Lole iz komšilukaO ljudima

Znaš li tko su (tvoji) prijatelji?

tekst: Ana Kolar

Nikad neću zaboraviti kako sam se osjećala kad mi je osoba koju sam do tada smatrala prijateljem rekla da sam ja njemu samo “bolja poznanica” jer riječ “prijatelj” ne koristi često. Riječ “prijatelj” za njega je sveta i prema njemu koristi se u krive svrhe. Iako sam bila iznenađena i malo povrijeđena, s vremenom mi je sjelo što je htio reći.

U pravu je moj “bolji poznanik”. Ta riječ je krivo korištena u vremenima u kojima živimo. Zbog medija i društvenih mreža svakodnevno je oskvrnuta pa mnoge ljude nazivamo svojim prijateljima, zahvaljujemo za prijateljstvo, slavimo međunarodni dan najboljih prijatelja, a realno smo jako sretni ako prijatelja, i to pravih i dobrih, imamo koliko i prstiju na jednoj ruci. Nismo niti svjesni koliko smo tada zapravo sretni.

Prijatelj nije osoba koju samo poznaješ, znaš čime se bavi, kako se zove i izgleda, s kime je u vezi ili koga je volio prošle godine. Ne, to su samo taksativne činjenice koje, nažalost, danas saznaš putem društvenih mreža za vrijeme jedne dosadne vožnje tramvajem do posla. Tako svaki dan možeš skupiti na desetke “prijatelja” i super. IMAŠ BRDO PRIJATELJA. BRAVO! Ali…

Možeš li nabrojati koliko ljudi će ti izaći ususret u bilo koje doba dana i noći? Možeš li s lakoćom odgovoriti na pitanje “Tko ti je najbolji prijatelj?”? I zašto je baš ta osoba zavrijedila tu “titulu”? Ili, imaš li ih možda više od jedne? Poznaješ li više od jedne osobe koja te vidjela u svim stanjima u kojima si ikad bio? Poznaješ li osobu pred kojom te ničega nije sram i pred kojom možeš biti potpuno prirodan?

Sad ćeš nabrzaka vjerojatno odgovoriti potvrdno na sva ta (a ima ih i više) pitanja, ali kopkat će te kao što te kopkalo one noći kad nisi mogao spavati, a nisi znao koga da zoveš. Ako pomisliš “ma neću je sad zvat’, neću je gnjaviti, ima ona i svojih briga” to je jako lijepo od tebe, ali… Je li netko tako isto misli za tebe prije nego te obaspe svojim problemima?

Koliko puta su te zasuli svojim problemima i jadikovkama ljudi do kojih ti i nije toliko stalo? Bilo ti je tlaka slušati to ali pregrmiš jer znaš da siroti nemaju nikog drugog. I onda shvatiš da i ti, barem ponekad, radiš to isto. Jer nemaš nikog odnosno imaš masu “prijatelja” koji to zbilja nisu. Ne kažem da su to loši ljudi i odnosi, ali nema te dubine koja bi trebala ići uz riječ “prijatelj”. Izgubi se i prije nego se uopće dotakne ta dubina.

Biti prijatelj nije lako i iziskuje trud i ljubav. Kao ni ljubavnički odnos, to ne možeš forsirati, jednostavno morate kliknuti bez obzira na dob, spol i ina uvjerenja. Postati prijatelj stvar je trenutka u kojem se trenutno nalaziš i kako vidiš tu osobu koju ti je srce odabralo.

Kažu da su prijatelji obitelj koju odabireš. I imaju pravo. Prijatelj ili prijateljica je sve u jednom. Osoba koju voliš, koja te nasmijava i rastužuje. Osoba za koju brineš, ona koja će ti dignuti tlak u sekundi, ali za koju ćeš izletjeti pod auto da ju spasiš. I nećeš dvojiti ni sekunde. Prijatelj je ljubav. I obitelj. Nju ili njega zoveš i kad ti se samo razgovara, ali i kad ti se srce slama. Prijatelja zoveš i kad skačeš od sreće zbog nekog uspjeha jer znaš da onda taj isti ushit samo raste.

Ako nemaš brata ili sestru, nema veze, s pravim prijateljem dobit ćeš i to. Pravi prijatelj će te naučiti sve što zna bez da se trudi ili da ga ti to tražiš, to jednostavno dođe spontano. Prijatelji su tu da ti seru oko tvojih postupaka i odluka jer te znaju bolje od ikoga, bolje od tvoje majke i oca, i znaju da će njihovo mišljenje imati neki utjecaj. I neka ima, ako te vole, žele ti najbolje i s njima ne možeš pogriješiti.

Danas sam sretna jer znam da ima barem jedna osoba za koju bih napravila sve na svijetu. I ona za mene. A nije me rodila i ne dugujem joj ništa. To je jednostavno tako. Tu je bila ja lijepa i ušminkana ili izgledala kao groblje i uplakana. Tu je. Bila je tu i kad sam mislila da ne treba, ali je ona osjetila drugačije. Bila sam i ja za nju kad je tonula pa sam joj rekla da neće potonuti jer je ja držim za ruku. Došla je blizu dna, ali izvukla se i uzimam si za pravo reći da sam i ja dio toga. Kao što si ona može uzeti za pravo i reći da bez nje ne bih preživjela neke bitke. Sretna sam i jer taj odnos raste. Jer možemo puhati svjećice na torti i brojati godišnjice.

Sretna sam jer imam svijest o tome tko mi je prijatelj, a tko bolji poznanik. Ta spoznaja jako olakšava trenutke u kojima ne znaš što bi i kome bi se obratio. Ali neka je i puno boljih poznanika, imaju i oni svoju svrhu. Evo, barem da me nauče razliku između njih i prijatelja.

A ti? Koliko prstiju ti brojiš?

Do idućeg puta, zagrljaj vaše bolje poznanice,

A.

Zatvori reklamu