Hrabra Lola

Bila sam trudna i nisam znala ko je otac mog djeteta

“Trebala mi je samo jedna priča puna nade, iskustvo samo jedne osobe. Kako je prošla kroz to? Kako se je osjećala? Osjećala sam se užasno jer sam umjesto nečijeg iskrenog iskustva, pročitala riječi poput ‘bezvrijedna’, ‘užasna’, ‘glupa’, ‘neodgojena’, ‘drolja'… Doslovno sam mrzila samu sebe.”

Redakcija

Izvor: ANA ŠEFČEK - miss7mama.24sata.hr

Foto: KieferPix / Shutterstock.com

Kayt Molina je odgajateljica i mama dvoje djece koja je nakon šest godina odlučila podijeliti svoju priču. Za portal Scary Mommy ispričala je kako je prevladala sram jer nije znala tko je otac njezinog djeteta.

‘Bila sam premlada, presebična, preneozbiljna’

Premještala sam se u nelagodi dok je bijeli papir šuškao ispod mene. Osjećala sam čvoriće u trbuhu. Kad sam pogledala lice ginekologinje, moj osjećaj straha se povećao. Znala sam.

“Test je pozitivan. Trudni ste.”

Izraz mog lica vjerojatno ju je odgovorio da kaže ‘čestitam’ pa smo sjedile u tišini jedan dugi trenutak dok mi je tisuću misli prolazilo glavom.

Nedavno sam napunila 21 godinu.

Bila sam mlada i prestrašena. Bila sam prestrašena zbog svih uobičajenih stvari: Bila sam premlada. Bila sam presebična. Bila sam preneozbiljna. Svijet je bio pregrozno mjesto za djecu, a ja ni nisam željela djecu. Bila sam neodgovorna. Bila bih grozna mama. Ne mogu se brinuti o sebi, kako ću se brinuti o djetetu? Ali najveći razlog zbog kojeg sam bila prestrašena – puno dublji, mračniji i sramotniji – nisam znala tko je otac mog djeteta.

Trebalo mi je puno godina da napišem ovih nekoliko kratkih odjeljaka, a čak nisu ni posebno dobro napisani. Sram je nešto što sam trebala osloviti i prevladati, ali stigma se činila nepremostivom. Test utvrđivanja očinstva točno ocrtava određenu vrstu žene: stereotip i krajnost. Uvijek sam mislila kako ću jednog dana pisati o tome, tom ogromnom, tajnom dijelu svog života, jednoga dana kada mojih roditelja više ne bude i kada više neću biti posramljena, kada ljudi upetljani u cijelu priču najvjerojatnije više neće to pročitati, kada će svijet biti malo ljubazniji i kada ću ja biti malo hrabrija. Nijedna od tih stvari se nije dogodila, ali svejedno ću ispričati svoju priču.

View this post on Instagram

With my babies at Disney 🏰

A post shared by Kayt Molina (@kaytmolina) on

‘Dogodilo se meni’

Sjediti i ne činiti ništa činilo se pogrešnim. Sebe smatram feministkinjom. Očajno želim razbiti društvene barijere koje su nas zarobile – kulturu silovanja, posramljivanje drolja. Ne želim da žene u istoj poziciji osjećaju sram, strah i usamljenost kao što sam ja osjećala, ali nisam učinila ništa kako bih podijelila svoje iskustvo na značajan način.

Tako često ljudi vizualiziraju žene s malim prihodima, neobrazovane žene, žene nacionalnih manjina – mitovi koje mogu pomoći rastjerati. Dogodilo se meni – obrazovanoj, bijeloj djevojci iz srednje klase, odgojenoj u dobroj kršćanskoj obitelji. Ja nisam iznimka. Moja priča može pomoći započeti razgovore za koje očajno vjerujem kako su potrebni. A svejedno sam sjedila i ne činila ništa, poput prave licemjerke.

Razmišljala sam i o svojoj kćeri i kako će se osjećati ako ovo jednoga dana pročita. Istog trenutka kada sam odlučila biti majka, njezini osjećaji bili su mi najveći prioritet. Hoće li pročitati ovo i pomisliti: ‘Moja mama me nije htjela’? Hoće li je biti sram zbog mene, kao što je mene bilo sram? Ili će me vidjeti kao hrabru ženu koja dijeli svoju priču kako bi pomogla promijeniti način na koji gledamo na žene i majke?

