KulturaRadoznala Lola

Marko Tomaš: Jebi se, Nina, jer nikad se nećemo voljeti dok nas ne zaboli

Sa trenutnom adresom u Mostaru, Marko Tomaš je za svojih skoro 40 godina života prošao put od rodne Ljubljane,  do Sarajeva, Zagreba i Splita, u kojima je živio, studirao i radio. 

Piše: Vanja Stokic

Kao novinar je pisao za Dane, Glas Istre i Feral Tribune, a takođe je vodio i knjižaru Utopia u Splitu. Pjesme su mu prevođene na engleski, njemački, francuski, italijanski… a njegova djela objavljivali su bh, hrvatski i srpski izdavači.

Do sada je objavio 15 knjiga, samostalno i i saradnji sa drugim autorima – L’ Amore Al primo Binocolo; Tri puta tridest i tri jednako; S rukama pod glavom; Mama, ja sam uspješan; Život je šala; Marko Tomaš i druge pjesme; Zbogom, fašisti; Ponoćni razgovori; Bulevar Narodne Revolucije; Varanje smrti : izabrane pesme; Ivica Osim : utakmice života; Kolodvor i paranoja; Odrastanje melankolije; Crni molitvenik; Regata papirnih brodova.

Crni molitvenik

Jebi se, Nina.
Jebi se ti i tvoje zelene oči i tvoj Beograd i sve u što se mogu zaljubiti.
Neka se jebu tvoje ruke i trbuh i kosa.
Jebo te tvoj fakultet. Samo 30 slova, a tolike knjige.
Jebo nas oboje smisao za kombiniranje.
Jebala te košava i ekipa iz kraja koja misli da je uhvatila boga za muda, a nikad nije bila ni do Pančeva.
Jebo te tvoj dečko, vjerojatno neki hipster koji misli da je maslačak najbolja salata na svijetu i obožava prirodu.
Jebalo te svako slovo koje si napisala. Bilo bi pošteno da boli.
Jebo te ormar u koji se sakrivaš kako bismo razgovarali.
Jebo te tvoj mazni glas. Jebala te nova godina na vikendici. Jebo te način na koji se krećeš između kafanskih stolova. Jebalo te izluđivanje koje to izaziva.
Jebala te zahvalnost koju nikad nećeš iskazati jer nemaš petlje da potpuno poludiš. Pravi, jebi se, salatu od maslačka na vikendici.
Jebo te tvoj broj telefona. Jebalo mene što pomislim da je ključ od raja.
Jebale te tvoje poruke koje zvuče kao dahtanje pod prstima.
Jebali te ranojutarnji razgovori s muškarcima koje ne poznaješ.
Jebo želju da budemo sretni. Jebo nesposobnost i kukavičluk da to pokušamo.
Jebo opet novu godinu.
Jebem svaku misao o tebi i to što znam nešto o rasparenim čarapama u kojima stojiš dok režeš meso za večeru.
Jebi se, Nina, jer nikad se nećemo voljeti dok nas ne zaboli.
Jebale te električne instalacije u tvom stanu i prošli životi koji nas plaše.
Jebo Lisabon, treba ga bombardirati da vidimo hoće li tada biti romantičan.
Jebeš mene, jer mogu biti lud toliko da mi nedostaješ, a da te nikad nisam dodirnuo, da čak ne znam ni kako izgledaš na dnevnoj svjetlosti. I jebeš dnevnu svjetlost. Tad su ljudi budni a ja želim da nema nikoga.
Jebeš i to što ipak želim da si ti ovdje. Jebeš to što si moguća iznimka.
I, opet, jebeš mene jer mogu vjerovati u sve to.

Marko Tomaš

Pročitaj još

Od iste osobe

 

Najnovije