Ljudi s olovkama

Forkaid: Je li zavodljivost stanje duha ili izgled?

tekst: Ljudi s olovkama
Broj pregleda: 343

Kako se osjećate nakon svakog neuspjelog dejta? Neprihvaćeno, nedovoljno lijepo ili pak jednostavno niste kliknuli?! Ali, čak i ako niste kliknuli, to je zbog tebe, zbog tebe se ne klikće..

Ili, još češća priča. Jedno jutro hrabra djevojka je otišla do supermarketa nenašminkana i odmah su je upitali osjeća li se dobro.

Svakodnevno nam je nametnut osjećaj ljepote. Čak od malena biraju našu odjeću, naše frizure i hvale nas kao slatke djevojčice. Sve je umotano u nju, koja je skoro pa prioritet. Ako niste tip kojega zanima posebno izgled, očekivanja drugih će vam postati teret. Budi lijepa, češće u štiklicama, šta je žensko bez vizualno vitkih noga?! Pa se našminkaj, de neka je i kosa fino namještena, inače drugi će misliti da si iz džungle.

Ali, eto, nekad se događa da kada sve to učinite, nekome niste privlačne, negdje se taj vidljivi zanos gubi. Žena se pita: ,,Što sad?˝, dala sam sve od sebe i nije dovoljno. No, u tijeku cijelog 3-satnog spremanja, nisu shvatile kako je njihov um i stav najbitniji. To je ono što ih čini zavodljivim. Zavodljivost je stanje duha. Kao što je Sophia Loren objasnila: Žena koja sebe smatra lijepom, jeste lijepa. Izađete li iz kuće sa samouvjerenjem, koje nastaje iz samostalnosti, iskustva i truda, za vama se okreće svijet. Sjajite jednako kao i sunce. Ma, čak i kišu zamjenite svjetlošću.

Jer čovjek će lako vidjeti lijepu ženu, sve smo lijepe. Ali ženu sa stavom nešto rijeđe. Nije to kritika ženi, razumijem i nju. Strah je vražja stvar.

Imati čvrst stav za ženu je isto što i hodati bez štikla; njoj najprirodnije, ali okolini nejasno.

Želimo li promjeniti to razmišljanje, potrebno je početi od djetinjstva. Odgajajući djevojčicu treba ju učiti prioritetima, odnosno poticati u njoj želju za znanjem. Tako da od malih nogu shvaća svoju vrijednost, zna čime se treba ponositi te što ju čini veličanstvenom. Kada žena uđe u prostoriju, nitko neće primjetiti lijepe oči, bujnu kosu ili našminkane usne. Hod i pojava. To je ono što objašnjava karakter i mišljenje te osobe o samoj sebi. Kroz ove dvije, ponekad neprimjetne karakteristike, shvaćate veličinu nečije zavodljivosti, koju nije moguće razviti pomoću fizičke ljepote, već samo pomoću duhovne.

Nekad čujem komentare za feministice, poput Virginije Woolf, Simone de Beauvoir ili Kate Millet kako se radi o ružnim djevojkama, koje moraju promovirati tu filozofiju, jer ih nijedan muškarac ne želi.

Zamislite, ženska vrijednost određena muškom željom. Ali, nije tako. Ona vrijedi, bez obzira na muški rod. Vrijedi, jer postoji.

Zadržat ću se na ovim ženama. Možda vam nije jasno zašto sam baš njih izdvojila. U modernom vremenu sa brojnim društvenim mrežama, izgled i estetika su itekako cijenjeni. Smatra se kako će lijepa žena uvijek bolje proći u životu, to će sve nadopuniti. Ipak, o varci je riječ, odnosno, samo na mrežama prikazano. Zavodljivost dolazi sa samouvjerenjem, a ono može samo niknuti iz znanja, iskustva i istinskog veselja. Virginia Woolf, Simone de Beauvoir i Kate Millet nisu zapamćene po tjelesnim posebnostima, nego zato što su inspiracija svim kasnijim generacijama, orginalnim stajalištima i shvaćanjima.

Zaključimo. Oko sebe imate dva tipa žena, one koje hodaju uzdignute glave i spuštene. To nema veze sa izgledom. Ono ste što mislite za sebe ujutro, još uvijek nespremljene.

Zatvori reklamu