Naslovna vijestPraktična Lola

Ne volim svog supruga kao nekada

Džori Varni (Jorrie Varney) za portal Scary Mommy govori o ljubavi, braku i vezi među ljudima koja vremenom postaje drugačija, ne nužno lošija.

Prevela: Jelena Pralica

Izvor: Jorrie Varney - scarymommy.com

Foto: AbElena / Shutterstock

Svog muža sam upoznala kada sam imala 21 godinu, pravno sam bila odrasla osoba, ali i dalje veliko dijete. To nije bila ljubav na prvi pogled, ali je činjenica da smo od samog početka bili jako bliski. Ljubav je, kaže Džori, došla kasnije, kada joj je on postao sve.

I tako je bilo  prije 15 godina. Kao što kaže Meredit Grej (Meredith Grey) – on je moj čovjek. Iskreno, ne mogu da zamislim svoj život bez njega, ali moja ljubav prema njemu nije ista kao što je bila kad smo bili mlađi. To se promijenilo tokom 15 godina. Ja nisam ona djevojka koju je oženio, a on nije momak za kojeg sam se udala. Odrasli smo i promijenili se.

Naš odnos je u početku bio lak i bezbrižan. Bili smo samo djeca, naivna djeca. Nismo znali za pravu odgovornost, stres, stid ili tugu. Bili smo mladi, a takva je bila i naša ljubav. To je za oboje bilo nešto novo, misteriozno, i na neki način, površno. To ne znači da nismo voljeli jedno drugo, ali naša ljubav tada još uvijek nije bila na testu.

Još uvijek nismo bili roditelji, tako da smo slobodno vrijeme provodili radeći šta nam se u tom momentu radilo, onako kako smo se osjećali. Nismo bili “taoci” roditeljstva, već smo vrijeme prilagođavali sebi. Razgovarali smo mnogo, jer smo imali vremena da stvarno saslušamo i razumijemo jedno drugo. Ponekad bi ostali budni do kasno, pa bi dugo spavali sljedećeg dana. Život je bio jednostavan dok smo bili samo mi.

Foto: VGstockstudio / Shutterstock

Tokom godina, međutim, naša ljubav je nailazila na iskušenja, usljed stresa, naročito kad smo postali roditelji. Stvari nisu uvijek bile jednostavne, kao što je bilo kad smo se sreli. Bilo je bolnih situacija i teških perioda, jer i najblistaviji odnosi usljed nečeg novog, nepoznatog može da izblijedi, nakon čega ostaje samo suština, realnost.

Ponekad, ta realnost je uzimala svoj danak. Bilo je lako izgubiti iz vida ono bitno, dok smo se borili sa obavezama, plaćanjima računa ili bilo čim od milion drugih stvari koje život čine običnim, a ne savršenim kako smo ga nekad zamišljali. Izgubili smo živce, znali smo naveče otići u krevet ljuti, govoreći jedno drugome stvari koje ne bi trebalo. Bili smo iscrpljeni. S vremena na vrijeme, osjećali smo se slomljeno. Ali, baš u tim trenucima, kad smo se osjećali najgore, mi smo odrasli, i promijenili se.

Više nisam bila djevojka od dvadesetak godina, koja je voljela čovjeka koji nije vidio onu “najgoru mene”, a nadala sam se da nikada i neće morati da je upozna. Nevjerovatno je kako misliš da možeš sakriti ono što ne želiš da drugi vide. Da možeš dijeliti život s nekim i štititi ga od takvog sebe. Ne možeš, to sada znam. Ma koliko se trudili, te manje lijepe verzije nas uvijek isplivaju, često u najgorem mogućem trenutku. Tako je bilo i  sa nama. Moj muž me je takvu upoznao tokom moje postporođajne depresije, tokom tog meni jednog od najtežih perioda u životu. Bila sam slomljena i ranjiva, ali zbog njega se nisam sjećala usamljeno.

Foto: Nina Buday / Shutterstock

Plašila sam se da to može biti previše za njega, da ja mogu biti previše za njega. Pokazala sam mu onaj dio mene koji bih voljela da promijenim, al on me, uprkos svemu, i dalje volio, čak i kad ja nisam voljela sebe. Kada neko voli i tvoje najgore izdanje, to je velika stvar. Ili barem ja tako vjerujem. To je promijenilo našu ljubav na način koji je teško opisati riječima. Naučila sam da je ljepota u ranjivosti, u našim manama, čak i ako smo jedini ko ih doživljava na taj način.

Tokom godina, naše uzajamne emocije su se mijenjale, iz dana u dan. Istovremeno smo iritirali jedno drugo i bili ludo zaljubljeni jedno u drugo. To je istina o ljubavi – da se prilagođava. Jednostavno, nije bilo moguće da ostane nepromijenjena, usljed samog vremena i okolnosti.

Ništa ne traje vječno, u neizmjenjenom obliku, ali drugačije ne mora da znači loše, već samo drugačije. Promjene su sastavni dio života, a ljubav nije izuzetak. Ne volim svog muža kao nekada, jer mi nismo oni isti od prije 15 godina. U međuvremenu smo odrasli, i svako ponaosob i zajedno.

A sutra će vjerovatno biti drugačiji nego danas, i to je u redu, jer ponekad ne bi ni valjalo da nije tako.

Pročitaj još

Od iste osobe

 

Najnovije