Naslovna vijestRadoznala Lola

Romeo i Julija nikad nisu ostarili zajedno, niti su djecu slali na koledž

Nema ničega tradicionalnog u uniji Mišel Med-Armur (Michelle Mead-Armor) i Džona Armura (John Armor). Ona ima 57, a on 65 godina, oboje su bili šest puta u braku, a zabavljali su se i raskinuli prije tri i po decenije.

Prevela: Vesna Drakulic

Izvor: nytimes.com

Foto: Matt Eich za The New York Times/nytimes.com

Upoznali su se 1972. godine na koledžu „Goucher“. Ona je bila studentica, a on advokat koji je zastupao njenog supruga u Baltimoru. Mišel je svog tadašnjeg muža optužila za napad i nanošenje fizičkih povreda. Džon je dobio slučaj, a Mišelin suprug je napustio zemlju.

Mišel je tada privremeno živjela u studentskom domu. Nakon suđenja zamolila je Džona da joj pomogne da pokupi svoje stvari iz kuće u kojoj je živjela sa mužem. I tu je između njih dvoje buknula ljubav. Vjerili su se, pa raskinuli 1973. godine. Mišel je za „The New York Times“ izjavila da je bila nervozna zbog toga što će postati maćeha troje djece, a osjećala se napeto u društvu njegove porodice i prijatelja.

Ponovo su uspostavili kontakt 2004. i izašli na piće 2005. godine u Njujorku. Vjenčali su se u junu 2008. godine. Nakon dvije godine i dva mjeseca braka Mišel je ostala udovica.

„Romeo i Julija nikad nisu ostarili zajedno, niti su svoju djecu slali na koledž. Julija nikad nije prolazila kroz menopauzu. Ne živite srećno do kraja života“, izjavila je Mišel.

Kada su im se životni putevi ponovo ukrstili, Džon je bio autor i viši pravni savjetnik u američkom Savezu građanskih prava. Živio je u ljetnikovcu svoje porodice u planinama Blu Ridž, Hajlendzu . U to vrijeme, Mišel je živjela na Menhetenu i radila je kao istraživačica korporativnih pozajmica za njemačku banku. Nije imala vozačku dozvolu, a 2006. godine je napustila posao u banci i preselila se kod Džona.

Foto: Benjamin Porter za The New York Times/nytimes.com

U ljetnikovcu koji datira iz 1918. godine nije bilo centralnog grijanja, ni klime, niti izvorske vode. Kada se doselila kod njega, on je imao neplaćene račune za komunalne usluge. Mišel ih je sve platila otpremninom koju je dobila kada je prestala da radi.

“Džon je bio boem iz bogate porodice. Moj otac je poticao iz skromne porodice u Njujorku, a moja majka se udala u ratu. Imala sam drugačiju radnu etiku od Džona”, objasnila je Mišel.

Čak i nakon što je Mišel platila sve račune, ljetnikovac joj je stvarao probleme. Zimi je spavala sa vunenom kapom na glavi, rukavicama, pidžami i spavaćici. Jednom je bilo toliko ružno vrijeme da su se prozori rasklimali do te mjere da je snijega bilo i u sobi. Jedno ljeto nisu imali vode dvije sedmice, već su je donosili od prijatelja i jeli sa papirnatih tanjira. Tada je Mišel rekla Džonu da joj je svega dosta.

No, kako kaže, njena nova životna situacija je imala i pozitivnu stranu.

“Imala sam kontakt sa prirodom kakav nikad ranije nisam imala. Vidjela sam kako 14 ćurki hoda po travnjaku. Imala sam mrmota za kućnog ljubimca i zvala sam ga gospodin Bambls”, ispričala je Mišel.

Džon je znao biti ćudljiv. Bio je fan Bendžamina Frenklina (Benjamin Franklin) i često ga je imitirao na javnim dešavanjima, a cijeli izgled bi upotpunio štapom sa zmajevom glavom. Noću bi u krevetu Mišel čitala kuvarice koje je Džon nazivao “pornićima za hranu”. Kad bi se njihov auto našao na cesti kojom nikad ranije nisu putovali, njih dvoje bi se vozili tuda da vide šta mogu da nađu.

Foto: Pixabay.com

Mišel mu je pomogla da se izvuče iz svoje ljušture i da putuje po Škotskoj, Irskoj, Grčkoj, Hrvatskoj i Italiji. Iako je bio bogat, nikad dotad nije bio u Evropi. Mišel je bila poznata pjesnikinja, u Sidneju je živjela pet, a u Parizu 14 godina i završila je postdiplomske studije za prevodioca na Univerzitetu u Njujorku.

Mišel naglašava da je Džon ponekad znao biti bezosjećajan i da je počeo provoditi mnogo vremena gledajući Fox News u kućnom ogrtaču, očekujući da ona brine o njemu. Kada ju je zaprosio rekla mu je da ju je dotad svaki muškarac tretirao kao da je dio namještaja. On joj je obećao da će biti drugačiji, ali je u ljetnikovcu pretpostavljao da je ona glavna kuvarica i peračica flaša.

Ipak, poštovao je njenu inteligenciju i nikada je nije potcjenjivao. Oboje su voljeli da čitaju novine “The Highlands” i kada je umro njihov kolumnista, Mišel je predložila da njih dvoje napišu kolumnu koja bi bila kombinacija privatnosti i politike. Toliko ga je inspirisala da je brzinom svjetlosti zajedno s njom otišao kod urednika. Dobili su zeleno svijetlo i počeli da pišu kolumnu pod nazivom “His & Hers” (“Njegov i njen”).

Foto: highlandsinfo.com

U aprilu 2010. godine kolonoskopijom je otkriveno da Džon boluje od rektalnog karcinoma. Iako je prošao kroz hemoterapiju i radijaciju, nikada nije izgubio kosu, niti je smršao. Oboje su bili optimistični, imao je 85% šanse da preživi. Nakon operacije, u avgustu 2010. godine, napisao je kolumnu “Kraj mog raka” u kojoj je ohrabrivao ljude da odu na kolonoskopiju. No, njegov oporavak nije bio tako jednostavan. Prije toga je imao dva infarkta i 30 godina je pušio kutiju i po cigara dnevno.

“Dani u bolnici su bili neki od najposebnijih trenutaka našeg braka. Jednog dana me je pogledao i rekao mi: ‘Ti si najsnažnija osoba koju znam. Nikad ovo ne bih mogao da uradim bez tebe’”, ispričala je Mišel.

Kada je primjetila da je postao nepristojan prema bolničkom osoblju i da je stalno pritiskao dugme da ih dozove, Mišel mu je rekla da prestane. Sutradan se njegov stav potpuno promijenio – medicinskim sestrama je govorio “molim vas” i “hvala vam”.

Foto: highlandsinfo.com

Devet dana nakon Džonove operacije Mišel je u motelu dobila hitan poziv iz bolnice. Džon je umro prije nego što je ona stigla.

“Izgledao je dobro. Dan ranije mu je oprana kosa i nije imao izraz boli na licu”, izjavila je Mišel.

Kolumna je preimenovana u “Just Hers” (“Samo Njen”), a prva koju je napisala nakon Džonove smrti nosila je naslov “Widowhood 101” (“Udovištvo 101”). Završila ju je riječima: “Po lijepoj tradiciji Skarlet o Hara i Jovane Orleanke, ja izdržavam”.

Čak i nakon njegove smrti, Mišelin život je bio komplikovan. Trebalo joj je tri godine da riješi pitanje imovine. Zbog pravnih pitanja, kuća i sva njegova imovina su na kraju prodani na aukciji. Mišel je uspjela da ponudi najveći iznos za neke njegove lične stvari, kao što je štap Bendžamina Frenklina.

Nekoliko sedmica prije Džonove smrti objavljena je njegova osma knjiga “Ovo su vremena koja iskušavaju muške duše”. Na predstavljanju knjige, Džon je pred svima rekao da postoje tri žene bez kojih ta knjiga ne bi ugledala svjetlost dana, a to su njegova šefica, urednica i ilustratorka.

Ljudi su ostali u čudu, a jedan muškarac mu je doviknuo: “Čovječe, ako ikada više namjeravaš imati seks bolje bi ti bilo da se zahvališ svojoj supruzi”. Na to je Džon dodao: “A, da, naravno, i mojoj supruzi Mišel”.

“Džon je znao biti ekstremno bezosjećajan”, izjavila je Mišel, prisjećajući se te večeri i dodala, “Ali, nije bio loša osoba. Mogao je bolje voditi računa o meni, ali on ni na sebe nije uvijek pazio”.

Foto: Pixabay.com

U jesen nakon Džonove smrti Mišel se preselila u grad, u stan iznad knjižare. No, bilo joj je teško da živi u Hajlendzu bez njega.

“Morala sam prolaziti pored mjesta u kojem nisam živjela, pored restorana u kojima smo jeli i ići u crkvu u koju sam išla i nekad”, objasnila je Mišel.

Ljudi nisu imali toliko saosjećanja prema njoj koliko je ona očekivala. Dok je Džon bio živ, njih dvoje su uvijek na večeru i u pozorište zvali prijatelje koji su samci ili su im partneri umrli. Nisu zvali parove. No, nakon njegove smrti, veoma mali broj prijatelja joj je uzvratio istom mjerom.

Godine 2013. vratila se u svoj rodni grad Vejnzboro. Pjevala je u horu, bila u odboru lokalnog koncertnog udruženja i zainteresovala se za rodoslov. Džon je oduvijek bio ponosan na svoje porijeklo, ali se na kraju ispostavilo da su Mišelini preci došli u Ameriku 200 godina prije njegovih. Mišel je sa 63. godine napokon dobila vozačku dozvolu. Nije se ponovo udavala.

“Ljudi cijene ono što je rijetko, a udovica ima dosta. Ja sam visoka, debela, otvorena žena. Muškarci mojih godina se zabavljaju sa ženama koje imaju 30 – 40 godina”, izjavila je Mišel i na kraju dodala: “Džon je uvijek govorio: ‘Cijeniš čovjeka po onome kako tretiraš njegovu udovicu’ i ‘Udovica odaje počast svome mužu po životu kojim živi nakon što on umre’

Pročitaj još

Od iste osobe