Hrabra LolaNaslovna vijest

Postani HRANITELJ – 1.500 djece u BiH žudi da odrasta u porodici

“Osjećam se kao plast sjena kojeg vilama prenose s jednog mjesta na drugo i svaki put se jedan dio mene osipa…”

Piše: Jelena Pralica

Foto: zimmytws / Shutterstock

Rečenica koja je ne samo izjava, već dio života jednog djeteta. Djeteta koje u BiH odrasta bez roditeljskog staranja. Jednaka kao rečenica svakog ranjivog djeteta bilo gdje u svijetu. Istovjetna kao priča svakog djeteta – jer, sva djeca su naša, jednaka, jednako vrijedna i jednako zaslužuju.

A porodica, pa ona je početak – svega. Tu spoznajemo ljubav, pažnju, toplinu, ali i revers života. Tu učimo i usvajamo vrijednosti, to je ona mirna luka kojoj se vraćamo nakon svake bure, ona koju svako dijete zaslužuje. Nažalost, to nije uvijek tako.

U BiH oko 87% jako male djece bez roditeljskog staranja se nalazi u institucionalnim oblicima zaštite, koji je najmanje prilagođen njihovim potrebama da imaju stalnog odraslog staratelja, što bi moglo ugroziti njihov razvoj u prvim mjesecima i godinama života, ukazuje analiza stanja djece bez roditeljskog staranja, koju je UNICEF u BiH načinio tokom 2016. godine.

Statistika je neumoljiva, s njom nema uljepšavanja, a kada je riječ o djeci bez roditeljskog staranja u BiH, nije nimalo dopadljiva – oko 2.000 djece u ovom trenutku u BiH živi izvan svoje porodice, mahom u okviru institucionalnog smještaja! Više od jedne četvrtine djece u institucionalnim oblicima zaštite čine djeca s poteškoćama u razvoju!

Foto: Africa Studio / Shutterstock

Pričamo o porodici, o početku svega. Pričamo o tome koliko su prve godine života važne za formiranje ličnosti, ali i kreiranje kasnijih odnosa sa ljudima iz okoline, ali i vlastitom djecom. Pričamo o tome kako je dijete tokom prve godine kao “plastelin”, koji modeluje prvenstveno majka, a potom i otac. Dakle, roditelji. Dakle, život unutar vlastite porodice. S druge strane je instituacionalni smještaj, koji je, uz svo zalaganje, volju i želju  zaposlenih, neprilagođen potrebama najmlađih. Ipak, postoji i treća strana – alternativni oblici koji su prirodniji, prihvatljiviji i, ako ćemo pravo, bezbolniji za djecu.

“Primat je svakako na prevenciji, kroz dnevne centre i druge modele, da dijete ne izađe iz svoje porodice, odnosno da ne dođe do razdvajanja. Ali, šta ako je to nužno? Onda moramo obezbijediti da oblici alternativne brige budu što bolji za dijete, a hraniteljstvo je svakako jedan od njih”, ističe Sandra Kukić, voditeljica UNICEF-ovog programa “Transformacija institucija za zbrinjavanje djece i prevencija razdvajanja porodica”.

Naime, UNICEF u BiH u saradnji s nadležnim ministarstvima, relevantnim nevladinim organizacijama i uz podršku Evropske unije, od 2016. implementira pomenuti program, pod sloganom “Svako dijete treba porodicu”. Opšti cilj programa je osigurati da djeca bez roditeljskog staranja, djeca koja su pod rizikom od odvajanja od porodice i djeca s poteškoćama u razvoju uživaju jednaka prava kao i sva druga djeca.

Radionica “Svako dijete treba porodicu” / Foto: UNICEF BiH

To se prvenstveno odnosi na odrastanje u porodici, pa relevantni učesnici ovim programom nastoje osigurati da što manje djece odrasta unutar institucija, poput domova za djecu bez roditeljskog staranja, a što više u nekom od alternativnih oblika – kroz oblik hraniteljsta ili usvojenja.

“Hraniteljstvo u fokusu ima porodicu, odnosno nastojanja da se dijete vrati u svoju porodicu, koja će vremenom, kroz rad sa stručnim službama, biti osnažena za tako nešto. Ako to ipak nije moguće, kroz hraniteljstvo, koje je, dakle, privremen oblik zaštite djece, koji pružaju ustanove za socijalnu zaštitu, nastojimo da djecu koja se moraju izdvojiti iz svojih porodica odgajaju brižne, obučene, licencirane i certificirane porodice”, pojašnjava Suada Selimović, stručna saradnica u Ministarstvu za rad, socijalnu politiku i povratak Tuzlanskog kantona.

