Radoznala LolaSponzorisano

Kako sam se u po Banjaluke zaljubila u svjetski koncept kupovine gotovih jela

Nedavno mi je jedna radna koleginica rekla: “Da u Tropic-u znaju s koliko žara pričaš o njihovoj hrani, odmah bi te postavili za svog PR-a”.

Piše: Jelena Pralica

Foto: Lola magazin

Da se razumijemo, ja o hrani uvijek pričam s puno žara, što se ne bi reklo kad me čovjek pogleda, ali svako ko me zna duže od jednog pogleda zna i da sam usavršila umijeće uživanja u hrani – ne samo što volim, već i znam da jedem.

Drugo i ništa manje važno, ne želim da budem PR, ako bih već da mijenjam poziv, radije bih bila kuvar, pa nek kolega odahne. A ja ću da se vratim na hranu, jer u to se, ipak, bolje razumijem.

Dakle, ako ćemo vjerovati mojoj koleginici s početka priče, a zašto ne bismo, ja zaista punih usta govorim o hrani. Volim je toliko da sam mogu da zahvalim roditeljima, kao prenosiocima gena, i valjda nekoj višoj sili na tome što, shodno toj svojoj ljubavi, nemam zdravstvenih problema uzrokovanih gojaznošću.

A volim i da kuham. I da serviram hranu. A što sam starija, sve više volim i druge kulture i sve ono što ih čini, jer, što bi (donekle) rekao Džoni Štulić, svijet nije (samo) rad i znoj. I sve više toga mi se svodi na rad i znoj, a sve manje imam vremena za neke svoje ljubavi. Pa i neke od ranije pobrojanih.

I sad možda izgleda da je ova moja priča bez konca i kraja, još više bez smisla, ali, vjerujte, smisao koji je pomirio sve ovo o čemu vam pričam sam pronašla na koju stotinu metara od svog stana. U tržnom centru, na odjelu, a kojem drugom, gdje služe gotova jela.

Foto: Lola magazin

Koncept gdje u samouslužnim vitrinama, po jedinstvenoj cijeni, sami birate koju vrstu i količinu hrane želite moje je otkrovenje u 2018. godini. Situacija je sljedeća – na jednom mjestu imam supe, čorbe, različite vrste glavnog jela i priloga, kao i svježe salate, pa vrijeme nakon povratka s posla, a u međuvremenu idem po dijete u vrtić, i dolaska kući, gdje radnim danima, u prosjeku, imamo jedan zajednički obrok, manje trošim na kuvanje, a više na zabavu, igru ili odmor.

Takođe, štedim i novac koji bih potrošila na pripremu namirnica, ali i struje i vode i svega ostalog u svojoj kuhinji, a ovako za nekoliko maraka dobijemo kompletan obrok.

Ok, shvatam da kuvanje ima i terapijsku moć, i na mene samu tako djeluje, ali u današnje doba kad, htjeli priznati ili ne, jesmo poprilično iscrpljeni svakodnevnim OBAVEZNIM obavezama, momenti u kojima nešto ne moramo, jer će neko drugi da nas odmijeni, uvijek dobro dođu. Još kad znate da taj drugi to radi profesionalno, da će biti svježe pripremljeno, toplo i ukusno, a ponuda svakodnevno raznolika, vjerujem da je to sasvim dovoljno razloga da me poslušate i ako ste u prilici probate gotova jela iz kuhinje domaćeg trgovačkog lanca Tropic.

Foto: Lola magazin

Šta sam time dobila – dakle, uštedila sam vrijeme za pripremu hrane koja je kao iz vlastite kuhinje, dakle, iako je koncept svjetski, za bh. novac jedem i domaće specijalitete, kao što su podvarak, sarma ili punjene paprike , ali i pulene različitih nacionalnih kuhinja – lazanje, morske plodove, rižota, pileće nagetse (uz nezaobilazan BBQ ljuti sos), razne vrste tjestenina, kombinacije mesa i povrća te nezaobilazne priloge poput pirea, pekarskog krompira, riže, grilovanog ili povrća na lešo… Kilogram bilo koje kombinacije dobijate za iste pare.

Kao što ranije spomenuh, tu je svakodnevno i nekoliko vrsta supa i čorbastih jela – domaća pileća ili teleća supa, kao i pasulj, juneći paprikaš, mađarska, paradajz ili čorba s povrćem (kao i kombinacija tikvica i gorgonzole, recimo), po takođe jedinstvenoj cijeni za kilogram.

Foto: Lola magazin

Za nas koji ne mogu zamisliti obrok bez salate, kilogram bilo koje – od različitih svježih vrsta povrća koje kombinujete sami, uz dodatak piletine, tjestenine, krotona, različitih dresinga i začina, pa sve do već pripremljenih salata kao što su francuska, ruska i slične – takođe jednako košta.

Dijete mi, pak, najviše voli dio gdje možemo birati koju ćemo picu, ima ih desetak vrsta i sve jednako koštaju, a sami sebi siječemo koliko god komada koje god vrste želimo. Pakujemo ih kako mi želimo i sve je spremno za degustaciju – osim ako vam pogled ne privuče neka od 15-ak vrsta pita ili drugih slanih delicija, kao i nebrojeno slatkiša; kolača, torti, voćnih, čokoladnih ili kremastih desertića i sličnih đakonija.

Foto: Lola magazin

I da, sve što izabrete, a što ste spremili u praktična pakovanja različitih dimenzija, vam važu na kasi, što vam svakako olakšava nabavku. I da, isplati se.

Jer, svijet nije samo rad i znoj, postoje Holivud I Frenki Boj, Diznilend, bejzbol i rokenrol. Ja sam sve to dobila u Tropicu, moje mi ljubavi prema hrani.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije