Lole iz komšilukaNaslovna vijest

Postporođajne muke: Zašto Kejt izgleda kao da je upravo iz velnesa, a mi kao isprane čarape?

Da, zato što je ona vojvotkinja, a mi nismo.

Piše: Jelena Pralica

Foto: Amy Li / Facebook

I zato što je ona rodila kraljevsku bebu, a mi običnog građanina.

Ali, zar beba nije beba, a porođaj nije porođaj? Mislim, zna li beba plave krvi da to izvede bez da mamu puno boli? Glupo pitanje, znam.

Kad je Kejt Midlton, vojvotkinja od Kembridža, izašla neki dan iz porodilišta, kao da to nije ništa, nekolio sati nakon što je rodila drugog sina, a treće dijete, cijeli svijet je gledao u tu njegovanu mladu ženu u crvenoj haljinici kako nasmijana maše okupljenim radoznalcima i novinarima. Žena kao da je upravo završila neko velnesiranje, pa je masa zaskočila ispred, a ona im kulturno mahnula i otišla svojim poslom.

Izvor: Kensington Palace / twitter.com

Super mi je što Kejt izgleda tako super pet sati nakon porođaja. Pokušavam se sjetiti sebe pet sati nakon porođaja te stvoriti pred očima prizor nakon što su mi neke prijateljice opričale sebe u toj fazi. Papuče na i dalje buckastim stopalima, pomalo iscjeđene, ono komplet tijelo, one poslije carskog reza skoro pa usahle od žeđi jer im ne daju baš previše vode, skoro pa nimalo, jednoj se zanebesalo sve pred očima kad je sestra došla da je prvi put pokuša dići iz kreveta i odvede da piški i opere zube, druga je samo razmišljala o tome kako su je isjekli od jedne do druge rupe tamo dolje, dočekala nas viršla i komad hljeba uz kašiku nekog sitnog sira, jebiga, nismo baš bile prizor za naslikavanje.

Onda sam krenula dalje – kao što reče prije jedan, pozdravljam sve one koji me poznaju, a ovaj put malo proširujem pozdrav, pa i one koji me ne poznaju – i meni manje poznate žene sebe opisuju uglavnom kao ispranu čarapu nakon porođaja, bio on prirodnim putem ili na carski. Aaaaa, možda je to carski baš to, mislim u slučaju Kejt, doduše kraljevski carski, al to je tu negdje.

Mislim, carski rez uopšte nije zajebancija. Bar toliko znam. To je ozbiljna operacija. Dovoljno je da znam da su mi napravili rupu negdje tako što su prerezali nekoliko slojeva kože i tkiva, šta sve ne, i sve to onda zašili. I sjećam se žena iz sobe u i pored moje koje su se tako porodile, danima im nije bilo jednostavno da ustanu, hodaju, da odu u wc, da jedu ili piju. Zato nemojte biti u zabludi da ćete se poroditi tako i da je to baš lako i super. Nije.

Pa kad već nije, jel realno da vojvotkinja poslije svega nekoliko sati izađe besprijekorna, ispozira i ode? I šta se onda ove naše presamićuju danima? E, to mene najviše muči – što sad ispada da se mi ostale prenemažemo i glumimo tu neke vanserijske bolove i loša stanja.

Foto: Pixabay.com

Onda opet nailazim na komentare o Kejt koji kažu kako je baš hrabra i kako je primjer žene koja se stoički nosi sa postporođajnim mukama. I one u kojima druge žene, uz svoje fotografije iz porodilišta, osuđuju ovakvu vrstu poruke koju nam iz kraljevskih krugova šalju te indirektno nameću obavezu da se i mi isto osjećamo i podjednako dobro izgledamo, jer kad može Kejt, zašto ne možemo i mi?! I uz to komentarišu da to, ipak, nije prirodno, kako je to predstava za javnost, uz, naravno, šaljive foto-montaže, poput ove koja je poslužila kao naslovna fotografija za ovaj tekst. Ja sam se pronašla, ne znam šta je s vama.

A onda nailazim i na one komentare kako joj je to zapravo jedini način da pobjegne od radoznale svjetine, novinarskih ekipa, foto-aparata i pitaj Boga čega ne, a što je vreba svakog trenutka, na svakom koraku. I kako joj je, naravno, ugodnije u vlastitom domu, nego u bolnici.

I tu negdje počinje da mi bude žao Kejt. Jer ona se možda i ne osjeća tako lijepo i nasmijano kako je izgledala neki dan ispred bolnice. Mislim, osoba je od krvi i mesa, možda je, uprkos kraljevskom tretmanu, nešto boli,  vjerujem da joj nijedna tretman ne može uticati na hormone toliko da ih potpuno izbaci iz igre. Možda bi ona najradije da je u tom momentu ležala negdje, bez šminke, kose zavezane u nehajan rep. Možda bi radije i da je plakala. Ili da je u nekoj razdrljenoj spavaćici i razgaženim papučama.

Foto: Pixabay.com

Al to se od nje ne očekuje, ne traži, naprotiv. Jedino je moguće da se nekoliko sati poslije porođaja svi oni šminkeri i frizeri koji su čekali na gotovs late posla, pa da nam svi zajedno nabiju kompleks kako se to mi loše osjećamo i još gore izgledamo nekoliko sati nakon poroda. A zapravo mislim da mi, obične žene, iako je i ona samo obična žena, treba da uživamo u toj svojoj slobodi da se upravo tad osjećamo kako se osjećamo, izgledamo kako izgledamo i da nas nije briga šta drugi misle o tome i da li će nam to zamjeriti.

Zato bih ponovo izabrala taj luksuz da izgledam kao isprana čarapa, okružena podjednakim ženskim pojavama, koje me gledaju kao najbolju prijateljicu iz porodilišta, sa punđicom na vrh glave, podočnjacima i mliječnim flekama na spavaćici, a ne kao objekat kojem bi trebalo dati ocjenu za izbor odjeće i obuće, šminku i frizuru, držanje i manire.

Ne rodih princa, al bar sam se osjećala kao da jesam, iako tako nisam izgledala.

P.S. Nisam načisto jel u redu i što je dijete iznijela odmah napolje, zar ne treba pričekati 40 dana?

Pročitaj još

Od iste osobe