LjudiNaslovna vijestRadoznala Lola

Porodica čiji je život doslovno luna park

Postoje ljudi koji vole luna parkove. Postoje i ljudi koji cijelu godinu čekaju da u njihov grad iznova pristigne taj šaren karavan. Postoje i ljudi koji ne vole luna parkove. Ali i oni kojima luna park nije samo zabava, već stil života.

Piše: Jelena Pralica

Sve fotografije: privatna arhiva

Priča jedne od tih porodica koje žive luna park počinje davne 1930. godine, kada su Antun i Štefica Rumštajn u svom Slavonskom Brodu osnovali putujući artistički teatar, nastupajući u kinodvoranama i vatrogasnim domovima širom tadašnje Kraljevine Jugoslavije, a nakon rata širom socijalističke Jugoslavije. Tako je nastao luna park “Madi”.

S njima su nastupala i njihova djeca, uključujući i kćerku Matildu (po čijem nadimku lunapark i nosi ime), koja prilikom gostovanja lunaparka u Splitu 1968. godine upoznaje Ivicu Justamenta. Od 1974. pa sve do prije nekoliko godina upravo su Ivica i Matilda vodili lunapark, nakon čega ga preuzima njihov sin Dominik.

Dominik Justament, vlasnik luna parka “Madi”
Foto: slobodnadalmacija.hr

Decenijama je lunapark gostovao na vašarima i sajmovima širom bivše zemlje – od Šapca, Valjeva, do Dervente, Đakova pa nadalje. Danas ovaj putujući karneval zabave, blještavila i dobrog raspoloženja godišnje posjete najmanje četiri velika hrvatska grada – Zagreb, Split, Zadar i Šibenik, a gdje spuste sidro, tu tokom nekoliko mjeseci nastavljaju život tamo odakle su prije godinu dana zakotrljali točkove.

“Lunapark doživljavamo upravo kao neraskidivi dio naše obitelji. Smatramo kako smo upravo zbog obiteljske povezanosti složni, te da je zbog toga naš posao nama zadovoljstvo. Baš to što smo obitelj koja zajedno radi, olakšava nam mnogo jer je s ljubavlju i podrškom najmilijih svaki posao lakši. Naš pozitivan stav želimo prenijeti i na naše radnike kako bi naš lunapark bio mjesto u kojem je ugodno ne samo nama nego i svima drugima”, govori Dominik za magazin Lola.

Već 14. godinu zaredom luna park “Madi” je tokom božićnih i novogodišnjih praznika u Splitu, gdje žitelji tačno znaju da u decembru stižu i ulogore se na Hajdukovom igralištu, na Starom placu. Tu se, sad već tradicionalno, vraćaju jer je tada 16-godišnjakinju Matildu Rumštajn te daleke 1968. kod ringišpila šarmirao godinu stariji splitski mangup Ivica Justament, pa porodica na ovaj način čuva uspomenu na te dane.

Foto: jutarnji.hr

U sedam kuća na točkovima živi nekoliko generacija – baka i djed, djeca i unuci. U ovom trenutku tamo ih je 17, iz tih kućica, u potpunosti opremljenih za život modernih nomada, najmlađi odlaze u školu, a oni stariji se posvećuju dnevnim obavezama u luna parku.

“Ovaj stil života jeste težak, međutim, mi za drugačiji život ne znamo, bavimo se ovim poslom otkad znamo za sebe. Djeca se vrlo lako naviknu na nove gradove, iako im odlasci ponekad teško padnu. Svaka je godina lakša. Živimo isto kao i svi ‘normalni’ ljudi. Djeca nam idu u škole, druže se s prijateljima, a mi obavljamo sve svoje obaveze isto kao i drugi”, pojašnjava Dominik.

Svaki grad koji tokom godine posjete je njihov grad, u kojem se osjećaju kao kod kuće. Zapavo, oni kažu kako je njihova kuća gdje god da se nalaze, jer putuje s njima. Imaju stan i kuću u Zagrebu, porodično imanje na Cresu, ali sve je to previše mirno za uzavrelu nomadsku krv koja kola tijelima članova ove porodice. Jer, genetika je, i dokazuju i oni, čudo, pa i mlađi članovi ovog veselog domaćinstva prihvataju ovakav način života kao nešto najprirodnije. Tako svake godine kada pristignu u neki grad, nastavljaju odlaziti na nastavu u tamošnju školu koju su pohađali prije godinu dana. I tako iz godine u godinu.

“Svaki je grad za nas po nečemu poseban, te se u svaki s veseljem vraćamo”, kaže Dominik i dodaje da će u Splitu ostati do prvih dana januara, a onda put pod noge ka Šibeniku, gdje će ostati dva mjeseca, a potom malo u Zadar, pa vjerojatno u Zagreb.

Foto: jutarnji.hr

Donekle se Dominik s nostalgijom prisjeća nekim prošlih vremena, kada je po pristizanju luna parka u neki grad narod mogao da “računa vrijeme” i kada je njihov dolazak bio društvena atrakcija, jer su posjetioci s nestrpljenjem čekali autiće na struju, flipere, voziće… Danas je tu vrstu zabave dobrim dijelom potisnula kompjuterska era, ali posjetioci i dalje, govori vlasnik, rado dolaze u “Madi”.

“Djeca su naši najčešći posjetitelji, naravno u pratnji roditelja, pa tako i roditelji isprobaju poneku vožnju, iako su i samostalni dolasci starijih populacija česti, te smo zadovoljni što osim sadržaja za malene pružamo zabavu i starijima”, kaže on.

Njemu i njegovoj mnogobrojnoj putujućoj porodici je luna park stil života 24 sata, svaki dan u godini. Praznike takođe provode tako, ali drugačije i ne žele.

“Praznici su za nas poseban dio godine, kao i za svaku obitelj. Uživamo u obiteljskom druženju, a isto tako uživamo i uveseljavati druge obitelji koji se na Božić, te Novu godinu dolaze provesti upravo kod nas”, kazao nam je Dominik za kraj.

Pročitaj još

Od iste osobe

 

Najnovije