Lole iz komšilukaO događajima

Da li su nam dani vještica pojeli jednu njenu noć?!

tekst: Ana Tomić

“Ordnung” bi bio skup pravila koja su duboku ustoličena u kulturu amiša i koji zalazi u svaku poru života pripadnika te zatvorene hrišćanske grupe. Sve se to dešava negdje u Sjevernoj Americi, s tim da “ordgung” zna da preleti granice, što državne, tako i one u ljudskom mozgu, pa dok među amišima zabranjuje da lutke imaju lice, a odobrava incest, kod nas, recimo, kaže da Noć vještica ne može da bude nekoliko sati u godini. Valjda bi trebalo da se zna da je kod nas doba vještica, zašto da se suzbijamo na jedan školski čas ili tek višeminutno vrijeme za razonodu među vrtićkom djecom.

Elem, dok će anglosaksonska djeca uskoro da buše bundeve i zarade karijes od bombona iz komšiluka, Republika Srpska je protjerala taj paganski običaj, spremna da zapuca sa branika otadžbine. Ministarstvo prosvjete i kulture RS kulturno nas je, oduzimanjem uloge Džonu Karpenteru, prosvijetlilo da se takva lakrdija od praznika ne uklapa u ovdašnji milje, jer bi, shodno tome, trajno oštetila nacionalne sive ćelije naše djece, koja bi se, nekim logičkim slijedom, ako ne u vješticu, pretvorila makar u miša ili tikvu.

“Imajući u vidu da su ciljevi obrazovanja poštivanje prava djece, te razvijanje sposobnosti za život u demokratski uređenom društvu, kao i razumijevanje i njegovanje sistema vrijednosti, koji je zasnovan na tolerantnosti, Ministarstvo cijeni da obilježavanje pomenute manifestacije nije u skladu sa istim”, navodi se u aktu Ministarstva prosvjete i kulutre RS, donesenom na osnovu mišljenja iz Republičkog pedagoškog zavoda.

U istoj rečenici djeca i tolerancija i pravo i zabrana. Svjetski prošireno Halloween maskiranje je tako prepoznato kao strani faktor koji podriva ovdašnji sistem vrijednosti, pa smo u školama, onim koje i dalje prokišnjavaju, gdje fekalije i dalje zbog prastarih cijevi ne otiču baš kako treba, gdje imamo i po dva naroda pod jednim krovom u 21. vijeku ili smo im samo zbog manjka duša natakeli katanac, i vrtićima, onima izgrađenim prije Titove smrti, onim prenapučenim, u koji djeca treba da donesu i tariguz ili gdje ćete da zateknete izujedano dijete od 13 mjeseci, ili onim privatnim, čitaj mnogima preskupim, stiješnjenim na nekoliko kvadrata bez adekvatnog kadra ili, recimo, dvorišta za igru, zauvijek raskrstili sa tom jabukom razdora između nacionalnog kursa, čojstva i junaštva naših potomaka i uvoznog smeća.

“Nismo mi tražili zabranu engleskog jezika, Šekspirovih drama, Dikensovih romana, Bitlsa ili fudbala. Naravno da se ne protivimo upoznavanju s tradicijom i kulturom drugih naroda, pogotovu onih sa civilizacijskim, univerzalnim ljudskim vrijednostima, koje bi i našoj djeci pomogle da postanu bolji ljudi. Ali, zapitajmo se da li je Noć vještica najveće kulturološko dostignuće naroda engleskog govornog područja kojim, eto, i mi treba da obogatimo našu djecu? I sami Amerikanci na sve ostale koji se uhvate proslavljanja Halloween, pogotovo nas koji faktički pripadamo Trećem svijetu, gledaju poprilično prezrivo, podrugljivo, kao da smo kakvi jadnici koji pokušavaju biti “tako kul” (kao sto su awesome Amerikanci), ali, eto, nikad neće. I ovo posljednje rečeno je dovoljno valjan razlog da čovjek koji drži do svog dostojanstva u potpunosti ignoriše ‘veseli praznik izbušene tikve’, bal pomodarstva po onoj narodnij ‘vidjela žaba da se konji potkivaju'”, pojašnjava Predrag Adamović, predsjednik Srbskog sabranja “Baštionik” iz Banjaluke, udruženja koje je inicijator ideje o ukidanju proslave Noći vještica u vrtićima i školama.

On ističe da odluka Zavoda i Ministarstva ne sprečava nikoga da u privatnosti svog prostora, sa svojom djecom, porodicom, prijateljima slavi Noć vještica, ali je, baš kao i dio javnosti, pa i jedna učiteljica pred penzijom, sa kojom sam razgovarala na ovu temu, mišljenja da tom prazniku nije mjesto u našem vaspitno-obrazovnom programu.

“Imamo mi dovoljno svojih lijepih praznika. Pa ni Amerikanci sigurno nikad ne bi slavili, recimo, naš Božić”, reče mi ta učiteljica.

E, tu je, čini se, srž problema. Što niko i ne kaže da treba da slavimo Noć vještica u vrtićima i školama, već samo da kroz neka njegova obilježja djeci približimo drugi narod, kulturu, običaje – saglasan je dio javnosti koji drugačije misli.

“Djeca bi trebalo od malih nogu da se uče poštovanju različitosti, a Noć vještica je svakako jedan od najznačajnijih praznika koji se proslavlja na engleskom govornom području i ne postoji nikakva šteta u njegovom obilježavanju na časovima engleskog jezika. Cilj časova stranog jezika nije samo da se nauči govoriti isti, nego i da se učenici upoznaju sa kulturom i običajima određenog govornog područja. A koji je bolji način za to nego kroz interaktivni pristup učenju, kroz igru i kostimiranu zabavu”, smatra Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava.

I pojedini roditelji školaraca u čudu komentarišu ovu odluku, navodeći da, koliko znaju, nije ni postojala praksa da djeca na časovima proslavljaju Noć vještica, već da ih nastavnici tek upoznaju s tim običajem, na neki, za njih, bezazlen način.

“Preglupo, a u neku ruku smiješno, šta sve ljudima smeta i šta im ne smeta”, kratko je prokomentarisala jedna mama.

A to što na ovaj način treba da zaštitimo naše najmlađe od demona i vještica, pa mnogo ih okružuje svaki dan, u stvarnom životu. Doduše, ne nose maske, ali su im i posljedice mnogo pogubnije.

Zatvori reklamu