Zabavna Lola

Moderne bajke (uz koje smo odrastale) sa Instagarama

Razmisli o tome što si naučila iz bajki koje si slušala odrastajući.

Prevela: Nataša Bursać

Izvor: LAURA BYAGER - mashable.com

Foto: Lori Martin / Shutterstock.com

Zagrebi ispod površine tih velikih priča o hrabrosti i beskonačnoj ljubavi i vidjećeš streotipe o podjeli među polovima, moralne lekcije, i jedan zapravo crno-bijeli svijet.

Nikita Gil (Nikita Gill) ne želi da ima išta s tim. Zapravo, ova Instagram pjesnikinja želi da preispitaš te bajke koje si slušala i čitala. To je poenta njene nove knjige “Opake bajke”, u kojima odbacuje dinamiku polova u pričama iz djetinjstva, koje vijekovima već nisu preispitane.

Kada je iznova pogledala crtane filmove kao što su “Snježana i sedam patuljaka” i “Uspavana ljepotica” očima odrasle osobe, bila je razočarana.

Upravo su je pomenute bajke natjerale da iznova napiše ove priče. Ukoliko se sjećate obje su ove princeze čvrsto spavale sve dok ih nije poljubio princ.

View this post on Instagram

This was the first fairytale poem I wrote that started all the others. Something that always bothered me about fairytales when I wrote this was how much we expect moral perfection from Princesses. They always sacrificed themselves ultimately to prove their goodness. I wanted to read about girls making mistakes, committing very human error, being vengeful and finding hard won lessons in it all. Instead all I saw was sacrifice after sacrifice – in the original little Mermaid she actually chooses to drown herself over killing the Prince. It ingrained this idea in my head that women must be flawless, we cannot make any mistakes, not even mistakes to learn from. I strived for perfection for years, and hated myself for succumbing to any remotely negative human emotion. I wish someone had told me when I was young that it’s okay to feel angry, and jealous and hurt and sad. That’s why I want to read my daughter flawed fairytales. That’s why I wrote Fierce Fairytales. . . . Edit: by the way, please don’t come to my posts and tell me how much you hate aggressive women and how women and survivors being warriors makes you uncomfortable because women and survivors should only be soft and fragile and kind. Women can be anything they want to be and so can survivors. You do not get to judge how anyone survives their trauma. This isn’t even a radical feminist notion. It is literally common sense. . . . You can buy Fierce Fairytales from the link in my bio. #nikitagill #fiercefairytales #poetry

A post shared by Nikita Gill (@nikita_gill) on

“Kada sam pogledala u nazad pomislila sam da to nije u redu. Jer gdje je tu ideja pristanka? Ne želim to tako da prepričavam svojoj djeci.

Ona se nije htjela ostaviti ove priče istima samo zato što ih je takve zavoljela. Htjela je da ih okrene naopačke, kao priče o ljudima koji su hrabri pod svojim uslovima, iskreni o svojim traumama i ranjivi. Priče kakve bi ona svojoj djeci jednog dana čitala.

U njenim je bajkama svako svoja dobra vila: Uspavana ljepotica je budna, a Pepeljugina majka moli svoju ćerku da se suprotstvi maćehinom iskorištavanju. Želi Zvončicu koja ima pravo da se ljuti i Herkulesa koji zaplače.

Izvor: giphy.com

Načelo je, dakle, uvijek isto: Moraš biti iskren prema sebi.

“Uzeti ove priče i prepraviti ih za post #MeToo generaciju mladih – zapravo ih učimo da poštuju sebe i preuzmu odgovornost za svoje izbore i odluke.”

Mnoge bajke su prastare te je većini moral u njima teži za “svariti”. Ali, kako tvrdi ova umjetnica, priče kojima su djeca izložena u mnogome utiču na njihove poglede na svijet. Uzmite za primjer savršenu damu u nevolji, prelijepu ženu koja čeka pasivno u teškoj situaciji muškarca da dođe i spasi je. Da li želimo da naše kćerke vjeruju u to? Zar ih ne bi trebalo naučiti da budu svoji spasioci?

“Ne poznajem ni jednu djevojku koja nije čitala bajke kao mala, a sve pod uticajem te ideje da će princ doći i spasiti nas”, kaže ona. “Ideja je da će neko doći i spasiti te tvoga života i tvojih problema, a taj spas je brak. To je baš štetna stvar da bi naše kćerke bile izložene njima.

Pritom, većina junakinja iz bajki je savršena, kako fizički tako i moralno, ali nikada nemaju kontrolu nad svojim životom. “Trebaju nam uzori koji ne samo mogu da brinu o sebi, već mogu da imaju mane – ne moraju biti savršene.”

Jedna od najtamnijih poema, “Glad: Najmračnija bajka” (“Hunger: The Darkest Fairy Tale”), objašnjava još jedan aspekt ove ideje: da su žene dugo učene o moralnom i fizičkom savršenstvu. “Glad” je zapravo priča o poremećajima u ishrani i imidžu tijela, nešto sa čim se i ona borila.

Ona uključuje ova stvarna pitanja – poremećaji u ishrani i opterećenosti izgledom – i svoje priče smješta u magično carstvo upravo da dokaže poentu o vrijednostima i normama koje učimo u životu. Dok razmišljaš o tome šta je prezentovano u priči, uporedo možeš preispitati poruku koju ti šalje i stvarni svijet. Kao, recimo, ideja da je mršavost jedina prava forma ženske ljepote.

I nije da su samo ženski likovi problematični. I prinčevi su. Džek koristi čarobni pasuljom samo da bi pobjegao od svojih demona. “Muškarci u bajkama su jaki i stabilni sve vijeme. Ovi hiper muževni likovi su posljedica traume sa kojoj se suočavaju.”

Preispitujuću ove bajke, gledajući drugačije na ono što ti je servirano ova autorica se nada da će inspirisati ljude da sami oblikuju svoje priče.

“Istina je da svi treba da odrastemo i spasimo sami sebe pa napišiti samo svoje bajke”, opet poručuje Gil.

I na kraju nudi alternativu za onu “živjeli su srećno do kraja života” – u ljepoti života, ljubavi, suosjećanju, izdržljivosti ljudi i ljepoti.

“Način na koji je čovjek sposoban da se poveže sa drugima je prava magija. Čvrsto vjerujem da smo svi sposobni da budemo magični u onome što radimo.”

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije