Praktična Lola

Psi su naši najbolji prijatelji, ne dozvolimo da budu gladni

Znamo da pas slovi za najboljeg čovjekovog prijatelja. Arheološka nalazišta dokazuju da pas već 8.000 godina živi uz čovjeka, iako fosilni ostaci svjedoče da je taj savez sklopljen još prije 100.000 godina.

Piše: Jelena Pralica

Foto: Javier Brosch / Shutterstock

Pas je, kao i čovjek, visoko društveno biće, pa ih je baš ta sličnost vremenom zbližila. Stoga i ne čudi da već dugo dijele sudbinu. Slobodno možemo reći da baš kroz primjere napuštenih, odbačenih i neželjenih životinja možemo vidjeti kako se zapravo nerijetko odnosimo prema ljudima – upravo tako, dok jedni žive u izobilju i bacaju hranu, drugi prožive vijek na ivici egzistencije, boreći se iz dana u dan da zadovolje osnovne potrebe.

Onda nekako i ne čudi što često zaboravljamo da su napuštene životinje problem svih nas, ne samo pojedinaca koji ih vole i žele im dobro. Ipak, te životinje često žive upravo u milosti samo onih ljudi koji se posvete tome da ih pokušaju spasiti. U takvim okolnostima, malo je mogućnosti, jer se ta borba često svodi na nečiju dobru volju i želju, skučene kapacitete, nedovoljnu podršku okoline i sistema, uvijek nedovoljno finansija, stručne pomoći i svega onog što dolazi u paketu s tim.

U našim uslovima, konkretno, najčešće možemo čuti komentare kako je isuviše siromašnih da bismo još brinuli i o životinjama, kako se time treba sistemski pozabaviti. Valja se prisjetiti i situacija kada su u pojedinim bh. mjestima organizovano ubijane iz lovačkog oružja, jer ne postoje adekvatne službe koje bi trebalo da se pozabave problemom pasa lutalica, kao i dalje prisutnog uvjerenja među mnogima da psu nije mjesto u kući, jer, zaboga, ima dlake, smrdi i prlja sve oko sebe (s ljudima to inače nije slučaj).

Foto: Unsplash.com

Ipak, ako se prisjetimo one stare, dobre da ko voli životinje, voli i ljude, postaje jasno da odnos prema psima oslikava naš odnos, u ovom slučaju i kolektivni, prema društvu kao cjelini u kojoj bi trebalo da ima mjesta za sve i da to mjesto bude dostojno života, makar to bio i pseći.

Mada, postoje oko nas i primjeri izrazite empatije prema napuštenim životinjama, postoje ljudi kojima je stalo da brinu o njima, pa s vremena na vrijeme nailazimo na akcije udomljavanja ili prikupljanja hrane za životinje u azilu. Doduše, to najčešće čine pojedinici ili grupe organizovane u udruženja posvećena toj problematici, ali postoje i drugačiji načini pomoći u kojima svako od nas može učestvovati. Lijep primjer je domaći trgovački lanac Tropic, koji zajedno sa svojim kupcima već duže pomaže rad Udruženja građana “Kerber” iz Banjaluke, posvećenog zaštiti životinja i nastojanjima da iz azila budu udomljene.

“Već skoro dvije godine naša korpa je u velikom Tropic-u i to nam puno znači, jer mi se finansiramo isključivo iz donacija. Naravno, sve pohvale za ovu akciju, jer je to njihova ideja i oni su nas zvali i predložili tu saradnju”, navodi Goran Milojević, osnivač udruženja “Kerber”.

Foto: Unsplash.com

U pomenutu korpu možete da ubacite hranu za životinje o kojima “Kerber” brine. Ako još niste, možete to prvi put da učinite ovih dana, jer su do 22. marta cijene opreme i hrane za kućne ljubimce u padu 20%, kao još jedna mjera podrške onima koji su spremni da svoju ljubav prema životinjama pretvore u konkretna djela. A to, zaključujete, znači da volite i ljude. Da se “biti čovjek” ne odnosi uvjek i isključivo na odnos sa drugim ljudima.

Azili su za neke životinje jedini dom. Mi, ljudi, jedini možemo učiniti nešto lijepo za svog najboljeg prijatelja, koji i te kako zna to da cijeni i višestruko uzvraća pažnju i ljubav. Za ovakva dobra djela je uvijek dobro vrijeme, jer već sad negdje neki pas čeka na mrvicu naše ljubavi. Sjetite se toga u svojoj sljedećoj kupovini i iz svoje korpe odvojite jednu sitnicu za njihovu – to će mnogo značiti i njima i ljudima koji se o ovim životinjama brinu.

Pročitaj još

Od iste osobe

 

Najnovije