Praktična LolaŽivot

Tiha epidemija hlamidije nagriza region

U rijetko čemu pratimo svjetske trendove. Za malo drugačiju sliku “pobrinula” se bakterija Chlamydia trachomatis, uzročnik hlamidije, koja je svjetski broj 1 kada su u pitanju polne prenosive bolesti. Godišnje se u svijetu registruje oko 100 miliona novih slučajeva, od…

Ana Tomić

U rijetko čemu pratimo svjetske trendove. Za malo drugačiju sliku “pobrinula” se bakterija Chlamydia trachomatis, uzročnik hlamidije, koja je svjetski broj 1 kada su u pitanju polne prenosive bolesti. Godišnje se u svijetu registruje oko 100 miliona novih slučajeva, od čega u SAD oko šest miliona, a u Evropi oko 10 miliona infekcija koje su, recimo, 2003. godine rezultirale sa 600.000 upala jajovoda, od kojih je 120.000 završilo neplodnošću.

Kao pritajena opasnost, hlamidija podjednako uporno i stameno “napade” i ljude u BiH, odnosno Srbiji i Hrvatskoj, pokazuju statistike te podaci do kojih smo došli. Hlamidija je, tako, u sve tri zemlje tokom prethodne dvije godine, a slični parametri su zabilježeni i u pređašnjem periodu, bila najzastupljenija polna zarazna bolest (u BiH je u prethodne dvije godine registrovano 76, odnosno 67 oboljelih, dok je od ostalih zaraznih polnih bolesti u istom periodu oboljelo tridesetak osoba, u Hrvatskoj je istovremeno registrovano 332, odnosno 229 oboljelih, u odnosu na 184 i 169 registrovanih zbog drugih polnih oboljenja, a u Srbiji 941, odnosno 893, u odnosu na skoro trećinu manje oboljelih od drugih polnih prenosivih bolesti). Reklo bi se, tiha regionalna epidemija.

“Razloga za tako nešto je više – od toga da javnost nije dovoljno osveštena po tom pitanju, preko toga da svi zajedno nedovoljno obraćamo pažnju na to, a trebalo bi, do onog najvažnijeg, a to je nedostatak sredstava. Takođe, problem je i manjak ljudskih resursa, a ta oblast nije ni dovoljno pravno normirana, tako da je to jedan splet okolnosti usled kojih je broj obolelih od hlamidije iz godine u godinu dosta velik”, govori dermatovenerolog Radivoj Rokvić, klinički ljekar u Institutu za javno zdravlje Srbija “Dr Milan Jovanović Batut”.

On ističe da hlamidija godinama, čak i deceniju, može prolaziti neopažena. Tek kada nastupe opasne komplikacije ili trajne posljedice, poput začepljenja jajovoda, po život opasne izvanmaterične trudnoće, upale male karlice, prekida trudnoće i prevremenog porođaja, neplodnosti te povećanog rizika od nastanka karcinoma grlića materice uz postojeću HR-HPV infekciju kod žena, te smanjenja plodnosti, reaktivnog autoimunog artritisa ili povišenog rizika od raka prostate kod muškaraca, na vidjelo stupa sva šteta koju je načinila našem organizmu.

“Najvažnije je svakako naglasiti da hlamidija može dovesti do trajnog steriliteta, dok druge polne prenosive bolesti ne”, ističe doktor Rokvić.

Zvanične brojke svakako nisu prikaz stvarnog stanja, s obzirom da svi zaraženi nisu zatražili ljekarsku pomoć, ali i zbog toga što još uvijek u potpunosti nije zaživio registar, pa podataka iz privatnih ordinacija najčešće nema. Iako “leteći seks” (često mijenjanje seksualnih partnera, bez adekvatne zaštite) puni ambulante zbog hlamidije, nemar je, čini se, glavni okidač, jer iako se uglavnom prenosi seksualnim putem, a statistike kažu da je inficirana jedna od 10 seksualno aktivnih osoba, izvor zaraze ponekad mogu biti i bakterije koje se skrivaju u peškirima ili mokrom kupaćem kostimu u kojem sjedite na ivici bazena ili stolicama na javim mjestima. Takođe, bakterija se tokom porođaja može prenijeti sa majke na dijete, pa su redovne kontrole tokom trudnoće imperativ, a zanemarivanje simptoma ili neredovne posjete ljekaru mogu prouzrokovati brojne probleme.

“Dve godine smo muž i ja pokušavali da dobijemo bebu, ali bezuspešno. Ispostavilo je da je hlamidija bila problem. Nakon, ispostavilo se uspešne terapije lekovima (uz sve to koristili smo razne čajeve, neven, hajdučka trava, zdravac, virak… ), sada sam u drugom stanju i niko nije srećniji od nas. Budite strpljivi i verujte!”, jedan je od komentara na brojim forumima posvećenih ovoj problematici.

Jelena S. iz Banjaluke priča da se izvjesno vrijeme borila sa hlamidijom. Jednostavno, poprilično je tvrdokorna i ne da se tako lako. Stoga su redovne kontrole neminovne, jer svako ko je već izliječen može se uvijek iznova inficirati, a prisustvo bakterije se pouzdano može otkriti samo analizom brisa grlića materice ili uretre – poput većine drugih bakterija i virusa, ni hlamidija se ne može vidjeti u papa testu!

“Da imam hlamidiju sam saznala slučajno, da tako kažem. Simptome, koji nisu bili pretjerano izraženi, sam jednostavno zanemarivala, misleći da je riječ o nekoj trenutnoj nelagodi. Kasnije je počela prava ‘borba’ lijekovima protiv bakterije, a isto je prošao i moj momak. Stalne kontrole su nam sada obavezne, samim tim što smo više upoznati sa tom bolešću, a naročito njenim posljedicama”, ispričala je ona.

Da, nakon izliječene hlamidijske infekcije organizam ne stiče otpornost. Svakoga može uvijek iznova inficirati zaraženi partner, slično kao kod ponavljanih bakterijskih upala grla.

“Mislim da je ovakvo stanje zato što je sve to tabuizirano. Sve je posljedica neznajnja. Mladi ljudi misle da se to neće desiti njima. Šta vam se to neće desiti? Desiće vam se svašta, iz prostog neznanja i tabuiziranja tema koje u 2017. ne bi trebalo da budu tabu”, naglašava Selma Hadžihalilović, feministkinja i aktivistkinja Fondacije “Cure”.

Ipak, mladi, koji su i seksualno najaktivniji, danas nemaju priliku da o tome saznaju nešto više mimo lične zainteresovanosti i pronalaska informacija na svoju ruku.

“Do skorog uvođenja predmeta o seksualnom i reproduktivnom zdravlju neće doći. Mi planiramo u drugom polugodištu ove školske godine uvesti predmet bezbjednost i zaštita”, najavio je prije nekoliko dana Dane Malešević, ministar prosvjete i kulture RS.

Trenutno, terorizam nam je veći neprijatelj od polnih bolesti, pa samim tim i od velikog broja neželjenih, kao i maloljetničkih trudnoća, do steriliteta i bijele kuge. Tako bar pokazuje praksa, s obzirom da su najmlađima dostupnije i, prema procjeni nadležnih, potrebnije informacije o tome kako se zaštiti od teroriste, nego od posljedica seksualne nepismenosti. Dakle, prirodne nepogode ispred prirodne potrebe. A tiha epidemija i dalje hara.

Pročitaj još

Od iste osobe