AktivizamHrabra Lola

Dragana Pećo: Napadi na novinarke nisu isti kao napadi na novinare

tekst: Anja Zulić

Redakcija Mreže za istraživanje kriminala i korupcije (KRIK), javnosti je prezentovala seriju istraživačkih tekstova u kojima su razotkrili korupciju i osobe uključene u kriminalne radnje. KRIK je dio međunarodne novinarske mreže Organized Crime and Corruption Reporting Network (OCCRP), a novinarka Dragana Pećo, tu je od samog početka. Pećo zajedno sa kolegama radi i za OCCRP prekogranična istraživanja, te kao istraživačica za Investigative Dashboard, onlajn platformu na kojoj se javljaju novinari širom svijeta kojima pomaže da pronađu skrivene vlasnike i dođu do zvaničnih dokumenata o kompanijama.

„Dok sam bila mlađa željela sam da se bavim istraživačkim novinarstvom, a tada nisam znala tačno ni kakav je taj posao i sa čime se sve suočavaš radeći ga. Studirala sam novinarstvo i počela da volontiram u Centru za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) i uz starijeg kolegu Stevana Dojčinovića koji je danas urednik KRIK-a, učila ovaj zanat. Kasnije smo, sa još nekoliko kolega, odlučili da pokrenemo naš sajt i radimo samo najkrupnije slučajeve kriminala i korupcije. Tako je nastao KRIK. Volim svoj posao. Volim i da se našalim da, što je rijetkost u Srbiji, radim u struci“, o svojim počecima i nastanku KRIK-a za Lola magazin priča Pećo.

Kako biste se bavili ovim poslom, danas kada je sve opasnije biti istraživačka novinarka u Srbiji, morate to da volite, a kod naše sagovornice ljubavi prema istraživačkom novinarstvu ne manjka.

„Uvijek me je vukla radoznalost, mnogo čeprkam, kopam dublje, gledam između redova kada čitam svakodnevne vijesti, tjera me da čačnem i provjerim šta se zapravo krije iza. A onda kada zagrebem, krene samo da se otvara. Prikupljam dokumenta kao dokaze i sklapam ih u priču. Ta priča vas ’vozi’ dok god je ne objavite. Sve što objavimo je provjereno i svaka priča prođe provjeru činjenica (fact-checking)“, govori nam Pećo.

Naša sagovornica govori da su joj najteže priče one koje još uvijek nisu objavljene jer se trebaju dokazati, dok kada se priča objavi teži dio posla predstavlja svakodnevno iznošenje dokaza za činjenice u tekstovima, koje glavni akteri neistinama pokušavaju da pobiju.

„Na primjer, kada sam otkrila da je gradonačelnik Beograda Siniša Mali kupio 24 stana u Bugarskoj, jedan na svoje ime, ostalo preko dvije ofšor kompanije, on je odmah izašao u javnost sa tvrdnjom da to nije tačno, da mu je potpis falsifikovan i svakodnevno je trajalo praćenje toga šta on izjavi ili koja dokumenta pokaže, a onda sam morala da gledam da odmah pronađem sva zvanična dokumenta i pokažem da ono što on iznosi u svoju odbranu nije tačno“, objašnjava Pećo.

Najinteresantnije priče

Istraživanja o Siniši Malom bila su prva nakon kojih se javnost upoznala sa radom KRIK-a, i zbog toga su joj ostala u posebnom sjećanju. Četiri godine prije toga, za OCCRP Pećo je otkrila ofšor firmu povezanu sa članom Zemunskog klana, Miloradom Ulemekom Legijom, osuđenim na višedecenijske kazne zatvora.  Legija je koristio podatke sa svog lažnog hrvatskog pasoša, a njegova supruga je bila upisana kao direktorka u toj firmi. Pronađene informacije trebalo je potkrijepiti dokazima, a u zvaničnom dokumentu iz panamskog registra stajala je adresa u Grčkoj, gdje se naša sagovornica i zaputila.

„Ta destinacija bilo je moje prvo poslovno putovanje za novinarsko istraživanje na koje sam otputovala sama. Bila sam uzbuđena kada sam stigla i radoznala da što više saznam i što bolje iskoristim boravak tamo. Razgovarala sam sa službenicima iz grčkog odjeljenja koje se bavi slučajevima pranja novca. Bila sam sretna i uzbuđena kada su poput scena u američkim filmovima kada policajci otvaraju novi slučaj, slušajući moja otkrića, ubacili odštampanu stranicu sa sajta OCCRP i Legijinog profila i dokument iz panamskog registra, ubacili u novu fasciklu i napravili novi fajl koji je postao slučaj kojim će da se pozabave“, prisjeća se Pećo.

A šta se dešava nakon objavljivanja?