U hraniteljskim porodicama trenutno živi oko 500 djece u BiH. UNICEF-ova analiza ukazuje na još jedan poražavajući podatak – samo 6,8% djece se vratilo svojim porodicama u posljednje dvije i po godine nakon što su bili smješteni u alternativne oblike zaštite! Upravo stoga se posljednjih godina u BiH intenzivnije radi na prevenciji izdvajanja djece iz porodica, ali i promociji hraniteljstva, odnosno njegovoj realizaciji. Miroslav Jurešić, pomoćnik ministra u federalnom Ministarstvu rada i socijalne politike, navodi da je baš ovih dana u FBiH na snagu stupio Zakon o hraniteljstvu, usvojen prije godinu dana, čime je, zapravo, pokrenuta kontinuirana kampanja, čiji je krajnji cilj da hraniteljstvo jednog dana postane profesija.

“Razvoj hraniteljstva u RS je intenziviran od 2013. godine, pa tako do danas imamo 156 hraniteljskih porodica, odnosno 229 djece smještene u taj vid alternativne brige”, govori Jelena Kuprešanin, projektni koordinator Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS.

Hraniteljstvo nije nikakv novi trend, kako u svijetu, tako ni na ovim prostorima, i treba ga razlikovati od usvojenja, koje pravno povezuje roditelje sa djetetom kojem nisu podarili život. Biti hranitelj znači prihvatiti da se o djetetu s kojim možemo, ali ne nužno, biti u krvnom srodstvu, staramo do njegovog punoljetstva, s tim da prethodno treba da prođemo obuku i da tokom cijelog tog procesa sarađujemo sa centrom za socijalni rad, koji je prva karika u tom lancu. Takođe, hranitelj nije isto što i staratelj – a to  mogu biti roditelji, neko od rođaka djeteta ili nadležni centar za socijalni rad, pa je održavanje odnosa sa biloškom porodicom sastavni dio ovog procesa.

“Hranitelji su naši partneri, jer smještanju djetetu u hraniteljsku porodicu prethodi period obuke, ali i adaptacije, a potom i monitoring, pošto cijeli taj proces prvenstveno treba da bude u korist djeteta. Nekada početni period bude kao ‘medeni mjesec’, sve bude idealno, jer, zapravo, svi glume. Kasnije, kada se počnu ponašati prirodno, vidi se da ništa i nigdje nije idealno, ali problemi mogu nastati i odmah na početku procesa, ili, recimo, da ih uopšte nema. Stoga smo tu mi, socijalni radnici, koji pratimo cijeli proces i pomažemo hraniteljima”, pojašnjava Snježana Maksimović, socijalni radnik i porodični terapeut u Centru za socijalni rad Banja Luka, dodajući da se u praksi pokazalo da najbolje poruke o hraniteljstvu šalju sami hranitelji svojim pričama.

Foto: UNICEF BiH

Da, hraniteljstvo nije proces u kojem nema problema. To vam je kao život unutar svake porodice, u kojoj svi članovi imaju svoja prava, ali i obaveze. Ipak, svijest da ste nekom djetetu pružili siguran dom, pažnju i ljubav, nema cijenu, iako se i ta stavka nerijetko poteže kada je riječ o hraniteljstvu, jer, kako navode iz UNICEF-a BiH, u našem društvu se djeca, nažalost, često posmatraju kao trošak, a ne investicija.

“Zna biti i teško, ipak je to dijete koje ima svoje potrebe, a tu su i sistemski problemi koji se najčešće odnose na duge i komplikovane procedure i čekanja. Ipak, koliko god da ja njoj pružam sigurnost, nježnost, pažnju i ljubav, toliko to ona na svoj način zna uzvratiti. I ona je mene naučila mnogim stvarima. Uz nju sam naučila šta je život”, ističe Adila Muharemović, koja je prije devet godina postala hraniteljica djevojčice s poteškoćama u razvoju, a kojoj je prošle godine, nakon njenog punoljetsva, postala posebna starateljica.

Hranitelj ne može biti svako, za to su potrebne neizmjerne volja i posvećenost. I svijest da imate mogućnost pomoći nekom djetetu da, usljed manje naklonjenih zvijezda, izraste u dobrog čovjeka. Kako to igleda, najbolje zna 19-godišnja Dragana Savić, studentkinja Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu, koja deceniju živi u hraniteljskoj porodici.

“Moja hraniteljica me nikada nije posmatrala drugačije nego svoje dvoje biološke djece. Koliko su ljubavi i pažnje oni imali, imala sam i ja. To puno znači djetetu koje je s devet godina ostalo bez roditeljskog staranja. Zato svoju hraniteljicu zovem majkom, a njenu djecu bratom i sestrom, jer oni to meni i jesu”, kazala je Dragana.

Ivana Zečević, profesorica psihologije na Filozofskom fakultetu u Banjaluci, ukazuje na značaj porodice, kao jedinog prirodnog okvira za rast i razvoj djeteta. Shodno tome, kada dijete biva otrgnuto iz nje, biva otrgnuto iz svog prirodnog okruženja. Hranitelji im pomažu da ponovo osjete toplinu koju su time izgubili. Zato, postani hranitelj, jer baš ovog časa oko 1.500 djece tu oko tebe sanja da ima porodicu, svoj dom i toplu ruku koja će ga pomaziti prije spavanja.

Pročitaj još

Od iste osobe

 

Najnovije