Lole iz komšilukaO ljudima

Nejra Latić Hulusić: Sirotinjsko ljeto

tekst: Nejra Latić Hulusić

Sirotinjsko ili miholjsko ljeto je meteorološki fenomen kada vremenski uslovi karakteristični za period ljeta nastavljaju i nakon početka jeseni, odnosno nekada nakon Miholjdana. Miholjdan je slava koja se slavi u oktobru u čast pravoslavnog sveca Prepodobnog Kirijaka Otšelnika koji je svoj status zaradio kao isposnik, iscjelitelj, zaštitnik i utještelj bolesnih i siromašnih. Vjerovanje kaže da je on izmolio toplije vrijeme u jesen kako bi sirotinja stigla završiti poslove na njivama koje nije u toku ljeta uspjela.

Ovaj fenomen se kod nas zove još i Martinovo, opet po katoličkom svecu Martinu koji se rodio kao sin rimskog vojnog časnika i dobio ime po rimskom bogu rata Marsu.

Vjerovanje kaže da je Martin kao petnaestogodišnji mladić usred zime susreo prosjaka. Prosjak je sav promrzao i u poderanim krpama od njega tražio milostinju, pružajući mu ruku koja se tresla od zime. Kako Martin nije imao novaca pri sebi, odrezao je mačem polovicu svojeg crvenog vojničkog ogrtača i dao je siromahu. Tu Martinovu gestu dobrote popratilo je naglo zatopljenje vremena, kao da se nebo smilovalo siromasima koji su se smrzavali.

U oba vjerovanja, neki sveci su se svojim uticajem založili na Nebu u korist socijalno ugroženih i izmolili povoljnije uvjete za njihov život.

Ovo miholjsko ljeto, našoj sirotinji je lijepo poslužio da izađe na ulicu preklinjati par sati za pitku vodu i penzije. Ništa nisu dobili ali barem nisu pokisli. Njive ionako već odavno stoje zarasle, a narod koji vrijedno radi na ono malo obrađenih nije čekao oktobar da završava poslove.

Vozila sam skoro na jedan takav dan  kroz divnu šumu prema tekiji u Srednjoj Bosni i razmišljam kao je ironično to što kod nas nikada nije bilo više vjernika i sirotinje, a manje svetaca koji će otkinuti pola plašta da se ozebao ogrne i urgirati na Nebu da nam ljeto potraje još koju godinu ne bismo li se presabrali i konačno počeli pospremati ovu državu kao njivu u jesen. Danas bi skoro pa svetac bio neki parlamentarac, pop ili efendija koji  pokloni jednu od vikendica porodici koja živi u garaži ili izlobira da se smanje doprinosi za lezihljebarenje u parlamentu u korist socijalno ugroženih.

Gledam tako tu šumu, harmoničnu u svoj svojoj različitosti i zaključim da bi bila deset puta manje lijepa da je recimo samo žuta ili samo crvena. Sva njena ljepota je u različitosti listova oblikom i bojom. U ovoj Bosni je i sunce i oblak i bukva i mahovina i kamen na putu u savršenom skladu. Svako od njih gleda da bude što manja smetnja, a što veća korist jedno drugome. Samo među ljudima uvijek haos. Samo kod ljudi različlitost se percipira kao nakaradna. Samo ljudi kao vrsta mogu manipulisati jedni drugima tako da ih ubijede da je važnije da glasa svako za svoga bližnjega nego da imaju hljeba i vode. Samo je u Bosni važnije temeljito mrziti drugačiijeg nego ne biti uvijek prvi na svjetskim listama raznih nepodobnosti za normalan život.

Da se vratim ovom svojim svecima kad sam ih već probudila. Svi su oni tražili slobodu. Umirali su ili su ubijeni tražeći slobodu.  Jedne je ograničavalo ljudsko tijelo i razum, pokušavali su poletjeti dušama u beskrajni neograničavajući  svemir. Drugi su se bukvalno borili za slobodu sirotinje da jede, voli, piše, šta god da im je bilo od Boga dato, a od ljudi uskraćeno.

Danas nema onih koji bi ustali, a nema ni onih koji bi tražili slobodu za one koji ne znaju šta traže. Glad za slobodom nam je utaljena skupim kreditima i jeftinim cipelama, a nagon da pripadaš ostatku harmonije u Svemiru nam je sveden na pripadnost naciji.

I kad podvučeš crtu, nije naš problem što smo ekonomski nedorečeni, ni finansijski robovi, nego što smo postali duhovna fukara. A, kad si fukara duhom, valuta ti je mržnja prema sebi i prema drugome. Ne znači biti duhovno bogat samo plaćati članarinu nekoj vjerskoj zajednici. Biti duhovno bogat znači ne biti malodušan i uskogrudan. To znači imati toliko široka prsa da u njih stane sve i svako, a najprije oni što ih nema ko prigrliti. Pošto smo duhovna fukara postali, za svece i nedodirljive smo proglasili one koji imaju nadprirodnu moć da poreze preliju sa zajedničke državne kase u svoje džepove bez da ikada odgovaraju za krađu. Epitet prepodobnog danas nam nose on koji najbolje žmire na nepravdu. U Bosni sada može biti samo sudija prepodoban.

A ovako smo propali: Neki su se dobro sjetili da iskoriste iskonsku duhovnost koja nama sa svime drugim siromašnog Balkana usječena u genetski god. Naše duše su evoluirale tako da slijede svece i evlije. A ovi magarci što nas danas vode, a za njima podobnici njaču da su sveti, su pokrali od svetaca i evlija ikone, priče i stihove i njima nas namamili da ih slijedimo u propast. A, obećavali su nam oslobađanje duša i zoru duhovnosti.

Tako su naše duše kidnapovane. Zato smo fukara ostali. Zato nama svi naši sveti u koje se uzdamo, a stoljećima nisu više tu, da se ujedine i mole da nam ljeto traje do oktobra iduće godine pred izbore, neće nam biti od koristi, jer ova duhovna sirotinja bez ideje, hrabrosti i samilosti pred onima što dršću pred računima od toplana, neće imati snage da glasa za promjene i donese nam konačno neko proljeće svima. Siroti kakvi jesmo nasješćemo još jednom na predizborne kampanje u kojima se ne nudi ništa osim mržnje prema drugome.

Završiću ovu  priču sa trećim svetim čovjekom, pjesnikom Dželaludinom Rumijem čija se poezija čita tamo gdje stvarni duhovni bogataši, skriveni po usamljenim tekijama po Bosanskim vrletima na molitvi traže glasno i jasno od Boga da zaštiti sve dobre ljude na svijetu, a ne nas trideset koji se slažemo u toj sobi:

Lažna zora u zasjedi mnoge karavane dočekuje

Koje su se zaputile u nadi za svanućem.

Neka lažna zora ne bude vodič ljudima!

Jer ona karavane mnoge predaje vjetru uništenja.

O, ti koji si zatočenik lažne zore postao,

Istinsku zoru nemoj smatrati lažnom.

Ako od dvoličnjaštva i pokvarenosti nemaš zaštite,

Zašto bi bratu svome pripisivao iste loše osobine?

Zlokobnik koji o drugima uvijek loše misli:

On knjigu svoju čita, a pripisuje je i komšiji.

Zatvori reklamu