Tekstovi na kojima radi istraživački tim KRIK-a imali su odjeka u javnosti i institucije su pokretale istrage ili postupke protiv onih koji su uključeni u korupciju. Problem je što se za većinu tih slučajeva postupak formalno vodi, ali nedovoljno dobro, pa na kraju istraga ne donese mnogo rezultata i nema sudskog epiloga.

„Politika je ta koja utiče da se krupni slučajevi protiv funkcionera ne riješe kako treba. Nakon naših istraživanja pokrenuto je nekoliko postupaka u vezi sa gradonačelnikom Beograda. Izdvojiću primjer priče o tome da je porodica Siniše Malog ilegalno prisvojila zemlju kod Vršca. Sudski postupak u kojem država traži da joj se vrati zemlja bio je u prekidu godinama i nastavljen je tek nakon naše priče. Sada sud traži da se zemlja vrati državi. To su mali pomaci i trebaće mnogo vremena da se situacija u Srbiji, koja je duboko ogrezla u korupciju, promijeni“, navodi novinarka Pećo.

Prijetnje

Dragana Pećo

Kada se bavite istraživačkim novinarstvom u Srbiji, nažalost prijetnje i napadi su dio svakodnevnice.  Društvene mreže su najpogdnije tlo za prijetnje, uvrede i pokušaje diskreditacije, a od osnivanja KRIK je meta medijskih napada od strane provladinih tabloida. Kako naša sagovornica Pećo govori, ne možete očekivati zaštitu ili rješavanje slučajeva napada na novinare jer su institucije koje bi trebalo da rade nezavisno, pod uticajem političara.

Novinarka Pećo dobila je prijetnje smrću na Tviteru i prijavila ih je, ali i nakon godinu dana slučaj je još kod tužilaštva bez ikakvih pomaka. Prije skoro tri mjeseca neko je provalio u stan u kojem živi. Sve njene stvari bile su ispreturane, a ništa dragocjeno nije ukradeno. Kako nam govori, zbog ovakvih događaja ona i kolege su uvijek na oprezu jer teško možete da se osjećate bezbijedno, ali i da ne osjeća strah i ne dozvoljava da to utiče na njen rad.

„Još ne znam ko je to uradio. Kako vrijeme odmiče, s obzirom da nije pronađen počinilac, sve više sumnjam da je to povezano sa poslom, da je pokušaj zastrašivanja i da država stoji iza toga. Prije toga su bile prijetnje smrću na Tviteru, praćenje, fotografisanje, prisluškivanje, sve to ne samo meni, nego i mojim kolegama iz KRIK-a. Dio tog materijala nastalog praćenjem, fotografisanjem, koje je objavio Informer, nastao je radom pripadnika Bezbednosno informativne agencije (BIA). Sada imamo i obijanje mog stana. Vi sad samo možete da se pitate šta je sljedeće“, priča nam Pećo.

Poražavajuće je što se broj napada na novinare u Srbiji povećava, a sve manje je riješenih slučajeva.

„Problem je i što inostrani i EU zvaničnici podržavaju vlast u Srbiji zbog rješavanja nekih političkih pitanja, poput onog u vezi sa Kosovom, i održavanja stabilnosti (iako ta ista vlada stvara privid nestabilnosti i mogućih sukoba sa susjedima i utrkivanja oko naoružanja), EU u isto vrijeme žmiri na kršenje ljudskih prava i slobodu medija“, dodaje naša sagovornica.

Postoje li razlike između novinara i novinarki?

Pećo smatra da postoje razlike ako ste novinarka ili novinar, što je nekada prednost a nerijetko dovodi i u neprijatne situacije. Kako nam govori, žene su često hrabrije od muškaraca i imaju „ono“ što muškarcima nekada nedostaje. Mnogo je žena u novinarstvu, a u redakciji KRIK-a djevojke i vode, jer su više bile zainteresovane da se priključe timu.

Na društvenim mrežama novinarke su češće meta uvreda, vjerovatno jer se lažni profili lakše osile da napadnu tzv. „slabiji pol“.

„Smatram da su žene novinarke kod nas oborile tu tezu da su plašljivije ili ’slabiji pol’. U načinu napada i uvreda na novinarke takođe ima razlike. Uz objave na društvenim mrežama o mojim gostovanjima ili intervjuima, ako neko želi da saspe uvrede i diskredituje, komentari se najčešće odnose na fizički izgled. Nakon slučaja obijanja stana, komentari botova su išli dotle da su pisali kako me je momak zatekao sa drugim u stanu pa sam iscenirala provalu. Da se to desilo nekom muškarcu, sumnjam da bi komentari bili ove prirode“, za Lola magazin govori Pećo.

