Praktična Lola

Radila sam i za vrijeme porodiljnog dopusta. Nikad više!

Moja priča bila bi klasična, uobičajena priča mlade, novopečene majke, da se nisam ambiciozno dogovorila sama sa sobom što ću i kako raditi za vrijeme porodiljnog.

Redakcija

Izvor: VEDRANA PREVENDAR - miss7mama.24sata.hr

Foto: VGstockstudio / Shutterstock.com

Neke pametne majke odluče da ako su na porodiljnom, na porodiljnom su. Ne rade dodatne poslove sa strane, odmaraju i spavaju kad im bebe spavaju. To su pametne majke. A ja?

Krenimo redom… Kako uz stalan posao zajedno sa suprugom imam i vlastitu firmu, odlučila sam da neću naći zamjenu za svoje klijente, nego ću ipak ja to odraditi, uz pomoć supruga koji će uskakati ako bude potrebno. U početku je to super išlo, jer je Lucija spavala preko dana po 3-4 sata u komadu, pa sam za to vrijeme, osim ovih klasičnih kućanskih poslova što se mora, odradila i posao za firmu.

Još se sjećam da su suprugu starije kolegice koje su majke desetljećima, govorile kako to nikako nije dobro, da ću biti živčana, pod stresom i da će bebica patiti zbog toga. Ke? Ja?? Say what?! Znači bilo je daleko od toga.

Foto: George Rudy / Shutterstock.com

Djetešce iz bajke počelo je biti dulje budno i tražiti više pažnje

Bila sam presretna jer sam imala djetešce iz bajke, anđeosko stvorenje koje voli puno spavati, a dok je budno smijati se i veselo gugutati. Bila sam vesela mama koja je to veselje vrlo uspješno prenosila na dijete. Lucija je proljetna beba rođena krajem 4. mjeseca kad je taman krenulo lijepo vrijeme, pa su neizostavne bile dnevne šetnje, a tu i tamo sam uspjela ukrast kojih pola sata-sat za kavu dok bi spavala. Savršeno. Sve se poklopilo. Dok nije malo narasla. I počela biti dulje budna. I počela zahtijevati više interakcije, igre, pažnje. Pa je progmizala, propuzala i evo još uvijek čekam da prohoda, uskoro bi mogla.

Vratimo se na onaj dio gdje je počela biti dulje budna. Da, to znači i mami manje vremena za posao preko dana, a više u večernjim i sve češće noćnim satima između dojenja. Da se razumijemo, znala sam ja što me čeka u teoriji. U TEORIJI. Naivka.

Da skratim, uspjela sam ja to sve ishendlati, uz veliku podršku i pomoć supruga, tu i tamo uskakanja bake za čuvanje, no rekla sam sama sebi nikad, NIKAD više ako ću imati još djece, a planiram imati još barem jedno, neću raditi apsolutno ništa na porodiljnom. Ipak su one suprugove kolegice, iskusne majke imale pravo. U jednu ruku.

Najmanje od svega sam bila živčana, nervozna ili pod nekakvim jakim stresom da se to moglo vidjeti na meni. Dapače, trudila sam se to ne pokazati jer ipak mi je važnije da moje prvorođenče, moj anđelak koji je neopisivo dobro dijete, ni malo ne osjeti manjak moje prisutnosti, posvećenosti i najveće ljubavi.

I tu nastaje problem. Kad to što te muči pokušavaš sakriti, a istodobno imaš osjećaj krivnje jer si shvatio da si pogriješio u svojim odlukama. I što sad? Ništa, čekati da prođe posao/projekt i da se sve smiri. Da ponovno malo odspavam.

Foto: Yaoinlove / Shtterstock.com

Sjećam se kad je projekt bio gotov, da sam odahnula i rekla u šali – sad počinje moj porodiljni. To je bilo nekih dva mjeseca prije povratka na moj stalni posao. Preživjela sam, preživjet će i druge majke i ništa se bitno neće dogoditi. Samo, kad osjetiš na vlastitoj koži, drugi put ćeš ipak malo razmisliti prije nego se baciš u takve izazove.

Jedna od mama koje su imale jako puno sreće

Povratak na posao nakon porodiljnog u mojem je slučaju bio nabrijan s puno elana, energičnosti i jedvačekanja da krenem ponovno u radnu rutinu. Zvuči pomalo pretjerano, pogotovo nakon mazohističnog iskustva s radom tijekom porodiljnog, no baš tako sam se osjećala. I što je najbolje, nije me taj osjećaj prošao.

Možda zato što radim drugačiji posao nego što sam radila prije odlaska na porodiljni, pa sam unaprijed znala da me čeka nešto novo, a opet u starom okruženju s ljudima koje znam i koji su mi kao druga obitelj. A kad se vratiš na posao nakon jednogodišnje i kusur stanke, osjećaj je kao da si jučer izašao iz ureda, kao da nisi ni bio na dugoj pauzi. Brzo se prisjetiš kako je raditi i brzo te ponesu svakodnevne obaveze.

Ja sam jedna od onih mama koje su imale jako puno sreće. Zapravo, ne znam je li to sreća ili su geni, možda miks jednog i drugog. Trudnoća od početka uredna, mirna, bez mučnina, trbuh mi se nije ni vidio do 5. mjeseca, dobila maksimalno 15 kg, što je na moju visinu i kilažu savršeno normalno.

Zatim porod bez komplikacija, normalan, bezbolan (ok, ovo mi neće proć haha) – naravno da nije bio bezbolan, ali daleko od onog što sam očekivala, ajmo reć bez PTSP-a, kojeg mnoge mlade majke proživljavaju nakon poroda. Epiduralna je izum stoljeća, a Merkur rodilište u koje ću se ponovno vratiti.

Lucija je, kao što sam već napomenula u početku, najbolja beba koju možeš poželjeti – zdrava, vesela, mirna, neplačljiva, spavalica, papalica, sve sve sve najbolje. Nakon poroda mi niti jedna viška kila nije ostala, već sam i smršavila (nenamjerno, kažu dojenje troši puno kalorija, a spomenula sam već da je malecka papalica).

Foto: Photographee.eu / Shutterstock.com

Drugačije se odnosim prema obavezama nego prije

Nakon svega toga, dođem natrag na posao na kojem se osjećam kao da mi je prvi radni dan ikad, gdje se moram dokazat i pokazat, a sve nekako ide kao po loju, glatko i lagano, a opet energično.

Možda je kvaka u tome da sam se napokon našla u poslu koji radim, a olakotne okolnosti ili genetika ili oboje su mi u tome jako olakšali i utabali mi stazu za dalje. U životu sam nevezano za svoju struku radila razno razne poslove koji možda jesu bliski i povezani jedan s drugim, no kad god sam ih mijenjala, znala sam da je to uvijek bilo dobro za mene. Ne mogu se zamisliti da radim jedan te isti posao do penzije i da ne probam ništa drugo. Trenutno radim odnose s javnošću ili takozvani PR u kojem sam se u potpunosti pronašla i vjerujem da će biti moje dugoročno zadovoljstvo koje ću tjerati do savršenstva.

I zbilja je istina da te majčinstvo promijeni. Vidim da sam drugačija u poslu nego što sam bila prije i da se drugačije odnosim prema obavezama nego prije. Manje uzimam stvari zdravo za gotovo i više sam posvećena tome što radim. Više mi je stalo.

Što je tome uzrok mogu samo nagađati, ali drago mi je da je tako. Onaj osjećaj kada vidite da su vam sva vrata otvorena. To je to. Do druge trudnoće.

Pročitaj još

Od iste osobe