Lole iz komšiluka

Kako je Mara odsjekla krušku, da djeca više ne bi brala, a ona ponovo izrasla

Brend “Burberry” je u proteklih nekoliko godina spalio odjeću u vrijednosti 90 miliona funti, da ne bi snizili cijene kad roba postane outlet ili demode.

Redakcija

Izvor: Neda Kozomara

Foto: Svetlana Artyuhova / Shutterstock.com

U slučaju sniženja cijena, tamo neka Neda, Sava i Jovanka će kupiti, a one nisu ta klasa koja je predviđena da nosi poznati brend. Bolje u vatru!

Sjetih se…

Stara gospođa Mara Vučić, centralna ličnost mog djetinjstva i cijelog grada, sve do 80-tih godina, kad je tiho i neprimjetno otišla na Ajazmu (groblje). Imala je najljepšu kuću u srcu grada. Balkoni, na prvom spratu, su tako projektovani da je šetajući po njima mogla u dva-tri koraka pogledom dosegnuti po cijeloj čaršiji i okolini sve do Rajna, Staretine i Slovinja. S njenih dvora se vidjelo ko ide iz Busije, Alicina kafana i Komitet. Na drugom pravcu, sve kuće i stambene zgrade; od pravoslavne crkve do parka. Često je u popodnevnim satima stajala na balkonu i odozgo posmatrala začarani grad.

Sijeda, s paž frizurom i tankom crnom trakom oko glave, jednostavog okvira naočara za vid, bez kojih je niko nije vidio u posljednjih 30 godina. Iskrivljenih staračkih nogu, pod teretom krupnijeg tijela, gegala bi se dok je obilazila veliko dvorište i voćnjak koji se prostirao iza kuće, sve do stambenih zgrada pravljenih oko 1965. godine.

Foto: Svetlana Artyuhova / Shutterstock.com

Jedno jutro, prilično rano, sve nas je u zgradi pored, iz sna probudio zvuk testere i pilanja. Žene su u zgradi počele da se dozivaju i glasno pričaju kako je Mara pobudalila i testerom pila najbolju krušku u dvorištu. Svi smo očas bili na nogama i po prozorima. Začuđene komšije su se sjurile do drvene ograde i pitali je šta to radi? Pilajući bez prekida, kroz plač je odgovarala: “Dušo, dušo, ne mogu više gledati kako je djeca beru i svaki čas mi upadaju u dvorište, radije ću je odsjeći”.

Za neki minut stablo s krošnjom, punom divnih, zrelih krušaka se stropoštalo na travu. Starica s testerom je sjela pored panja i u očaju plakala, nezaustavljivo. Njena mačka, jedina družbenica u toj velikoj, pustoj kući, mjaukala je i sve u krug išla oko nje, instinktom životinje je osjetila nesreću i bila vjerni saučesnik u dijeljenju tuge. Čuo se plač isprekidan njenim kletvama: “Dušmani, bolje da je nema, nego da ih jede svako”!

P.S. Na facebook profilu, kad sam objavila ovu priču, javi mi se nepoznata žena i piše: “Živim u neposrednoj blizini kuće i voćnjaka o kojem pišete. Nikad mi nije bilo jasno kako je izniklo iz panja novo stablo kruške i nakrivo raste. Kruška rađa i ima divne, slatke plodove koje, bogami, svi beremo iz komšiluka”.

Do danas razmišljam o ovoj vijesti koja me fascinirala! Ko može kao Bog? Hvala mu što je vratio život u dječiji san, zato je Bog!

Pročitaj još

Od iste osobe