terri nikako nije uspijevala da ostane u drugom stanju. Otišli su kod doktora na pregled i saznali da Richard ima problem sa pokretljivošću spermatozoida, što je značilo da se oni nisu slobodno kretali naprijed, bili su lošeg oblika i bilo ih je malo.

Istraživanja pokazuju da Richard nije jedini muškarac koji se bori s tim. U posljednjih 40 godina zbog načina života, stresa, dijeta, pesticida i plastike u cijelom svijetu muškarci se suočavaju sa duplo manjim brojem spermatozoida.

„Za mene je ta vijest bila šok. Nisam ni slutio da s tim imam ikakvih problema, pogotovo zato što sam uvijek bio zdrav i u dobroj formi. Kada nam je doktor rekao da vjerovatno nikad nećemo dobiti dijete prirodnim putem, osjećao sam se grozno i užasno krivim. Morao sam se nositi s tim i pomoći svojoj ženi. Potpuno sam se fokusirao na nju i sasvim isključio ideju o tome da razgovaram o svojim osjećajima s ljudima koji nemaju ličnog iskustva u vezi neplodnosti“, iskreno priča Richard.

Doktor im je savjetovao da pokušaju sa in – vitro oplodnjom. Richard je pokušao sve kako bi u tome i uspjeli – trčao je više svaki dan, potpuno je prestao da pije alkohol, unosio je u organizam razne sjemenke, orašaste plodove i suplemente ribljeg ulja. Budući da žive u Berdfordshireu u Engleskoj, imali su pravo na jedan besplatan tretman za in – vitro oplodnju. No, kada su se nakon godinu dana odlučili da pokušaju sa time, test na trudnoću je bio negativan. To ih je oboje emotivno pogodilo, a najgore od svega je bilo to što su Richardovi poznanici, prijatelji i kolege na poslu veoma često zbijali neslane šale na račun muške neplodnosti.

„Većina njih nije znala kroz šta prolazim, ali jedan čovjek je znao. Kada je njegova žena ostala trudna, čestitao sam mu, a on mi je odgovorio: ’Laknulo mi je jer sad znam da sam potpuno funkcionalan’. Nije mu ni palo na pamet da neću dobro prihvatiti njegove riječi i, zaista, one su me proganjale. Kada smo se Terri i ja podvrgli in – vitro oplodnji i nismo uspjeli, sjetio sam se te njegove rečenice i stalno sam mislio kako nisam ’potpuno funkcionalan’“, otvoreno priča Richard.

Dani su se pretvorili u noćnu moru. Na putu do posla, oko 07:15 Richard bi briznuo u plač. Stiskao bi volan svog automobila svom snagom, plakao i ispuštao zvukove koji nikad dotad nisu izašli iz njegovih usta. I Terri i on su patili, ali, srećom, sve to nikad nije uticalo na njihov brak i ljubav. Terri ni u jednom trenutku nije bila ljuta na Richarda. Neplodnost je posmatrala kao zajednički problem s kojim se oboje moraju boriti. Uzrok neplodnosti joj je bio potpuno nebitan.

No, Richard je znao šta je uzrok i zbog toga se stalno osjećao krivim. Nikome  nije pričao o tome sve do prošle godine kada je čuo da će državni zdravstveni sistem u Berdfordshireu potpuno izbaciti tretmane za in – vitro oplodnju. Smatrao je da je jedini razlog za tako lošu odluku činjenica da je neplodnost i dalje tabu tema i zato je odlučio da napokon u javnost iznese svoju priču.

„Nadam se da će moja odluka da javno progovorim o neplodnosti dovesti do toga da državni zdravstveni servis i dalje nastavi finansirati in – vitro oplodnju, pa makar to bila samo jedna za svaki par. No, nakon što sam svoju priču podijelio sa cijelim svijetom ja sam se prestao sramiti svoje neplodnosti. Osjetio sam kao da mi je ogroman teret dignut sa ramena zato što sam pričao o tome. Nadam se da će i drugi muškarci koji imaju ovaj problem takođe osjetiti olakšanje ako podijele svoju priču sa drugima. To je posebno važno kako bi se podigla svijest o niskom broju spermatozoida i štetnom uticaju nezdravih načina života na sve nas“, odlučno tvrdi Richard.

Richard i Terry Clothier

Vjerovali ili ne, za njega i Terri ova priča ipak ima srećan kraj. Otišli su u privatnu ordinaciju i još jednom pokušali sa in – vitro oplodnjom koju su morali da plate 6.200 britanskih funti. Rezultat je bio ostvarenje njihovog najvećeg sna – test na trudnoću je bio pozitivan i Terri je u aprilu ove godine rodila sina Jamesa!

Kada danas pogledaju svoju bebicu, Richard i Terri znaju da su se svi teški trenuci isplatili zato što najzad imaju ono što su toliko željeli – svoje dijete. I zaista nema potrebe da se iko osjeća krivim zbog neplodnosti, a još manje ljudi treba da komentarišu tuđe živote i to što nemaju djece. Sjetite se one izreke: „Budite ljubazni jer svako koga upoznate vodi tešku borbu“ i pazite da riječima ne otvorite nečiju duboku i pažljivo skrivanu bolnu ranu.

Izvor: Telegraph

Zatvori reklamu