Lole iz komšiluka

Ministričina priča: Ministar zabranio ženski rod u zakonu

Svima koji su s grčem u želucu odgledali televizijsku seriju “Sluškinjina priča” zapela je za oko danas objavljena informacija o tome da je hrvatski ministar uprave Lovre Kuščević odbio prijedlog zakona napisanog u ženskom rodu.

Redakcija

Izvor: Tomislav Klauški - 24sata.hr

Foto: Twitter/Screenshot

Ministrica (ili ministar?) Blaženka Divjak pripremila je nacrt novog Zakona o udžbenicima za osnovnu i srednju školu napisan u ženskom rodu. Pa se tako u njemu spominju učiteljice i nastavnice, predlagateljica i ravnateljica, čak i ministrica.

“Napravili smo to kako bi se osvijestilo da može drukčije”, komentirala je ministrica (ministar) Divjak za Jutarnji list.

Ali otkrilo se da ne može drukčije.

Ministar, a ne ministrica

Ministarstvo uprave odbilo je takav prijedlog i pozvalo se na članak Zakona o sustavu državne uprave u kojem je propisano da ministarstvom upravlja ministar, a neposredni nositelji odgojno-obrazovne djelatnosti su učitelji, nastavnici, stručni suradnici, ravnatelji…

Muški rod, ne ženski.

Divjak je, piše Jutarnji, navodno bila svjesna da se na početku svakog zakona napiše napomena da su imenice u muškom rodu i da se one podjednako odnose na muški i ženski rod, ali ona je pokušala “obrnuti praksu”. Mogla je napisati napomenu da su imenice u ženskom rodu, ali da se podjednako odnose na oba roda.

Blaženka Divjak , foto HINA/ Edvard ŠUŠAK/ nacional.hr

Nije prošlo. Ženski rod nije dozvoljen u hrvatskim zakonima. Žene se moraju pronaći u muškom rodu.

“Muškarac, dakle čovjek”

Anketirane zastupnice (zastupnici?) parlamentarnih stranaka uglavnom su pozitivno reagirale na prijedlog ministrice Divjak, samo je Bruna Esih napomenula da “u tome ne vidi nikakvu korist”.

“Svi se zakoni pišu u muškom rodu, tako je to oduvijek. Time se ne misli samo na muškarce, nego na čovjeka. Osim ako ministrica”, kaže Esih, “ne misli da postoji razlika između čovjeka i žene, odnosno da žene nisu ljudi?”.

Pa ako je to isto, zašto ženski rod ne bi predstavljao sve ljude? Zašto se ženski rod u zakonima ne bi odnosio i na muškarce, pa i na “čovjeka”?

Neki bi mogli posebnu draž ove priče pronaći u činjenici da je ministar Kuščević angažirani katolik koji se hvalio da se na službeni telefon javlja s pozdravom “Faljen Isus”.

Holy probala isto

Međutim, Mirela Holy je na Twitteru objavila kako je i ona pokušala kao ministrica 2012. godine napisati zakon u ženskom rodu koji je tadašnji ministar uprave Arsen Bauk, inače Kuščevićev zemljak, također odbio. I tako, zemlja koja ima predsjednicu države ne smije imati ženski rod u zakonima. Zemlja koja je ratificirala Istanbulsku konvenciju o pravima i zaštiti žena još uvijek zakonskim tekstovima žene drži podređene muškom rodu.

Lovro Kuščević, Izvor: FaH / nacionalno.hr

Tko zna, možda Kuščević uskoro zabrani Kolindi Grabar Kitarović korištenje web domene predsjednica.hr s obzirom da Ustav RH poznaje samo predsjednika Republike.

Under His Eye

Oni koji, dakle, prate priču o izmišljenoj državi Gilliad, ukidanju prava žena, zabrani ženama da čitaju ili rade ili zarađuju, te da budu – pored svega ostalog – u potpunosti podređene muškarcima, mogli bi iz ovog slučaja povući određene paralele. Imamo ministricu obrazovanja koja se u zakonskom tekstu mora nazivati ministrom. Imamo ogromnu većinu žena u obrazovnom sustavu koje se zakonom sve redom definira kroz muški rod.

Zašto ne bi bilo obrnuto? Zar bi se srušio svijet da je zakon dobio imenice u ženskom rodu?

Konzervativni svijet vjerojatno bi se načeo, ako ne srušio. Reakcije Brune Esih to dokazuje: ako se pod muškim rodom misli istodobno i na ženu, zašto se pod ženskim rodom ne bi istodobno mislilo i na muškarce? Oni su, da parafraziramo Esih, isto ljudi.

Patrijarhalno društvo

Društvo u kojem glavnu riječ sve više drži Katolička crkva, konzervativna desnica, patrijarhalni mentalitet i nazadnjačke struje koje otvaraju društvene ratove oko takozvane rodne ideologije, a prijete i daljnjim smanjivanjem ženskih prava kroz pobačaj, teško bi moglo progutati ovakav tekst zakona. Hrvatska nije – i ne želi biti – progresivno društvo.

Inzistiranje na muškom rodu, pa i kroz očajničko pozivanje na zakonske odredbe kojima se to betonira, ne samo da umanjuje značaj i ulogu žena u društvu, već i iskazuju određeni strah od promocije ženske uloge u politici, pa i u zakonskom tekstu. Zašto se ne bi mijenjao Ustav i uveo naziv predsjednice Republike? Čiji bi komentar, usput rečeno, bilo zanimljivo čuti oko ovog pitanja.

Uglavnom, lijepo je vidjeti da se u zemlji koja tako paušalno provodi i još radije krši svoje zakone jako vodi računa o tome u kojem će rodu ti zakoni biti napisani.

Možda bismo imali više sreće sa ženskim rodom?

Pročitaj još

Od iste osobe

 

Najnovije