Naša sagovornica nam govori da se dešava kada se novinarka nalazi sa sagovornicima, da oni misle da će izaći lakše na kraj sa njom jer je žena. Međutim, prevare se. Kao i iznenađenja jer ste mlađi nego što očekuju, pa automatski misle da ne poznajete ono o čemu ste došli da razgovarate.

„Prije nekoliko godina, nakon što sam završila studije i počela da volontiram i radim, bila sam malo mlađa i tome su se sagovornici najviše čudili. ’Tako ste mladi, a bavite se ozbiljnim temama’, riječi su koje su najčešće govorili. Poslije se iznenade kada shvate da smo dobro pripremljeni i da ne mogu tako lako da nas izigraju – ne odlazimo dok ne nađemo ono po šta smo došli. Nije mi to mnogo smetalo jer znam šta radim, šta mi treba od određene institucije i kako do toga da dođem. Upornost je bila bitna, i ona se uvijek isplati“, priča nam ona.

KRIK ima publiku

Situacija za nju i kolege je sada ipak drugačija jer je KRIK prepoznatljiv, kao i teme kojima se bave. Ekipa KRIK-a nedavno je dobila Nagradu „Dušan Bogavac“ za etiku i hrabrost, a prije toga svjetsku nagradu Data Journalism Award. Bili su među deset najboljih na svijetu u data journalism, i nagrađeni su za bazu imovine političara.  Tokom rada upoznali su mnogo kolega, prisustvovali mnogim seminarima, treninzima i konferencijama, a i oni sami su držali treninge za druge novinare.

Donacije koje čitaoci uplaćuju, pomažu im da nastave sa istraživanjem. Kako nam Pećo govori, da sada je oko 600 čitalaca uplatilo donaciju KRIK-u. Najviše doniraju mladi ljudi koji su pobjegli iz Srbije i uglavnom rade u IT sektoru.

„Uvijek se obradujem kada nas pozove neki stariji sugrađanin iz udaljenih krajeva Srbije da nas pozdravi, pruži podršku i obeća da, čim dobije penziju, koja je inače mala, uplatiće nam hiljadu dinara. Ovakvi pozivi mi uvek prijaju. I ovom prilikom pozivam sve koji mogu da doniraju KRIK“, govori naša sagovornica.

Kako je baviti se novinarstvom u Srbiji?

Pećo ističe da je novinarstvo u Srbiji svedeno na nekoliko nezavisnih medija koji rade onlajn, na nekoliko štampanih i elektronskih medija a ostali „novinari“ samo prenose riječi političara što se više može poistovjetiti sa PR-om i propagandom u korist onih koju su na vlasti, a ne sa novinarstvom.

„Ako su nas nešto na fakultetu naučili o novinarstvu, to je da ovo nije novinarstvo. Znam da se veoma teško živi, ali ipak, to što se neko predstavlja kao novinar, a ustvari ne radi profesionalno i objektivno, već samo u korist onih koji su na vlasti, to ne mogu  da razumijem, niti bih to ikada radila i ne mogu to da opravdam. Postoje drugi poslovi koje neko može da obavlja časno za istu platu“, poručuje Pećo.

Iako se čini da je javnost zatrpana tabloidima i provladinim medijima, istraživački portali opstaju i prema našoj sagovornici sve ih je više.

„Pravo i profesionalno istraživačko novinarstvo postoji, i to što je na internetu nije znak da mnogo ljudi za to ne čuje. Sve je više korisnika interneta i prateći posjetu našem sajtu, vidimo da ona sve više raste. U prosjeku imamo pola miliona jedinstvenih čitalaca mjesečno. Najveća posjeta bila nam je kada smo objavili intervju sa Marijom Mali, bivšom suprugom gradonačelnika Beograda. Toga mjeseca smo imali oko milion posjetilaca“, govori nam ona.

Novinarstvo kao viši cilj

Za kraj razgovora pitali smo Draganu šta je to što je tjera naprijed, a kako nam govori iako je tu mnogo teških i loših stvari kao što su prijetnje, napadi, linčovanja u medijima, sa druge strane tu je i podrška na koju svakodnevno nailaze i koja joj prija. Putovanja, rad i razmjene iskustava sa drugim novinarima su isto od velikog značaja. Tako će naša sagovornica zajedno sa kolegom novinarom Dojčinovićem, koji će biti jedan od predavača, u novembru učestvovati u najvećoj svjetskoj novinarskoj konferenciji Global Investigative Journalism Conference (GIJC) u Johanesburgu – na događaju koji će okupiti najbolje istraživačke novinare na svijetu.

„Uz sve to, taj osećaj da znate da radite za neko opšte dobro, jer svi imamo pravo da znamo šta rade ljudi koji nam vode državu i kako troše novac, da radite u interesu svih građana, to me najviše održava u poslu“, u intervjuu za Lola magazin govori novinarka Dragana Pećo.

 

Zatvori reklamu