LjudiRadoznala Lola

Pismo zahvalne majke upućeno medicinskim sestrama

Dvogodišnja Sophie Skiles je u maju ove godine oboljela od raka. Jednog dana je kod kuće prestala da diše i hitna ju je odvezla u dječiji medicinski centar u Dallasu. Doktori su u njenim grudima našli tumor i od tada…

Vesna Drakulic

Dvogodišnja Sophie Skiles je u maju ove godine oboljela od raka. Jednog dana je kod kuće prestala da diše i hitna ju je odvezla u dječiji medicinski centar u Dallasu. Doktori su u njenim grudima našli tumor i od tada živi na relaciji bolnica-kuća. Njena mama Shelby je stalno uz nju i za ovih pet mjeseci borbe za Sophijin oporavak susrela se sa oko 250 medicinskih sestara i tehničara koji su brinuli o njenoj kćerkici. Od prvog dana je bila iskreno dirnuta njihovom predanošću i posvećenošću, a svoju duboku zahvalnost je izrazila u predivnom pismu svima njima koje je objavila i na Facebooku. Shelbyno pismo prenosimo u cjelosti kako bismo odali priznanje medicinskom osoblju koje svakodnevno olakšava bolove i muke svim pacijentima.

“Po cijeli dan sjedim na ovom kauču i gledam vas. Toliko se trudite da vas ne primijetimo ni moja kćerka ni ja. Na vašim licima vidim da se rastužite zato što se ona rasplače kada vas ugleda. Trudite se na sve moguće načine da ublažite njene strahove i osvojite je. Vidim da oklijevate da joj date injekciju ili skinete flastere. Tokom dana joj govorite ‘Nema više’ i ‘Žao mi je’ mnogo češće nego što se vama ljudi zahvaljuju.

Foto: Pixabay.com

Vidim da je milujete po njenoj ćelavoj glavici i ušuškavate je. Vidim vas kako grlite majke kojima su doktori upravo saopštili strašne vijesti. Vidim vas kako pokušavate unijeti podatke u računar dok držite bebu čija majka ne može ili neće da bude s njom u bolnici.

Vidite Sophijino ime na rasporedu i dođete da provjerite kako smo nas dvije čak i ako tog dana niste zaduženi za nju. Zovete doktora, banku krvi i apoteku koliko god puta treba kako bi moje dijete na vrijeme dobilo ono što mu je potrebno. Provjeravate i kako sam ja svaki put kada obiđete moje dijete. Sjedite i slušate me kako pričam punih deset minuta iako vam telefon neprestano zvoni i imate još mnogo, mnogo posla.

Vidim da koristite šablon sa ekrana svog telefona kako biste savršeno nacrtali lik iz crtanog filma na prozoru dječije sobe. Vidim vas kako hrabrite i podržavate djecu, kako navijate za njih. Vidim vas kako se igrate sa djecom. Vidim vas kako držite njihove ručice, mijenjate prljave plahte, objašnjavate roditeljima medicinsku terminologiju i brišete suze kada izađete iz sobe teško bolesnog pacijenta. Vidim vas kako stavljate rukavice, maske i oblačite zaštitni ogrtač prije nego što mojoj kćerkici uključite hemoterapiju.

Svakog dana, vi ste nama kao Isus. Naša djeca ne bi dobila ono što im treba da nema vas. Mame poput mene bi poludjele bez vas i niko ih ne bi čuo. Vi spašavate naše bebice i mi sve ovo ne bismo uspjele uraditi bez vas.”

Foto: Pixabay.com

Shelby je pismo potpisala kao “majka koja vidi šta sve radite i zbog toga vas mnogo voli”. Prije nego što se njena kćerkica razboljela, Shelby nije ni znala šta se dešava u svijetu medicinskih sestara. Danas je svjesna da one sve što im se dešava u njihovim životima ostavljaju sa strane kako bi provele dugačke smjene brinući za bolesnu djecu od kojih dosta njih i umire-i za svako dijete uvijek imaju utješni osmijeh.

“Zaista sam ostala bez riječi kada sam vidjela kolika odgovornost leži na ramenima medicinskih sestara na onkologiji. Svaka od njih ima toliko milosti prema pacijentima i divno je vidjeti koliko su velika njihova srca”, otvoreno priča Shelby i dodaje: “Ja radim kao učiteljica i navikla sam da mi se rijetko ko zahvali zbog mog posla. Upravo zato želim da odam priznanje ljudima oko sebe kad god to mogu.”

Sophijina borba i dalje traje. Nakon što je otkriveno da joj je tumor blokirao disajne puteve doktori su je odmah smjestili na intenzivnu njegu i uključili joj jaku terapiju kako bi ga smanjili. U avgustu su ustanovili da joj hemoterapija ne pomaže i tumor se proširio na grudni koš, limfne čvorove i koštanu srž.

“Proveli smo sedam strašnih dana na odjelu intenzivne njege gdje je za pet dana Sophie primila 15 hemoterapija za odrasle ljude. Srećom, na to je reagovala i trenutno se rak povukao. No, agresivna hemoterapija je dovela do toga da je ostala bez glasa, ne može da jede i hoda, nema više ni motoričkih vještina. Sve to bi trebalo biti privremeno, ali oporavak će trajati dugo i biće jako spor”, sa suzama u očima priča Shelby.

Foto: Pixabay.com

Malena Sophie trenutno čeka na transplataciju matičnih ćelija, a osim mame, uz nju su često i njen tata, tetka i obje bake. Pismo koje je Shelby napisala jedne noći dok je bdjela uz Sophijin krevet u bolnici je posvećeno medicinskim sestrama koje paze na njenu kćerkicu, ali isto tako ga je objavila na Facebooku kako bi podigla svijest javnosti o djeci bolesnoj od raka i šta znači brinuti o njima. Shelby se nada da će, zahvaljujući njenom pismu, ljudi više pokazivati medicinskim radnicima koliko su im važni i koliko ih cijene.

“Možda će moje pismo inspirisati nekoga da se školuje za njegovatelja ili da će ljudi jednostavno postati bolji jedni prema drugima”, izjavila je Shelby. U trenucima kada teška bolest pogodi osobe koje najviše volite uistinu treba biti zahvalan svima onima koji se trude da bolesniku bude lakše i bolje.

Izvor: Huffington Post

Pročitaj još

Od iste osobe

 

Najnovije