Ljudi s olovkama

Suada Arnautović: Institut Bivšeg Muža

Riječ ”institut” latinskog je porijekla i označava određenu postavku, ustanovu ili obučavanje.  Pravni institut ili ustanova jest usklađen skup pravnih pravila, koja se odnose na jedan isti društveni odnos, regulirajući ga. Brak bi trebao biti zakonom uređena zajednica života žene…

Ljudi s olovkama

Riječ ”institut” latinskog je porijekla i označava određenu postavku, ustanovu ili obučavanje.  Pravni institut ili ustanova jest usklađen skup pravnih pravila, koja se odnose na jedan isti društveni odnos, regulirajući ga. Brak bi trebao biti zakonom uređena zajednica života žene i muškarca. Nerijetko, pri uređivanju istog, ničim niti pozvana niti izazvana se pojavljuju i treća lica.

Ponekad ta treća lica uspijevaju u svojoj namjeri da sruše temelje odnosa dvoje ljudi, pogotovo ako se treće lice nalazi u bliskom srodstvu sa jednim od aktera čiji potpisi se nalaze na dnu vjenčanog lista. Povremeno sam uživala u braku, ukalupljena u prividnu sigurnost tako poželjnu, poput dobrog zdravlja, za nas balkanske žene koje su roditelji pokušali odgajati u duhu tradicije, predstavljajući nam brak i bračnu zajednicu kao jedinu prihvatljivu normu života.

Bračna zajednica. Hmmm. Shvatila sam šta podrazumijeva tek nakon razmjenjivanja bračnih zavjeta i stavljanja potpisa ispred matičarke, potpisujući se kao neka nova S., meni tako strana i nepoznata. Noć prije sam se gušila u suzama, sklupčana u kadi od emotivne boli prouzrokovane izrazom lica i uzdahom svoje majke prije no što je otišla u svoj stan da se pripremi za sutrašnji veličanstveni dan. Bilo mi je iznimno teško vidjeti tugu na njenom licu, tako nemoguću za sakriti, budući da njena prva djevojčica, koju je i ona dobila kao djevojčica s nepunih 20 godina, odlazi iz njene blizine. Vjerovatno, pretpostavljajući šta me čeka.

Upoznala sam ga na audiciji prilikom potrage za novom članicom ženskog benda. Utuvila sam si u glavu da sam rođena pjevačica i par godina sam predano obilazila sve moguće producente, bendove, studije, gdje sam bezbroj puta bila izložena kritikama, podsmijehu i pokušajima da me zaustave na mom putu. Interesantno je bilo posmatrati zbunjenost tih pojedinaca kada im dođem sa svojom vizijom, od koje nisam odstupala niti jednog trena, ne obazirući se na komentare kako nisam dovoljno dobra/trebala bih naučiti bolje pjevati/smršati par kilograma/naći si bogatog sponzora/platiti basnoslovan iznos već proslavljenim autorima dobru pjesmu da bih ostvarila uspjeh. Suludo je bilo objašnjavati da zapravo preispitujem svoje granice, mogućnosti i karakter i tu sam bitku dobila kada sam nakon silnih zavrzlama (showbizz svijet na Balkanu je jedna obična šarada, u šta sam se kasnije uvjerila zahvaljujući Bivšem Mužu) napokon snimila svoj pjesmuljak, čije sam stihove i muziku sama komponovala. Počela sam gostovati na raznoraznim TV i radio emisijama, čak sam bila i u utrci za plasman na nekom lokalnom radijskom festivalu, malo se pročulo za mene i jedan dan je uslijedio telefonski poziv od tadašnjeg popularnog televizijskog gej-voditelja.

‘Ćao ljepotice, šta se radi? Ej, imam ti jednu full cool ideju, mislim da si ti stvorena za tog’ (milujući mi taštinu voditelj M. uspjeva u svom naumu, kao što to samo gejevi mogu sa ženama).

‘Ej M., baš sam u nekoj frci, ali reci kako mogu pomoći?’

‘Čuj, upravo me zvao jedan super menadžer iz Zagreba i pitao me da li bi se ti htjela prijaviti na audiciju za ovaj fenomenalni ženski bend Fenomen, jer ih je upravo treća pjevačica napustila jer joj se više to ne da, ali znam da bi se tebi dalo jer si super i baš si za tog. Paaa…Da mu dam broj?’

‘Ne, M., ne bih se ja eksp…’

‘Ooooooodlično S., ja sam mu već proslijedio tvoj broj, uskoro će te zvati i budi mi super, doći ću da te gledam, ljubim te, cmokić, pusicaaaa’.

Tu-tu-tu-tu

Naravno, prije no što sam uopće shvatila o čemu priča, stvar je bila gotova.

Super menadžer ženskog benda Fenomen je imao moj broj. A meni je srce lupalo k'o ludo jer sam znala da je to taj momenat. Sudbinski. Itekako.

Nedugo nakon toga uslijedio je poziv. Neobično veseli muški glas s druge strane, specifičnog akcenta, mi se ukratko predstavio i poput voditelja M., bez alternativne mogućnosti, mi uručio ponudu koju nisam mogla odbiti.

