Hrabra LolaNaslovna vijest

Jedan Strmota, nebrojeno sramota

Nakon ostavke Marina Strmote, džavnog tajnika za demografiju u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Hrvatske, jedina mi je veća sramota od toga što živim tamo gdje se tako nešto vjerovatno nikada desiti neće to što nas je taj potez toliko oduševio.

Piše: Jelena Pralica

Foto: slobodnadrina.blogspot.ba

Čovjek se samo povukao jer ima obraz. Otkad je to stvar za hvalu na sva zvona?! To mi je kao ona loša novinarska vijest – sprtski klub otišao na pripreme. Ili voćari obrali plodove. Pa valjda je vijest ako to tako nije.

E, tako je to i sa Strmotom. To vam je novi hrvatski junak, kojeg bi rado prigrlili svi narodi i zemlje u okruženju. Za dalje, geografski, je već manja šansa, jer ne bi niko tako rado da se ukobelja u balkansko klupko plus kod njih je ostavka sasvim normalna stvar. Ne svjetsko čudo, kao u našim okvirima.

Nekoliko primjera iz bliske prošlosti. Rumunski ministar spoljnih poslova Adrijan Čorojanu  (Adrian Cioroianu) podnio ostavku zbog slučaja rumunskog državljanina koji je preminuo u Poljskoj nakon štrajka glađu. Britanska premijerka Tereza Mej (Theresa May) odbila je ostavku lorda Majkla Bejtsa (Michael Bates), koju je podnio jer je zakasnio na posao. Španska ministarka zdravlja Ana Mato podnijela je ostavku nakon što je povezana sa skandalom oko korupcije u koji je umiješana i vladajuća Narodna partija premijera.

Ministarka unutrašnjih poslova Portugala Konstansa Urbano de Sousa (Constança Urbano de Sousa) podnijela je ostavku nakon što je u požarima u toj zemlji stradalo više od 100 ljudi u dvije velike prirodne katastrofe. Američki ministar zdravstva Tom Prajs (Tom Price) podnio je ostavku zbog upotrebe skupocjenih privatnih aviona za službene svrhe. Premijer Letonije Valdis Dombrovskis podnio ostavku zbog tragedije kada se srušio krov supermarketa u Rigi, pri čemu je poginulo 54 ljudi.

Marin Strmota / Foto: jutarnji.hr

Tu negdje na scenu stupa Strmota, to svjetsko a naše čudo, koji je zapravo samo čovjek od krvi i mesa koji promišlja onako kako smo svi mi učili na času etike. Odlučio je da mandat okači o klin, jer ono za šta je plaćen narodnim parama ne drži vodu. Hrvatska je u 2017. zabilježila najniži natalitet u posljednjih sto godina! Prostom logikom, svako ko je zadužen za rađanje na najvišem nivou naravno da je odgovoran za tu poražavajuću statistiku. Tu ne prolazi ni ono “Rađaj, ne odgađaj”, iako je taj volšebno ugasli slogan, umalo pobjednički, nedavno zakliktan u Srbiji, a svi znamo da Hrvati i Srbi nisu baš u ljubavi, da to tako lijepo kažem.

Ali, eto, sjebana demografija je sjebana demografija, voljeli se mi ili ne. I biće da smo demografski svi u istim govnima. Pardon, sličnim.

Zato što je negdje Strmota, negdje sramota. Jebiga, nigdje zbog šugavog nataliteta iliti demografskog deficita niko ovdje među nama, gdje nas je statistički posmatrano svake godine sve manje, nije abdicirao, osim ovog mlađahnog čovjeka, kako ga kroz lakmus papir ispljuva resorna ministarka Nada Murganić, apostrofirajući da je samo malo zelen i nestrpljiv. Ok, ova ministarka, između ostalog i obitelji/porodice, je požeško-slavonskog župana Alojza Tomaševića koji je šakama i uvredama nasrtao na suprugu pravdala riječima da je to tako u braku. To je ona ista ministarka za socijalna pitanja koja je paketiće “Za najpotrebitije” podijelila u jednom privatnom zagrebačkom vrtiću, ona ista koja je kao ministarka obitelji rekla da porodica bez djece nije porodica. Ona nikada nije podnijela ostavku.

Za ministarku Nadu Murganić Strmota je samo mlad i nestrpljiv / Foto: tportal.hr

Ali, njena konstatacija o mladim, nestrpljivim ljudima je dobra konstatacija, koja muči mnoge ovdje negdje. Koliko je to dovoljno strpljenja, do kada je to u redu da se strpimo i šta sve u međuvremenu treba da se dogodi, a da mi i dalje samo posmatramo svoje živote kao kad doživimo kliničku smrt, negdje gore sa plafona? Koliko još djece ne treba da se rodi i koliko još puta treba mnogo više da nas umre? A da neko zbog tog i takvog skora u ovoj igri života odluči da je tu negdje i on odgovoran za to.

Jer od slogana i poziva da rađamo, ne odgađamo, manje pričamo, a više se razmožavamo, nema ništa. Ni u teoriji, ni u praksi. Probali smo, ne ide. Ne rađa se na prazan stomak.

“Hrvatska umire, ove mjere su folklor”, poruči mlađahni, nestrpljivi Strmota i ode da se bori kako da nastavi da isplaćuje kredit.

Dok Hrvatska umire, a i mi okolo smo u istovjetnom ropcu, zaista me kao čovjeka sramota što slavimo i veličamo ovaj jedini čin zdravog razuma. Srbija godišnje ostane bez cijelog grada, BiH je već neko vrijeme zemlja staraca,  isto je i u Crnoj Gori. Trend pada natalitet u Makedoniji traje već 60 godina.

Dok god nam ne postane normalno da neko za to odgovoran izađe i javno kaže da je pogriješio i da zbog toga treba da snosi posljedice ili da ne želi da bude dio pogrešnog folklora prosto iz časti, živjećemo u žalosnim društvima. Gdje je vijest da neko svoj posao za koji ga plaćamo radi kako treba. Kao kad klub ode na pripreme.

Pročitaj još

Od iste osobe