LjudiRadoznala Lola

Zbog svoje kćerke napravio zabavni park za djecu sa invaliditetom

tekst: Vesna Drakulic

Gordon Hartman je bio na bazenu sa svojom porodicom i jednog dana je primijetio kako su djeca iz bazena pobjegla od njegove kćerke Morgan, koja se samo htjela igrati s njima. Vjerovao je da je to zato što djeca nisu znala kako da reaguju na Morganin invaliditet – kognitivno shvatanje na nivou petogodišnjeg djeteta i jedan vid autizma. Stalno je mislio o tome šta da uradi po tom pitanju.

“Morgan je divna mlada dama. Kad je upoznate, nasmiješiće vam se i zagrliti vas. No, mnogo puta je nismo mogli odvesti na neka mjesta”, otvoreno priča Gordon.

Morgan Hartman u svom zabavnom parku sa roditeljima, photo: Jerstad Photographics

Morganini roditelji su pitali svoje prijatelje postoji li mjesto na kojem bi se njihova kćerka osjećala prijatno i gdje bi i drugima bilo lijepo da se druže s njom. Shvatili su da takvo mjesto ne postoji i zato je Gordon odlučio da ga sam napravi! Prodao je svoju firmu koja se bavila izgradnjom kuća i osnovao je neprofitnu organizaciju “The Gordon Hartman Family Foundation”, koja nastoji da pomogne ljudima sa invaliditetom. I onda je 2007. godine u San Antoniu, Teksasu počeo da gradi prvi tematski park dostupan svima i dao mu ime “Morgan’s Wonderland” (“Morganina zemlja čuda”).

Konsultovao se sa doktorima, terapeutima, roditeljima i ljudima sa invaliditetom oko objekata koji bi bili u sklopu parka. U parku se nalaze točak Ferris, avanturističko igralište i mini – voz, te ringišpil sa životinjama i specijalno dizajniranim kočijama za invalidska kolica koja se nalaze uz konjiće. Posjetioci su bili oduševljeni, a mnoga djeca sa invaliditetom po prvi put u životu su mogla da uživaju u zabavnom parku. No, Morgan se isprva bojala vožnje na ringišpilu sa konjićima.

Na ringišpilu pored konjića su specijalne kočije za invalidska kolica, photo: Jerstad Photographics

“Nije shvatala zbog čega konjići idu ukrug i gore – dolje. Trebalo joj je tri godine da skupi hrabrosti i približi se ringišpilu. Prvo je samo stajala uz njega, a zatim bi se popela na konjića, no mi ne bismo pokretali ringišpil. Njoj je mnogo značilo da prevaziđe taj strah. Male stvari postignute u igri mogu napraviti značajnu razliku”, objašnjava Gordon.

Od otvaranja 2010. godine pa do danas “Morganinu zemlju čuda” su posjetili milioni ljudi iz 67 zemalja širom Amerike, a ulaz je besplatan za svakog posjetioca sa invaliditetom. Trećina radnika u ovom zabavnom parku su ljudi sa invaliditetom.

“Shvatio sam da je Morgan srećna zato što ima mnoge stvari koje su joj potrebne. Nisam želio da novac bude barijera za druge ljude sa invaliditetom”, priča ovaj divni čovjek.

Ljuljaške nisu više neostvarena želja za osobe sa invaliditetom, photo: Jerstad Photographics

Otvaranjem ovog zabavnog parka svake godine Hartmanovi gube više od 750.000 britanskih funti, ali pokušavaju te troškove podmiriti zahvaljujući partnerima i prikupljanjem novčanih priloga. Ove godine je park proširen vodenim parkom dostupnim svima po imenu “Morgan’s Inspiration Island” (“Morganino ostrvo inspiracije”). Hartman je na tu ideju došao kada je primijetio da se tokom ljeta invalidska kolica jako zagriju i postanu toliko vruća da ljudi u njima ne mogu biti. U nekim dijelovima ostrva koristi se topla voda što pomaže posjetiocima koji imaju probleme sa mišićima. Obezbijeđena su vodootporna motorizivana invalidska kolica koja se umjesto na baterije kreću zahvaljujući kompresovanom vazduhu. U sklopu ostrva je vožnja čamcem dostupna svima.

Mnoga djeca sa invaliditetom su na “Morganinom ostrvu inspiracije” po prvi put u životu uživala u vodi.

“Prije neki dan mi je prišao čovjek i samo me primio za ruku. Pokazao mi je svog sina i počeo da plače. Kroz suze mi je rekao da se njegov sin dosad nije mogao igrati u vodi”, priča Gordon.

Topla voda u nekim dijelovima “Morganinog ostrva inspiracije” pomaže osobama koje imaju problema sa mišićima, photo: Jerstad Photographics

Tri od četiri posjetilaca ovog parka nisu osobe sa invaliditetom, već zdravi ljudi i Gordon kaže da je u “Morganinoj zemlji čuda” postignuto ono što je najviše želio.

“Vidio sam djevojčicu u invalidiskim kolicima kako prilazi zdravoj djevojčici i počele su se zajedno igrati. To je bilo predivno. Ovdje ljudi shvataju da iako se po nečemu razlikujemo od osoba sa invaliditetom mi smo ustvari isti”, objašnjava Gordon.

U “Morganinoj zemlji čuda” zdrava i djeca sa invaliditetom se igraju zajedno, photo: Jerstad Photographics

Premda mu stižu stotine i stotine pisama i mailova od ljudi iz različitih gradova sa molbom da i kod njih napravi takav park, Gordon ima druge planove. Fokusiraće se na to da u San Antoniu tinejdžerima sa invaliditetom pruži obrazovne objekte. Osim toga, nastaviće da sarađuje sa organizacijama koje pokušavaju da sagrade zabavne parkove slične “Morganinoj zemlji čuda”. U međuvremenu on i supruga redovno vode svoju Morgan u njen zabavni park.

“Ona ovdje ima status rock zvijezde! Mnogo ljudi želi da se slika i priča s njom i Morgan se u svemu tome sjajno snalazi”, sa osmijehom na licu priča Gordon i dodaje: “Priča više nego ikad, a mnoge fizičke probleme su joj doktori riješili brojim operacijama. Ponosni smo na nju i na to koliko je napredovala.”

Ulaz u “Morganinu zemlju čuda” je besplatan za osobe sa invaliditetom, photo: Jerstad Photographics

U svojoj zemlji čuda Morgan najviše volji da se igra u pijesku i ljulja na ljuljaškama. Zna da je park nazvan po njoj, ali nije ni svjesna koliko života je promijenjeno nabolje zbog nje. Bila je i ostala najveća inspiracija svojim roditeljima.

Izvor: BBC

Zatvori reklamu