Naslovna vijestPraktična LolaŽivot

Treba li plaćati majkama da doniraju posteljicu sa poroda?

Iako žensko tijelo tokom trudnoće razvija organski materijal koji bi mogao poslužiti za izradu lijekova koji bi promijenili budućnost medicine, još uvijek se dešava da žene širom svijeta umiru na porođajima. Može li upravo to tkivo biti zamjena za medicinsku njegu umjesto novca?

Redakcija

medium.com

Foto: KieferPix / Shutterstock

Pravi porod nije nimalo nalik onim porođajima koje imate priliku gladati u filmovima i serijama, pravi porod je jedan veliki haos i nered. Ako niste znali, treći stadijum poroda nastupa malo nakon što se beba rodi, a to je onaj trenutak kada porodilja treba da istisne posteljicu koja je prethodnih devet mjeseci bila sigurno utočište i izvor hrane njenoj bebi.

U razvijenim zemljama porod bi trebalo da bude sasvim prirodna, na prvom mjestu sigurna stvar, ali brojke uopšte ne podržavaju ovu konstataciju. Naime, u Sjedinjenim Američkim Državama smrtnost majki na porodu se u periodu između 1990. i 2013. godina udvostručila, dok je stopa smrtnosti novorođenčadi u stalnom porastu na području Engleske i Velsa, što je uglavnom uzrokovano socijalnom nejednakošću i smanjenom brigom o porodiljama.

Dobijanje bebe pored tog fizičkog rizika obično znači i udar na kućni budžet. Tako su SAD na vrhu liste zemalja u kojima je dobiti bebu veoma skupo, bolnice u prosjeku naplaćuju običan vaginalni porod, bez komplikacija i do 32.093 dolara, dok carski rez i briga o novorođenčetu može koštati i do 51,125 dolara. Žene koje nemaju zdravstveno osiguranje i koje nisu u stanju da priušte sebi potpunu njegu u bolnici su tri do četiri puta pod većim rizikom da umru od komplikacija na porodu.

S druge strane, trudne žene u sebi imaju nešto toliko vrijedno što bi se moglo pokazati kao nešto od velikog značaja kako za savremenu medicinu tako i za globalnu ekonomiju.

Pored bebe, tijelo trudnice razvija i krv u pupčanoj vrpci koja sadrži matične ćelije, placentalno tkivo kao i amnionske membrane. Žene mogu donirati krv iz pupčane vrpce bankama koje istu skladište ili je mogu čuvati privatno. Uzimanje ove krvi je potpuno bezbolno i proces nije rizičan ni za majku ni za bebu. Većina te krvi, tačnije matičnih ćelija koje se ne doniraju bivaju uništene kao medicinski otpad, a procijenjeno je da se samo u SAD godišnje uništi stotine hiljada litara ovakve krvi.

SweetLeMontea / Shutterstock

Potencijal kojim bi se spasili mnogi životi

Samo nekoliko kapi krvi iz pupčane vrpce sadrži milijarde matičnih ćelija, a one se koriste za liječenje čak 82 oboljenja uključujući leukemiju, bolest srpastih ćelija i teške oblike imunodeficijencije. Uspješna transplatacija matičnih ćelija može pomoći ljudima da u potpunosti obnove svoj imunitet da bi njihov organizam počeo proizvodnju zdravih krvnih zrnaca. Alternativni izvor matičnih ćelija može biti koštana srž, posebno u situacijama kada se ne može pronaći donor matičnih ćelija. U posljednjih 13 godina, broj transplatacija matičnih ćelija iz pupčane vrpce je porastao za 300 odsto širom svijeta.

Tkivo posteljice, amniotska membrana i krv iz pupčane vrpce se koriste u proizvodnji lijekova. Biološke komponente iz posteljice se mogu naći u proizvodima za saniranje rana i opekotina kompanije MiMedx koja se nalazi u Džordžiji dok izraelska kompanija Gamida Cell proizvodi Cordin, lijek koji sadrži krv  iz pupčane vrpce, a trenutno se nalazi na kliničkom testiranju u svrhe liječenja krvnih oboljenja. Prvi rezultati kažu da bi Cordin mogao pomoći kod transplatacije matičnih ćelija od donora koji ima samo djelomično podudaranje sa oboljelim.

Trudnice u najbukvalnijem smislu, u svom tijelu devet mjeseci čuvaju nešto što bi moglo unaprijediti modernu medicinu, ali I ekonomiju na globalnom nivou.  Pojedini stručnjaci iz oblasti medicine tvrde da bi se krv iz pupčane vrpce mogla koristiti u hitnim medicinskim procedurama poput slučajeva moždanog udara. U maju ove godine, Američka administracija za hranu i lijekove je odobrila terapiju zasnovanu na ćelijama koje se dobijaju iz ljudske posteljice i to za hitne slučajeve kod nuklearnih događaja. Isto tako u toku je treća faza kliničkog ispitivanja za korištenje krvi iz pupčane vrpce za autizam, a vode se i istraživanja za liječenje cerebralne paralize na ovaj način.

Ovo su veoma impresivni podaci koga većina žena nije svjesna i vjerovatno ne zna u koje svrhe se može iskoristiti njihovo tkivo.

Pročitaj još

Od iste osobe