Ovo je dio i njezine priče. Ali samo dio. Cijela zbrka bila je moja priča, moja istina koju trebam ispričati, zbog čega danas pišem sve ovo.

‘Nametao se očit odgovor’

Plakala sam dok sam sjedila u čekaonici prije ultrazvuka. Sretne buduće majke ponosno su milovale svoje istaknute trudničke trbuščiće. Ja sam gledala prazno u doktoricu dok mi je objašnjavala moje opcije. Kimala sam glavom. Povraćala na parkiralištu. Zbog stresa sam osjećala kao da mi tijelo kipi, kao da mi je koža u vatri.

U nekoliko sekundi, tisuću ideja je proletjelo mojom glavom. Nametao se očiti odgovor: Jednostavno nemoj imati bebu. Ne mogu ja to, dio mene mi je govorio. Ali znala sam da mogu. A taj dio bio je veći, taj dio je pobijedio.

No svejedno je postojala situacija. Činjenica da ne znam čije ću dijete imati. Okrenula sam se Googleu. Trebala mi je samo jedna priča puna nade, trebala sam pročitati iskustvo samo jedne osobe. Kako je prošla kroz to? Kako se je osjećala? Kako se je nosila sa svime? Međutim, u samo pet minuta potrage, osjećala sam se užasno jer sam umjesto nečijeg iskrenog iskustva, pročitala riječi poput ‘bezvrijedna’, ‘užasna’, ‘glupa’, ‘neodgojena’, ‘drolja'… Doslovno sam mrzila samu sebe.

Naravno, znala sam s kim sam imala spolni odnos. I naravno, znala sam kad sam imala spolni odnos. Ali nisam znala kad mi je bila zadnja menstruacija, kada bih je normalno trebala dobiti niti koliko mi kasni menstruacija. Bila sam prezauzeta fakultetom, poslom, životom i nisam brinula o svojim tjelesnim procesima.

U jednom mjesecu, provela sam jedan tjedan u vezi koja je završila, kratko izlazila s novim muškarcem, pokušala ponovno oživjeti staru vezu i počela izlaziti s novim muškarcem.

Bila sam vjerna u svakom od tih odnosa. I začudo, nisam o tome razmišljala kao o promiskuitetu. Mogla sam opravdati svoje razloge i pokušala sam ih opravdati. Sve dok nisam shvatila da ništa ne trebam opravdavati niti dokazivati. Četiri tjedna je puno vremena kada prolaziš kroz promjenu odnosa – puno toga se može dogoditi i puno toga se i dogodilo. Ono prvo, moje koncentracijske pilule su me u potpunosti iznevjerile. I evo me ovdje, pokušavajući poredati ‘osumnjičene’ i pogađati vjerojatnost.

View this post on Instagram

Family ♥️

A post shared by Kayt Molina (@kaytmolina) on

Pravo moje kćeri da zna tko joj je otac

Opcija 1: ‘Eci peci pec’ pristup – izaberi oca budući da ne znaš. Ali to je bilo nisko, čak i za mene (a osjećala sam se kao na samom dnu).
Opcija 2: Misteriozni pristup. Jednostavno nemoj nikome ništa reći. Samo izmisli nejasne reference kada te nešto pitaju.
Opcija 3: Iskrenost. Sa svima. Bez obzira koliko boli (boljelo je). Bez obzira koliko je grozno (bilo je grozno). Gledaj svako lice kako pada u razočarenje, slušaj svaki uzdah, svaku uvredu, vodi svaki težak razgovor i zaroni ravno prema osjećajima srama.

Iskrenost mi je obećavala ono najvažnije: Pravo moje kćeri da zna tko joj je otac. Bilo bi okrutno i sebično opljačkati je tog dijela njezinog identiteta, dijela koji može prihvatiti ili ignorirati. To je bilo njezino pravo na tu odluku koja mi je dala motivaciju. Bila sam neodgovorna i nezrela, ali najmanje što sam joj mogla dati je bila istina. Najmanje što sam mogla učiniti je spasiti je od toga da s 18 godina očajno traži taj dio njezine priče, dio koji joj je tako olako oduzet.

Zbog toga sam znala da ću biti dobra mama čak i prije nego što sam rodila: Stavila sam njezine potrebe iznad svojih. Moji izbori bili su oni koji su to pitanje učinili mogućim i moji će izbori biti oni koji će omogućiti odgovor.

Pročitaj još

Od iste osobe