Praktična Lola

Zaboravlja (li) svekrva da je snaha bila

Dok sjedimo na terasi i koristimo blagodeti tih divnih, a tako rijetkih opuštajućih trenutaka u kojima smo ponovo one dvije tinejdžerke koje imaju sve vrijeme ovog svijeta prepušteno samo svojim željama i ne žure nikuda osim da odrastu, prijateljica i…

Redakcija

Izvor: Namrgođena Sova

Foto: YAKOBCHUK VIACHESLAV / Shutterstock

Dok sjedimo na terasi i koristimo blagodeti tih divnih, a tako rijetkih opuštajućih trenutaka u kojima smo ponovo one dvije tinejdžerke koje imaju sve vrijeme ovog svijeta prepušteno samo svojim željama i ne žure nikuda osim da odrastu, prijateljica i ja opet trčimo koju godinu unaprijed razmatrajući kako ćemo se snaći u ulozi svekrve.

Gotovo u isti glas izgovorismo – Samo da ne budem kao ona moja.

Shvatih koliko često sam imala priliku to da čujem. Tradicionalno, sa rijetkim izuzecima, svakoj snahi svekrva ne valja, a snaha svekrvi… da li ima potrebe o tome da govorim?! Znam, iako sam se pozvala na postojanje izuzetaka, prve će da se jave dame koje će da tvrde da je u njihovom odnosu sa svekrvom sve bajno, ili ne baš, ali nije ni tako grozno.

Super! Iskreno se radujem zbog vas, međutim, mnogo je nas koje imamo drugačije iskustvo. Vjerujte!

Kako to obično biva, priča nas vodi na svoj početak.

Prvi susret je protekao divno. Ogromna trema sa moje strane, mada to nijesu bili prvi roditelji ni prvi momak čije roditelje upoznajem. Nakon godinu i po veze, upoznala sam ljude o kojima sam do tada puno toga čula. I bila sam zadovoljna – prijemom, atmosferom, njima jer su njegovi, svime što ima veze sa njim.

Foto: YAKOBCHUK VIACHESLAV / Shutterstock

Naredne dvije godine sretali smo se često, dijelili zajedničke, izuzetno prijatne, trenutke. I danas, desetak godina kasnije i hiljadama problema i loših situacija udaljenije, kad se sjetim tog perioda, budi prijatne uspomene. Mogla sam, nije da nisam, primjetiti neke važne momente, npr. prvi susret sa najboljom prijateljicom njegove majke, koja je, uzgred rečeno, naše godište.

Posmatrala me je sa podozrenjem ne uzdržavši se da ne ispali dvije – tri otrovne strelice. Ne, nijesam umislila, jer je bilo toliko očigledno da je moja buduća svekrva, znajući da je lako pretpostaviti sa koje strane vjetar duva, ispad svoje prijateljice pravdala njenim ličnim osjećajem nezadovoljstva koji je izazvan krajnje nesređenim životom.

Onda smo moj, tada momak, i ja odlučili da ozvaničimo našu vezu. Sve je teklo nekim očekivanim tokom, dok nije saopštena naša odluka da nećemo živjeti sa njegovima pod istim krovom. Došlo je do takve silovite eksplozije čije posljedice ni deceniju kasnije nijesu sanirane.

Naša odluka, iako donesena prvenstveno zbog teških problema jednog od članova porodice koji tu žive, naišla je na potpuno nerazumijevanje. Odjednom sam postala najgora. Upoređivana sa drugim aktuelnim i budućim snajkama u porodici, od kojih je u tom trenutku svaka imala anđeoska krila, ja sam bila lažljivica, pomodarka, ma svakakva sam bila.

Prvi put našavši se u takvoj situaciji, ne uspijevši da umilostivi ni jednu ni drugu stranu, moj budući muž zamalo da to ne postane.

Foto: YAKOBCHUK VIACHESLAV / Shutterstock

Uvidjevši čvrstinu moje odluke, popustili su oni. Od tada traje hladni rat. Desi se poneka bitka, ispali se nekoliko otrovnih strijelica, potom uslijedi zatišje, odnosi koji se mogu nazvati kulturnim, ali krajnje distanciranim, sve do neke nove eskalacije sukoba.

Mi tako živimo. Mene da pitate, navela bih vam gomilu razloga zašto je to tako. Njih da pitate, i oni bi. I svako od nas misli da je onaj drugi u krivu. Mi samo živimo tipičan odnos svekrva/snaha i okolina – u njegovoj radikalnijoj varijanti. Snajka, tj. ja, vremenom sam postala ispričana priča. Nakon toliko godina i događaja, prestalo je interesovanje za romane u kojima ću biti glavni lik. Dolaze nove snajke, novi zanimljivi momenti.

Ja i dalje ne valjam, ali se sa mnom manje bave. Ona snajka koja je imala sve one divne osobine za koje sam ja bila uskraćena prilikom prepričavanja mojih bezobraština, sada postaje i sama negativac. A, ona druga, ona nova koja je tek juče došla, već diktira svoja pravila. Iz priča shvatam da je ona najgora od nas.

Vrijeme prolazi, i ona koja je bila najbolja, počinje da ne valja. Ona koja je bila najgora, sada je samo loša, jer neka nova pravi još gore stvari nego što je ova u svoj vakat.

I dok se prijateljici i meni još uvijek dešava da se zanesemo i prepričavamo dogodovštine i razmjenjene strelice sa svekrvom, a svaka od nas se zaklinje da neće postati takva svekrva, nijesmo ni svjesne da su se upravo to isto zaklinjale naše svekrve dok su bile snajke. Položaj mijenja način posmatranja situacije, jer sve smo mi i najbolje i najgore, neko za drugog, a neko za sebe.

Pročitaj još

Od iste osobe