Lole iz komšilukaNaslovna vijest

“Ako si mi prijateljica ti ćeš…” – NEĆU

Mislim da nikad nije bilo lakše imati hrpetinu poznanika, pa čak i prijatelja, a osjećati se usamljeno pored svih njih.

Piše: Ana Kolar

Foto: Unsplash.com

Teško je danas imati jednog pravog prijatelja, a još teže njih nekoliko. To su zbilja sretni pojedinci koji njeguju dugotrajna prijateljstva, ona koja, kao nekad, ne poznaju vremena, kilometre, prognoze i dijagnoze. Ona prijateljstva koja su uvijek tu, bez obzira na sve. Prijateljstva u kojima su svađe i periodi nedruženja normalni, ona prijateljstva koja se ore smijehom, ali i s vremena na vrijeme budu natopljena suzama.

Prijateljstvo je živo biće i zato kažem da ga se “njeguje”, nije to stvar koju odložiš na policu pa koristiš prema potrebi ili još i rjeđe od toga.

Unatoč kaotičnom vremenu u kojem živimo, ponekad pomisliš da imaš tako nešto u životu. I njeguješ to, jer znaš koliko je vrijedno i rijetko i ne daš da ga 21. stoljeće, moderna tehnologija, masa obaveza i ljudi na bilo koji način unište. Izdvajaš vrijeme, novac, oduzimaš si od sna, brineš, ponekad i plačeš, ali trudiš se jer kao ni u vezi, nije uvijek sve idealno i lijepo i lako.

Foto: Svitlana Sokolova / Shutterstock

I prijatelji varaju, razočaraju, razbolijevaju se, odsele se, dogodi im se neka tragedija i slično. Sve je to normalno i prihvatiš to unaprijed kao kad imaš dijete ili udomljuješ psa, znaš da će biti svega i lijepog i ružnog. Znaš da ćeš plakati, ali znaš i da ćeš se puno više od toga smijati. Tome i služe prijateljstva, da potenciraju pozitivne emocije, a amortiziraju one negativne.

Ali, kao i u vezi, u prijateljstvu nisi sam. Ne znaš kako će ta druga osoba razmišljati sljedećeg jutra i kako će se ponašati, što je također jedan od rizika prije upuštanja u bilo koji odnos s nekim.

U naletu ljutnje i bijesa govorimo svašta, pogotovo ako nismo toga svjesni odnosno nismo psihički dobro. Dobijemo i raznorazne uvrede, ni krivi ni dužni, ali bole te kasnije.

Izgovore se i ultimatumi poput “Ako si mi prijateljica, ti ćeš…“ ili “Jesi li mi prijatelj ili nisi?”, pa o njima razmišljaš danima kasnije. Zašto bi netko testirao koliko si i jesi li (dobar) prijatelj/ica? Zar tvoja djela to nisu do sad nebrojeno puta dokazala? Ako ti netko i dalje uvjetuje, je li problem stvarno u tebi?

Foto: Rawpixel.com / Shutterstock

Onda shvatiš da ipak nemaš odnos kakav si mislio da imaš. Odustaneš od daljnjeg njegovanja i pustiš da ide svojim tijekom. Ne trudiš se kao nekad, ne pada ti na pamet juriti usred noći osim ako nije pitanje života ili smrti, ne pomišljaš zanemariti svoje obaveze i želje zbog nekoga koga nazivaš prijateljem, a taj ti uvjetuje i testira tvoje prijateljske sposobnosti.

Tu sam 24 sata dnevno i bez da me netko to tražio, ali ne znam voljeti na pola niti na prekidač – tipa, danas mogu, a sutra ne. Ni jednu vrstu odnosa ne mogu polovično osjećati tako da s vremenom, konačno rekla bih, tjeram iz svog života one koji ne dišu jednako kao ja. Za tu potjeru ne treba ti nikakva agresija ili ružne riječi, dovoljno je nazvati stvari svojim imenom, izboriti se za sebe i svoje vrijeme i umanjiti utjecaje koje je netko imao na tvoj život, a nije ti uzvratio istom mjerom.

Ako moram kalkulirati, to nije prijateljstvo. Ako moram razmišljati što i tko mi je bitniji, onda sam u nekom odnosu u kojem ne želim biti.

Gledam neke ljude u svojoj blizini, poznaju se desetljećima, a i dalje su sami kad im gori pod nogama. Čemu sve te godine takozvanog prijateljstva?

Foto: gpointstudio / Shutterstock

Bačeno vrijeme je termin koji ne postoji jer i ono služi nečemu i to puno. Nitko i ništa te neće toliko naučiti kao „bačeno vrijeme“. Samo ga poslušaj, jednom je dovoljno. Obično ti baš to „bačeno vrijeme” pomogne da se osvijestiš i da shvatiš da ga nemaš do unedogled i da ga onda ne bi ni trebao trošiti na ljude koji ti uvjetuju na bilo koji način jer to nisu prijatelji, to su pijavice.

Crpe tvoju dobru volju, vrijeme i energiju i kad se napiju dovoljno odu svojim putem dokle ih služe baterije koje si im napunio. Naravno, vrate se onda kad im se uključi lampica da trebaju punjenje. Pijavice, ali opet funkcioniraju kao strojevi i za njih prijateljstvo nije živo biće nego matematika ili neka sklopka kakve smo izrađivali na satovima tehničkog.

Živim bićima nisu u prirodi matematika, brojevi i mjerne jedinice, pa tako ni ultimatumi. Prijatelj bi te trebao osjećati, a ne uvjetovati ti.

Do idućeg puta, osjeti, ne kalkuliraj.

Zagrljaj,
A.

Pročitaj još

Od iste osobe