AktivizamHrabra Lola

Kako nas nečija tragična smrt može odvesti u aktivizam?

Svaka tragedija iza sebe ostavlja žrtve, a životi osoba koje su one voljele se zauvijek mijenja. U nekim slučajevima oni koji prežive postanu aktivisti i lobisti tako što se bore protiv onoga što je dovelo do tragedije. Chris Hurst je…

Vesna Drakulic

Svaka tragedija iza sebe ostavlja žrtve, a životi osoba koje su one voljele se zauvijek mijenja. U nekim slučajevima oni koji prežive postanu aktivisti i lobisti tako što se bore protiv onoga što je dovelo do tragedije.

Chris Hurst je vodio večernje vijesti na kanalu “WDBJ” u Roanokeu, Virginiji kada su njegovu djevojku, novinarku Alison Parker i njenog snimatelja Adama Warda ubili iz pištolja za vrijeme intervjua. Chris je napustio novinarski posao i kandidovao se za delegata kako bi pronašao odgovore na neka pitanja koja su dovela do smrti njegove djevojke. Međutim, on naglašava da nije kandidat koji će se baviti samo jednim pitanjem i da kontrola korištenja oružja nije bila nešto na što se fokusirao tokom svoje kampanje. Početkom novembra je izabran za delegata u House of Delegates u Virginiji.

Šta je to što je Chrisa (ali i mnoge druge ljude širom svijeta) dovelo do toga da usred tugovanja pokušaju da budu neko ko će donijeti promjene?

Foto: YouTube screenshot

Pronalaženje smisla u besmislenom

David Kessler, književnik i osnivač WEB stranice www.grief.com naglašava da te porodice prolaze kroz šesti stepen tugovanja, a to je pronalaženje smisla.

“Ljudi dožive nešto strašno i pomisle: ‘Priča jednostavno ne može završiti na ovaj način’. Njihov život treba da važi i njihova smrt mora imati neki smisao i to je ono što mnoge ljude pokreće na akciju”, objašnjava David.

Doktorica Robin Gurwitch, profesorica psihijatrije i bihejvioralnih nauka na Univerzitetu “Duke” je cijelu svoju karijeru provela proučavajući kako traume utiču na djecu. Ona se slaže sa Davidovom procjenom da neki ljudi koji tuguju zbog traumatičnog gubitka pokušavaju da nađu smisao u svojoj patnji. Tada se, kako doktorica Gurwitch sama kaže, pitaju kako mogu da odaju počast osobi koja više nije živa. Ponekad se to postiže podizanjem svijesti i skretanjem pažnje na stvari koje su dovele do tragične smrti.

John Walsh je nakon otmice njegovog šestogodišnjeg sina Adama 1981. godine osnovao Nacionalni centar za nestalu i eksploatisanu djecu i napravio je televizijsku emisiju “America’s Most Wanted”. Danas vodi emisiju “The Hunt With John Walsh” na CNN-u.

Doktorica Gurwitch skreće pažnju javnosti na djecu koja su u decembru 2012. godine ubijena u školi “Sandy Hook Elementary” i navodi kao primjere roditelje tih mališana koji su svoje traumatično iskustvo gubitka djeteta iskoristili da pomognu drugima.

Foto: YouTube screenshot

Mnoge od tih porodica su osnovale Fondacije koje se fokusiraju na različite stvari koje su dovele do toga da njihova djeca izgube živote na ovako tragičan način. Među njima su i Mark i Jackie Barden koji su tog stravičnog dana izgubili sedmogodišnjeg sina Daniela. Zajedno sa roditeljima čija su djeca takođe stradala tog dana osnovali su neprofitnu Fondaciju “Sandy Hook promise” koja pokušava da promijeni javnu politku i spriječi nasilje oružjem bilo da je u pitanju kriminal, samoubistvo ili nesretni slučaj. Jeremy Richman, neuronaučnik čija je šestogodišnja kćerkica Avielle ubijena tog dana osnovao je Fondaciju “Avielle” koja istraživanjem i angažmanom članova zajednice skreće pažnju na probleme sa mentalnim zdravljem.

“Takve stvari ljudima pomažu da se oporave i izdrže, no i dalje će biti teških trenutaka”, objašnjava doktorica Gurwitch.

Uspomena na voljene osobe

Kada zbog traumatičnog gubitka ljudi postanu lobisti ili se okrenu socijalnom radu ono što im djelimično koristi jeste to što su našli nešto što će ih okupirati, ali to je takođe i način da sjećanje na njihove voljene živi”, objašnjava Joanne Cacciatore, profesorica na Univerzitetu “Arizona State” i dodaje “Moja istraživanja su pokazala da je jedan od razloga zbog kojeg roditelji žele da se aktiviraju u volontiranju i radu taj što žele da se sačuva uspomena, oda počast i osigura da svijet ne zaboravi ne samo stravičan događaj, već i predivnu osobu koju je izgubio.”

Dvije godine nakon što joj je umrla kćerka profesorica Cacciatore je osnovala Fondaciju “MISS” koja pruža podršku roditeljima koji su izgubili svoju djecu. Ova Fondacija i ljubaznost su za profesoricu Cacciatore bili najbolji način da se sjeća svoje kćerke. Za nju je saosjećanje najmoćnija stvar na svijetu i sigurna je u to da je to bio jedini način da preživi tu tragediju.

Pomaganje drugima

Profesorica Cacciatore nije jedina koja misli da joj je pomoglo to što je bila tu za druge ljude. Doktorica Gurwitch naglašava da nekim ljudima altruistična djela zaista pomažu. Oni se osjećaju bolje ako pomognu drugima. To može biti nešto jednostavno pout pisanja pisma ljudima u zajednici koji su prvi stigli na mjesto tragedije ili nešto veliko poput osnivanja Fondacije u pokušaju da se promijeni svijest javnosti o kontroli korištenja oružjem ili mentalnom zdravlju.

Foto: YouTube screenshot

Kreiranje nove budućnosti

David koji je svog sina izgubio prije godinu dana naglašava da ljudi koji koji uspijevaju da nastave dalje i nađu smisao u svom gubitku su upravo oni koji kreiraju novu budućnost. On smatra da takav gubitak može paralizovati čovjeka, ali mu isto tako može pomoći da odraste na načine na koje nikad nije ni pomišljao.

Izvor: CNN

Pročitaj još

Od iste osobe