LjudiRadoznala Lola

Izabela Vidović, glumica u filmu „Čudo“: Rad sa Džulijom Roberts i Ovenom Vilsonom je velika čast

tekst: Nenad Bosnić

Knjiga „Čudo“ („Wonder“) postala je baš to – pravo malo čudo. Topla i emotivna priča o dječaku sa deformisanim licem, njegovoj porodici i svime sa čime se susreću kada on, nakon godina kućnog obrazovanja, pođe u redovnu školu, postala je planetarni bestseler. Naravno, na vrata njegove autorke, njujorške grafičke dizajnerke R. Dž. Palasio (R.J. Palacio), ubrzo je zakucao Holivud.

Naslovna fotografija: Ramona Rosales

„Čudo“ sada postaje film koji bi mogao da dostigne, pa i prestigne slavu knjige po kojoj je snimljen. U ulozi dječaka je Džejkob Tromblej (Jacob Tremblay), mladi glumac poznat po glumi u potresnom filmu „Soba“ („Room“). Njegove roditelje tumačiće holivudski velikani – Džulija Roberts (Julia Roberts) i Oven Vilson (Owen Wilson). A njegovu sestru – Izabela Vidović!

Da, rame uz rame sa najvećim zvijezdama Holivuda staće i jedna djevojka našeg porijekla. I to ne prvi put. Rođena u Čikagu prije 16 godina, kao dijete roditelja iz BiH, Izabela je već glumila u holivudskom blokbasteru „Homefront“ uz Džejsona Stetama (Jason Statham) i Vinonu Rajder (Winona Ryder), nizu kratkih filmova, popularnim serijama „Bones“, „About a Boy“, „The Fosters“, „Supergirl“

O filmu „Čudo“, koji u naše bioskope stiže krajem ovog mjeseca, o njenom porijeklu i producentskoj kući u kojoj radi zajedno sa majkom, o svjetskim zvijezdama sa kojima je sarađivala i putu da i sama postane jedna od njih… razgovarali smo upravo sa Izabelom.

„Čudo“ uskoro dolazi u bioskope, ali je film već privukao mnogo pažnje. Šta možemo da očekujemo od njega, a šta ti očekuješ?

Proći ćete kroz rolerkoster emocija kada budete gledali „Čudo“! Osmjehivaćete se, smijati, plakati… To je prelijep film sa snažnom porukom. Svaka osoba će pronaći barem jedan lik u priči sa kojim može da se poistovijeti, pa očekujem da će se publika povezati sa filmom na dubokom i ličnom nivou. „Čudo“ se bavi veoma važnom temom i zaista sam srećna što imamo priliku da podignemo svijest o kraniofacijalnim anomalijama, zahvaljujući briljantnoj R.Dž. Palasio.

Na filmu si radila sa nekima od najvećih imena Holivuda. Kako je bilo na setu sa Džulijom i Ovenom i kako je bilo raditi sa njima?

Rad sa Džulijom i Ovenom je bila velika čast. Mnogo sam toga stekla posmatrajući njihovu profesionalnost i konzistentno sjajan rad na setu.

Ovo nije bio prvi put da si glumila uz imena sa takozvane „A liste“, jer si već glumila uz Džejsona Stetama. Kako si se osjećala tada, kad si se prvi put susrela sa ovakvim izazovom?

Džejson je bio divan! Svakog dana sam jedva čekala da dođem na set! On je učinio moj prvi „veliki film“ zaista radosnim iskustvom.

Foto: Lionsgate Films

Odrasla si u „filmskoj porodici“, prvenstveno zahvaljujući majci. Da li ti se gluma nametnula kao prirodan izbor ili si nekad razmatrala da pođeš u sasvim suprotnom pravcu?

Posmatranje moje majke, koja je producentkinja i glumica, kada je u svom elementu je za mene uvijek bilo intrigantno, čak i u najranijoj dobi. Njena strast i motivisanost za ono što radi su me inspirisali, i kada sam jednom zaronila u ovu umjetnost, nisam mogla da je se zasitim! Ne mogu da zamislim da odustanem od glume, ali namjeravam da još više istražim aspekt „iza scene“ u stvaranju filmova.

Posjećuješ li regiju iz koje potiču tvoji roditelji? Kakvi su tvoji utisci, osjećaš li poveznicu sa Balkanom?

Da! Bila sam u Bosni, odakle su moji roditelji, kao i u Hrvatskoj. Ovaj dio svijeta je toliko lijep… i ima toliko toga da se vidi. Većina moje porodice živi u Bosni, i posjećujem ih svakih nekoliko godina. Naravno da se osjećam povezanom sa svojim korjenima i bogatom kulturom na kojoj sam odrastala. Domaća kuhinja je, na primjer, osnova našeg domaćinstva – stoga, da, znam da kuvam!

Koliko tebi balkansko naslijeđe znači i koji njegov dio ti se najviše sviđa?

Moje bosansko naslijeđe je za mene veoma posebno. Odrasla sam tečno govoreći jezik, hraneći se tradicionalnim jelima, slušajući tu muziku. Ono što najviše volim jeste što mi to omogućava da provodim vrijeme i zbližim se sa svojom porodicom na način na koji ne bih mogla da nisam povezana sa svojom kulturom.

Koliko si upoznata sa balkanskom umjetnošću – filmovima, muzikom i sl? Možeš li izdvojiti neke omiljene filmove, bendove ili umjetnike?

