Naslovna vijestPraktična Lola

Savjet stručnjaka: Policistični jajnici nisu nerješiva prepreka za trudnoću

Policistični jajnici su tihi problem koji se uglavnom otkriva tokom ginekološkog pregleda putem ultrazvuka.

Razgovarala: Ivana Simikić

Foto: alexkich / Shutterstock

Sindrom policističnih jajnika je najčešća hormonska bolest žena i najčešći uzrok izostanka ovulacije – procjene su da pet do 10% žena u plodnom razdoblju boluje od ove bolesti.

Naziv potiče usljed izgleda jajnika na kojem se nalaze brojne ciste. Kao “tihi” problem, žene ponekad i nisu sigurne da li pate od ovog sindroma, pa potvrdu dobiju tek po odlasku kod ginekologa. Stoga su redovni pregledi najbolja prevencija, a razgovor sa stručnjakom će svakako odagnati sve nedoumice, poput one da li će policistični jajnici otežati put do začeća.

Stoga smo od prof. dr Sanje Sibinčić, specijaliste ginekologije i akušerstva s dugogodišnjim iskustvom u oblasti humane reprodukcije, koja je 2001. godine osnovala specijalističku ginekološku ambulantu “Medico-S”, a koja je dvije godine kasnije postala prvi centar za vantjelesnu oplodnju u Republici Srpskoj te odnedavno članica Pronatal grupacije iz Češke, evropskog lidera u vantjelesnoj oplodnji, zatražili važne podatke i savjete za sve žene, kada su u pitanju policistični jajnici.

Prof. dr Sanju Sibinčić, specijaliste ginekologije i akušerstva s dugogodišnjim iskustvom u oblasti humane reprodukcije

Lola: Šta su policistični jajnici?

Sibinčić: Policistični jajnici zapravo predstavljaju skup simptoma koje karakterše poremećaj ciklusa u smislu izostanka menstruacije ili produženog perioda dobijanja menstruacije, zatim, izostanak ovulacije, pojava maljavosti i akni kod pacijenata kao i određenog načina debljanja. Jednostavno rečeno, policistični jajnicu predstavlju odgovor organizma na određene hormonske poremećaje. Naziv dolazi uslijed pojave velikog broja cisti koje se nalaze na takvim jajnicima, a mi ljekari ih prepoznajemo ultrazvučnim pregledom.

Lola: Da li policistični jajnici ometaju začeće?

Sibinčić: Što se tiče samog steriliteta i policističnih jajnika, tu imamo više načina na koji policistični jajnici utiču na pojavu inferiliteta. Naime, neredovne menstruacije i izostanak ovulacije svakako utiče na to da pacijentice teže ostvaruju trudnoću, a osim toga, kod pacijenata koje bi trebalo da idu u postupak stimulacije, veoma često se dešavaju poremećaiji koji ponekad mogu biti veoma opasani za zdravlje žene.

Kod pacijenata koji idu na postupak vantjelesne oplodnje, povećana je mogućnost hipersimulacije, koji ponekad može biti toliko ozbiljan sindrom da može vitalno da ugrozi ženu. Zbog toga kod pacijenata sa ovim problemom moramo biti veoma obazrivi kod davanja terapije. Međutim, ono što je dobra vijest, većina tih pacijenatica nakon liječenja i regulacije simptoma ostaju u drugom stanju.

Lola: Kako liječiti policistične jajnike?

Sibinčić: Postoji više načina regulacije policističnog sindroma. Mogu da se regulišu određeni simptomi koji su vezani za ovaj sindrom, pa da se djeluje pojedinačno na neki od simptoma, kao što su maljavost ili pojava akni, ili da se koriste određeni hormonski preparati, kontraceptivi, hormonske tablete pomoću kojih se pacijenticama uspostavlja redovni menstrualni ciklus.

Lola: Da li je potreban poseban režim ishrane pacijentkinja sa uspostavljenom dijagnozom policističnih jajnika?

Sibinčić: Kod policističnih jajnika veoma često imamo poremećaj tolerancije glukoze i pojavu dijabetesa tipa 2, poslije 40. godine. Naravno da hrana i promjena načina života mnogo pomažu u ovakvim situacijama.
Mi danas dolazimo do jednog suštinskog značenja da hrana utiče na sve naše poremećaje u organizmu i upravo uzimanje hrane koja je hormonski tretirana na pesticide i sve ostale hemikalije utiče i na endokrini sistem našeg organizma. Tako dolazimo do toga da policistični jajnici i svi simptomi koji idu uz njih mogu da se ublaže pravilnim izborom hrane. Kod ovih pacijenata ishrana je veoma bitna. Hrana treba da bude više proteinska, sa manje ugljikohidrata, i naravno, trebalo ni da se izbace slatkiši.

Lola: Iziskuje li to još neke promjene u životnim navikama?

Sibinčić: Bitna je promjena načina života i veoma je važno i ono što sigurno pospješuje borbu protiv ovog sindroma, a to je svakodnevna fizička aktivnost. Znači, svakodnevna fizička aktivnost, pravilan način ishrane, doziranje hrane po mogućnosti na svaka četiri sata, posebno ukoliko pacijet ima poremećaj intolerancije na glukozu. Ukratko, proteinska hrana koja podrazumijeva konzumaciju mladog sira, jogurta, mesa, ribe i što manje ugljikohidrata.

Pročitaj još

Od iste osobe

 

Najnovije