PojaveRadoznala Lola

Ispovijest jedne studentkinje: Moja depresija je drugima izgledala kao lijenost

tekst: Vesna Drakulic

Da li ste se ikad osjećali da svi osim vas žive punim plućima? Caitlin Ainsworth je studentkinja na koledžu u Sjevernoj Karolini. Kada ga završi postaće učiteljica, ali trenutno je mlada djevojka koja se bori sa depresijom i otvoreno poručuje svim ljudima sa istim problemom da je sasvim u redu potražiti pomoć.

“Ponekad mi se čini da drugi ljudi nemaju problema. Ja se svakog jutra budim sa strahom što više ne spavam ili, još gore, što nisam mrtva. Konačno sam skupila hrabrosti da ustanem iz kreveta pet sati nakon što moj alarm zazvoni i onda možda čak potražim i nešto za jelo. No, nakon što jedem vraćam se u svoje gnijezdo ćebadi i jastuka za koje mi se čini da me štite od čudovišta u mojoj glavi i oko mene”, otvoreno priča Caitlin.

Subota je uveče, ona za ponedjeljak ima pet domaćih zadataka i ako sada sjedne i počne raditi na njima, možda bi i mogla da završi tri na vrijeme. To je dobro, zar ne? Možda bi mogla dobiti produženje za ostala dva? U utorak ima kontrolni rad i razmišlja da počne učiti jer je to važno za njenu ocjenu. No, tada se javljaju dva čudovišta u njenoj glavi – Anksioznost i Depresija.

“Zašto da učiš za test za koji si sigurna da ga nećeš položiti?”, pita je Anksioznost.

Zašto se uopšte trudiš? Nikad ga nećeš moći dobro uraditi. Ti samo moraš da spavaš. Ostavi knjige i jednostavno stani”, šapuće joj Depresija.

I upravo to je i uradila – ostavila je knjige, ugasila Microsoft Word i uključila Netflix ne bi li gledanjem serija otjerala misli i glasove u njenoj glavi. Sati prolaze. Ona se ne miče. Ljudima sa strane bi izgledalo kao da ona baš i nema obaveza i da leži cijeli dan. Stvarnost je malo drugačija: Caitlin uzima 21 dopunski čas zato što mnogo zaostaje i plaši se da će imati loše ocjene. Kada počne da se pita gdje je pogriješila glasovi u njenoj glavi se opet jave: “Ti si potpuno beskorisna. Ti ne možeš da učiš ni za jednostavan test koji će odlučiti da li ćeš uspjeti da završiš ovu školsku godinu. Zašto si cijelo vrijeme ležala u krevetu? Zašto nisi učila? Jesi li stvarno toliko jadna kao što izgledaš?”

Caitlin se ovako osjeća svaki dan. Ima ovakve misli i radi ovakve stvari zato što većinu dana ne može raditi ništa drugo.

“U svom umu ja držim zgrade, mačujem se sa demonima i guram crnog duha od sebe. U mojoj glavi se odjednom dešava hiljadu stvari i ja ne mogu da se izborim s njima kako bih radila ono što zaista postoji. Umjesto toga ja vidim samo dijelove svoje mašte i duševne bolesti za koje znam da nisu stvarni. Ako se i vi borite s tim, možda ćete me i razumjeti. Možda ćete shvatiti da je o tome teško misliti i pisati zato što se čini nemoguće da se to sve opiše. Može izgledati licemjerno, izazovno, mračno i nezdravo”, iskreno priča Caitlin.

Caitlin radi sve što može da ostane zdrava- ide na preglede kod doktora i pije lijekove, no to ne znači da joj je bolje. To znači da se trudi da joj bude bolje. Ne znači da živi lakim životom ili da može raditi šta god poželi, recimo da se odmara nakon časova (ako uopšte i ode na časove). Neki ljudi će možda pretpostaviti da je lijena zato što ignoriše domaće zadatke. Zbog toga se ona osjeća kao da se ne trudi dovoljno i da je razočarala sve ljude oko sebe. Žao joj je što je u raspadu, ali voljela bi da drugi ljudi shvate da ona nije lijena, da se trudi i da postaje bolja.

Izvor: The Mighty

Zatvori reklamu