Bijelo dugme je bend uz koji sam odrastala, zahvaljujući roditeljima. Rok je jedan od mojih omiljenih muzičkih žanrova. Njihova pjesma koja mi se uvijek posebno dopadala je „Ružica si bila“, dok mama i ja u autu odvrnemo „Ne spavaj, mala moja, muzika dok svira“!

Takođe si i dio porodične filmske kompanije. Kako je raditi zajedno sa majkom, da li je strog šef? (smijeh)

Trenutno sam producentkinja u produkcijskoj kući koju vode žene, Almost Normal Productions, sa svojom majkom Elizabetom Vidović i Ketrin Mišel (Kathryn Michelle). S obzirom na to da je ona uvijek bila moja mentorka i učiteljica glume, rad sa mojom majkom u ovom profesionalnom okruženju je veoma lagan i prirodan proces. Srećna sam što sam kroz svoju glumu s njom izgradila dobar odnos, koji smo mogli da unesemo i u svoju produkcijsku kuću. Ipak, naravno da povremeno zna da bude „strog šef“… (smijeh)

Koliko je teško jednoj maloj produkcijskoj kući da se probije na tako velikom tržištu? Možeš li nam reći više o vašim budućim projektima i ciljevima za narednih nekoliko godina?

Definitivno je izazov maloj filmskoj produkciji da pronađe svoj put u ovoj konkurentnoj industriji. Kroz Almost Normal Productions sam naučila koliko je važno povezati se sa svojom publikom i uključiti je, ali i podržati kolege umjetnike. Umrežavanje je veoma efikasno, pa je trud na podjeli svog rada sa drugim filmadžijama divan način da upoznaš ljude i da saznaju za tebe! Kao producentska kuća, imamo četiri filma i televizijsku seriju, potpuno završene. Posebno sam uzbuđena zbog projekta koji sam napisala zajedno sa mamom, koji se zove „Burek and Juilliard“. Radi se o tinejdžerki Sari, čije se nade da će postati muzičarka čine nedostižnima – zbog njene parališuće treme na sceni i njenog tvrdoglavog, tradicionalnog bosanskog oca – sve dok se ne otvori prilika za audiciju za Juilliard (slavna njujorška škola za umjetnike, op.a).

Foto: Ramona Rosales

Imaš iza sebe razne projekte – TV serije, kratke filmove, dugometražne… Koja vrsta projekata ti je najdraža? Koliko je uopšte različito raditi seriju poput „The Fosters“ ili „About a Boy“ u poređenju sa holivudskim blokbasterima?

Volim da radim na projektima sa pričama u vezi kojih sam motivisana i strastvena. Može to biti TV, film, pozorište, bilo šta – sve dok je scenario dobar. Iako shvatam da prirodno naginjem ka drami, uvijek se radujem izazovima rada na različitim stvarima. Ključna razlika između TV-a i filma je to što je TV kraći proces i daje više trenutnih rezultata. Kod filma je to znatno duži proces, jer je potrebno nekoliko mjeseci za njegovo snimanje i cijela godina za objavljivanje.

Oprobala si se i sama u pisanju scenarija, još 2013. godine. Kako sada gledaš na to i vidiš li sebe i u ovoj grani posla?

Da, jesam! Napisala sam kratki film prije četiri godine, kada sam imala 12, radi sprečavanja vršnjačkog zlostavljanja. Zove se „Because These Kids Are“. On ima posebno mjesto u mom srcu, s obzirom na temu kojom se bavi. Od tada, bila sam koscenarista dugometražne komedije-drame, zajedno sa svojom mamom, tako da – da, vidim se u ovoj grani posla u godinama koje dolaze. Uvijek sam uživala u pisanju.

Pronašao sam YouTube klip tebe iz mlađih godina, na kojem sviraš gitaru i pjevaš, i to je zvučalo sasvim dobro. Nije neuobičajeno da filmske zvijezde započnu i muzičku karijeru, razmišljaš li o tome?

Ja sam, u stvari, i počela kao pjevačica… prije nego što me je ugrizla buba glume! Pjevanje je moja druga strast, pa bi bilo sjajno da u bliskoj budućnost iskombinujem svoju ljubav prema muzici i filmu. Muzika je veliki dio mog života, inspiriše me da zakoračim i u pisanje tekstova.

Vrlo mlada si ušla u svijet filma, došla do velike publike, crvenih tepiha i sličnih stvari. Koliko ti se život promijenio od tada? Bilo bi apsurdno pitati koliko si se ti promijenila, jer si u godinama kada još odrastaš i prirodno je da se mijenjaš, ali kako držiš obje noge na zemlji uprkos ranom uspjehu?

Moj život je definitivno imao mnogo zaokreta otkad sam počela sa glumom, prije skoro 10 godina. Morala sam da se prebacim na kućno obrazovanje, na primjer, zbog svojih rasporeda snimanja u posljednjih nekoliko godina. Ipak, srećna sam što imam porodicu i prijatelje koji su zaista divni i puni podrške i koji mi ne daju da poletim. Ne znam gdje bih bila bez svoje grupe najbližih ljudi.

Dakle, „Čudo“ i „Working It Out“ su, u suštini, ovdje – šta je sljedeće za tebe?

Moja produkcijska kuća trenutno vodi Indiegogo kampanju za svoj dugometražni horor film „Severed Silence“. Ne samo da je zastrašujući, već je i prelijep spoj misticizma starog svijeta i raznobojnih likova. To je projekat zbog kojeg sam veoma uzbuđena i na koji sam veoma ponosna… Produciram ga i glumim u njemu!

Zatvori reklamu