Lole iz komšiluka

Koji je to broj partnera koji te od žene vodi do drolje?

Rodila sam se kao druga. I kao djevojčica. To je valjda uticalo da se cijeli život borim da budem jednaka.

Jelena Despot

Izvor: despotica5.wordpress.com

Foto: Maridav / Shutterstock.com

Inat da mogu sve kao dječak. Da ne moram nositi suknjice i kompletiće za djevojčice, ako ne želim.

Kasnije je to iz okvira porodice i borbe da mogu sve kao i brat, prešlo na dječake iz zgrade, škole i uvuklo se u cijeli moj život toliko da odmah dobijem vatru u obrazima i počnem da vičem kada čujem da nešto na bilo koji način diskriminiše mene, ili druge žene.

Kao djevojčica ja sam bila daleko odgovornija od brata. Marljivija. Ja sam imala sve petice, dok se njemu tolerisala i trojka i dvojka. Njegovo opravdanje je najčešće bilo da mu se ne da. Mene niko nije ni pitao. Podrazumjevalo se. Na njihovu radost, ja sam i željela.

Njemu nikada nisu rekli kada mora doći kući, moje kretanje je uvijek bilo ograničeno. Zašto? Razumijem da kao srednjoškolka i ne bi trebalo da lutaš u pet ili šest ujutru po kafićima, ali nisam mogla da razumijem zašto srednjoškolac može, ali ne i srednjoškolka. Zašto njen boravak na ulici u sitne sate implicira na nedostatak odgoja, ali ne i njegov?

Foto: Syda Productions / Shutterstock.com

Zašto sve nervira kada se priča o nasilju nad ženama? Zašto postoje propisane dužine suknje? Zašto žene pljuju druge žene? Zašto pristojne žene ne hodaju same noću? Zašto žena ne smije da ima više od jednog muža? Zašto žene da bi bile žene moraju da se šminkaju? Zašto žene nemaju pravo da kažu da ne vole frizera? Čim su to žene zaslužile da ih neko udari? Koji je to broj partnera koji te od žene vodi do drolje?

I zašto sva ova ograničenja, ma koliko apsurdna bila, niko ne primjenjuje kada određuje “kvalitet” nekog muškarca? I otkud društvu pravo da mjeri moju ženstvenost, čestitost i da nekome da blagoslov da me prebije?

Niko nema pravo da ograničava slobodu drugog živog bića. Koliko sam puta samo iz usta muškarca čula kako bi mnogo lakše posložili kockice svog života da su žene, jer je u njihovim očima naše oružje vagina i sex preko kojeg bi u svojim glavama oni da su na našim mjestima dobili sve ono za čim žude. Shvatate li koliko je to jadno?

Sijeda kosa muškarca ukazuje na šarmantnost, dok kod žena, u očima društva, ukazuje na nemarnost i zapuštenost. Muškarac koji ima karijeru je uspješan. Niko, osim možda njegove porodice, ne broji njegova odsustva i sastanke. Žena sa istom količinom obaveza je najčešće karijerom opsjednuta (nadrndana) nemajka koja ne voli svoju djecu. Ako još nije ni majka, a ni nečija žena… Epiteti se samo lijepe.

Foto: Syda Productions / Shutterstock.com

Žene ne hodaju same noću. Žene čuvaju djecu. Žene kuvaju. Žene u četrdesetim ne nose kratke suknje. Žene su rođene da budu majke i žene. Da budu poslušne! Slobodno i vi možete nastaviti ovaj niz apsurda koji vam nameće neko drugi, samo zato što ste se rodile kao djevojčice. Nisu ništa lošije žene koje žive kao takve. Majke, žene, neofarbane ili ofarbane, karijeristkinje ili domaćice, DOKLE GOD JE TO ISKLJUČIVO NJIHOV IZBOR!

I zato žene ne smiju biti neprijateljice jedne drugima. Već je dovoljno neprijatelja u ovoj stereotipima i tradicijom zatrpanoj zemlji da nam ni dva vijeka neće biti dovoljna da prvo same u svojim glavama razlučimo da biti jednak nije nikakva nagrada, već pravo koje dobijamo rođenjem kao slobodna bića.

Muškarci i “ograničene” žene prilikom čitanja ovog teksta neka ne kolutaju očima. Dok god ispod tekstova koji ukazuje na nasilje nad bilo kim ima komentara koji ukazuju na to „da je kurva i sama zaslužila“ moramo govoriti. Nikad ne znaš kad bi u nečijim očima i ti mogla postati ta kurva koja je sama tražila.

Pročitaj još

Od iste osobe