Lole iz komšilukaNaslovna vijest

Remi: Znaš li onaj popularni hashtag #samoljubav? Samoljubav. Ljubav prema samom sebi.

Ponekad, kad mi je dosadno u kombiju, pročešljam kroz neke svoje stare fotografije u mobitelu – s koncerata, s druženja, fotografije onog petka kad me odveo na piće, uspomene koje nisam podijelila s Instagramom.

Remi

Foto: Privatna arhiva

I dobro se poznajem, prepoznajem si i najmanju promjenu emocije, u očima, na koži, sjećam se zvukova i mirisa, osjet se ukucao u piksele. Ponekad čujem i muziku koja je svirala u pozadini, na pozornici.

I sjećam se, kad bih te fotografije pregledavala dan ili dva nakon što su zabilježene, koliko sam znala biti nezadovoljna samom sobom. Načinom na koji sam se nasmijala, preveliki mi je osmijeh, zubata sam, lice mi izgleda kao da se grči a ne kao da uživa, gledaj kakav mi je podbradak, ovo je strašno, bože vidi kako mi je ispupčen trbuh. Ružna sam. To bi si rekla. To je misao koju sam priljubila uz svoje tijelo.

”Ma zamisli, imaš okrugle obraze. Na onoj fotografiji si deblja nego što misliš da bi trebala biti. Zamisli, imaš male grudi. Guza ti nije tako prćasta kao što bi trebala biti, danas, u svijetu gdje je sve grande i preko ruba. Trebala bi biti mršavija. Trebala bi biti utegnutija. Tvoj bi život trebao uvijek biti ispeglan kao da živiš kroz Instagram filter.”

Je li ti ovo poznato? Prepoznaješ li glas stvora koji ti živi u glavi i hrani se kompleksima i nesigurnošću. Ždere, trpa, prejeda se, napuhuje se, daj, daj, daj, nahrani ga. Parazitira na svakom strahu, nastanjen u svijesti i podsvijesti. On je razlog što nisi kupila onaj bikini i bijele hlače.

Razmišljam i pomalo kao da tražim krivca. Jesu li magazini? Ne znam, možda. Dopuštam li inače da mi magazin formira mišljenje o samoj sebi? Pročitam li članak i uzimam ga zdravo za gotovo? Nikada. A zašto bi mi onda fotošopirane fotografije stvarale komplekse o nedovoljnosti?

Foto: Nabilah Khalil / Shutterstock.com

Je li okolina? Ta oni su samo odraz svijeta u kojem živimo, odraz ustaljenih normi, društveno prihvaćenog izgleda, definiranog kroz ono što je netko nekad odredio da je ”normalno”.

A davno sam shvatila da me više privlači ”neuobičajeno” nego ”normalno”. Zašto me onda toliko zna spustiti pogled na samu sebe, kad znam, iznad svega, da sam sve samo ne ”obična”?

A kakav je tvoj ”beach body”? Jesi li spremna za odlazak na plažu? Izgladnjuješ li se još od aprila? Jesi li danas popila proteine nakon trčanja na traci? Želiš li ugraditi silikone kao Kylie? Kakav je tvoj ”pješčani sat”? Ili ti je možda već iscurilo vrijeme?

Da, površni smo. Da, prvi dojam je bitan. Da, svi brojimo lajkove.

Čudan je ovaj svijet danas. S jedne strane, nudi nam da konzumiramo sve više i više (sjeti se reklame za hamburgere), izobilje je znak velikog bogatstva, a s druge strane, od nas traži da se izgladnjujemo kako bismo stali u veličinu XS. Paradoksalno. Jurimo od nule do sto u sekundi. Žderemo, povraćamo, izgladnjujemo se. Sretni smo kada stanemo u traperice koje su broj manje.

Sjećam se, u jednom periodu života nisam htjela kupovati nove hlače jer sam znala da više ne stanem u traperice 38. A s police u dućanu nisam htjela skinuti one 42, jer bih si onda morala priznati ”istinu”. I trajalo je to, borba sa samom sobom. I borba s očekivanjima zbog nekih glupih normi.

Bolno dugo mi je trebalo da pronađem svoje tijelo. Ono u kojem se najbolje osjećam. Ono koje je oduvijek bilo moje. To nije tijelo određeno kilogramima, celulitom ili manjkom istog, koščatim ramenima ili borama. To je tijelo koje volim. Tijelo koje je emocija prema samoj sebi. Tijelo koje je ljubav prema samoj sebi.

Foto: FotoDuets / Shutterstock.com

Znaš gdje je odgovor? U glavi. U očima. Moja ljepota se dugo, predugo nije mogla probiti jer se nikada nisam vidjela na lijep način. Uvijek kritično prema sebi, kritičkim okom. Nikada dovoljno dobro. Uvijek može bolje, uvijek jurnjava za perfekcionizmom. A što mi radi taj perfekcionizam? Samo me čini jadnom, tužnom i neispunjenom.

Ostavljam ga u sredini knjige naslovljene ”Keto dijeta”.

Bolno dugo mi je trebalo da vidim iznad odraza u ogledalu.

Znaš li onaj popularni hashtag #samoljubav? Pročitaj ga zajedno, bez proreda. Samoljubav. Ljubav prema samom sebi. To je najbitniji od svih hashtagova koje ćeš staviti na Instagramu uz fotoshopiranu fotografiju.

Sjećaš li se glasa onog stvora iz glave, s početka teksta?

To si ti. To je tvoj glas. I da, toliko si gruba prema sebi. Nije to ni magazin, ni okolina, ni patrijarhat ni 90-60-90. To si ti. Zaista bi bilo suludo da dopustiš tom glasu da nadglasa onaj drugi, nježni, s oprostom, koji ti govori da možeš sve, da si prekrasna i da se opustiš.

Ove godine idu selfiji s plaže. Bez filtera. Bitch body.

Pročitaj još

Od iste osobe

 

Najnovije