Dvije noći nakon poziva upoznala sam Visokog Crnog Stranca. Retorika mu je jako dobro išla od ruke, šarmirao je sve redom i zamolio me da ga ne persiram. Izrazio želju da se opet vidimo kada bude dolazio u moj kutak svemira. Bila sam ubijeđena da je u meni prepoznao novu JLo, dok mi moja Vokalna Mentorica nije prišapnula na uho da je njegov dijapazon interesovanja za mene sasvim druge prirode i da jedino ja ne primjetim ono što je isuviše očito.

Maaa daaaj?‼

Već iduće sedmice je imao obavezu da dođe u moj grad i one tamo i poslije tri sedmice i nakon nepuna dva mjeseca mi smo bili zaručnici. Mediji su se raspisali o našim zarukama, žuta štampa je bila puna naših nasmijanih lica, informacija o datumima, a ja sam sa navršenom 21 godinom života imala prsten od bijelog zlata s briljantima na desnoj ruci, snagu u petama da koračam smjelo i mrvicu sumnje u slijed događaja. Živjela sam svoju bajku.

Kao i svaki idealista (yeah, guilty as charged), krenula sam grlom u jagode uopće ne misleći o posljedicama svoje odluke. Željela sam i dobila Visokog Crnog Stranca, život u centru Zagreba, veliko vjenčanje sa poznatim licima među zvanicama, dizajnersku vjenčanicu (koja mi skoro deceniju poslije još uvijek savršeno pristaje jer smo mi MALE žene HIT), željela sam vožnje u suton na njegovoj yamahi dok mi vjetar isprepliće kosu, željela sam da zajedno kuhamo, peremo, čistimo, vodimo intelektualne rasprave, planiramo budućnost i uvijek budemo sretni i zaljubljeni.

Crni oblak sumnje u mojoj bajci se pojavio sa dolaskom Cruele. Idealna podloga za manipulaciju je upravo ona u kojoj se bliski krvni srodnici dušebrižnički postavljaju prema izborima druge osobe, pogotovo ako im nešto nije po volji, pa pod okriljem svojih snažnih emocija izazivaju tektonske poremećaje unutar odnosa u kojem bi trebali biti višak.

Svaka je bajka mora imati svoju zlicu i u svakoj bajci je Princ a.k.a. Visoki Crni Stranac uspješno pobijedi i oslobodi svoju princezicu svih muka. No ja nisam bila te sreće. Ubrzo je moj Princ postao Beskičmenjak kojem sam se obavezala na poštovanje, zajednički život i potporu u dobru i zlu. Ostala sam dosljedna datoj riječi jer iako povremeno djelujem inertno, iz dana u dan sam činila nevjerovatan napor i pokušavala pronaći smisao u svom Mraku. Bezuspješno.

Jednom.

Dvaput.

Šesthiljadasedamstopedesetpeti put.

Oduprijet ću se porivu da iznosim škakljive detalje iz svog Mraka, jer to nije pristojno. Nas Balkance ionako ne zanima tuđi prljav veš. Zar ne?

Izmučena uzaludnim pokušajima objašnjenja svom Beskičmenjaku kako trebamo biti tim, a ne suprotne strane, kako treba razumjeti i cijeniti da sam otišla iz svog kutka na zemlji da bih gradila Mračnu zajednicu s njim u gradu u kojem imam jedino njega, te kako je potrebno da ponekad upali svjetlo i da mi snage za dalje, jedno decembarsko poslijepodne spakovala sam sjećanje na Bajku, vratila snagu u pete i u svojoj dvadeset i petoj započela život iz snova. Ne bajku u kojoj princeza čeka da bude spašena od princa koji se bori sa aždajama i Cruelama, već život koji sam priželjkivala mnogo više od bilo kakvog infatilno-ovisničkog odnosa u kojem je ženina uloga da uvijek bude puna razumijevanja, servilnosti, snage da ugađa drugima a nikad ili gotovo rijetko sebi.

Gradeći svoj novi identitet ne mogu a da ne odam priznanje Institutu Bivšeg Muža. Da su stvari bile drugačije i da me uljuljkao u simulakrum vječne sreće, vjerovatno bih poput dosta žena koje poznajem, godinama vegetirala u odnosu u kojem ne bih obraćala pozornost na svoje želje i potrebe, već se (u skladu sa tradicijom i običajima) pognute glave povinovala svakom njegovom postulatu za koje nisam odmah uvidjela da se značajno razlikuju od mojih.

Razvod je bio brz i bezbolan, predstavljao je samo potvrdu činjeničnog stanja. Ono što je bilo bolno jeste toliko dugo vremena sebe lagati da će sutra ipak biti bolje. Ako se samo jedna osoba u odnosu bori, nikad neće biti bolje. To je poput lošeg plesa u kojem se oba sudionika neprestano sapliću. Još uvijek vjerujem u ljubav, onu nemoguće jaku silu koja, čini mi se, pokreće svijet, ali vjerujem i da neke ljubavi imaju rok trajanja. Za one trajnije nije potrebna ni društvena potvrda, niti potpis, veliko vjenčanje sa poznatim zvanicama, već samo odluka za posvećenosti životu u ljubavi.

Pročitaj još

Od iste osobe