Praktična Lola

Kada ne možeš da imaš orgazam

U suštini, više ne mogu da imam orgazam.

Prevela: Nataša Bursać

Izvor: Scarymommy.com

Foto: Giphy.com

Ok, mogu, ali treba mi vremena. Barem jedan sat. Što nije nužno vrijeme koje želim da izdvojim za to. Potrebno je i strpljenja, a to nije nešto što mene krasi. Potreban je ponekad i jak virator, a to nije nužno nešto s čim ja želim da se bakćem.

Kada kažem jak, mislim na one ogromne koji više podsjećaju na kućanski aparat nego na vibrator. Pokušajte sakriti to od djece. Izgleda kao dildo iz svemira.

Imam nekoliko validnih fizičkih razloga što ne mogu da doživim orgazam. Zovu se psiholške droge, i trebaju mi na tone. Neke od njih uzrokuju prolongiranje orgazma ili poteškoće sa uzbuđivanjem, i sve zajedno čine moj seksualni život.

I ne, nema dostupnih zamjena. Sve sam ih probala; na ovom sam konju već dugo, duuugo. I da, stvarno mi trebaju svi ti medikamenti, ili ću se povući u tamne, i vjerovatno suicidalne misli. Da, hemijski disbalans i mentalno zdravlje su stvarni, i ne, ne vjerujem da me zbog toga treba biti sramota, hvala puno na razumijevanju.

Ali, vjerujte mi, bez orgazma je grozno.

A posebno je užasno kada ste u 30-ima i jako napaljene, jer ste na svom seksualnom vrhuncu, i želite da imate seks – ono, stalno. Moj muž i ja uspijevamo imati odnose svaki drugi dan, i iskrena da budem, nije vrijedno uvijek našeg truda. Uvijek pokušava da me zadovolji. I to je dugo i mukotrpno iskustvo koje obično završi sa mojim: “Ovo neće ići” i sa vlažnim tragom na kevetu koji nije bio vrijedan truda.

Foto: volkovslava / Shutterstock.com

Ponekad se osjećam slomljeno, tužno i glupavo. Plačem zbog toga svako malo. Okrenem leđa svom mužu i ne dam mu ni da me dotakne. Znam da nije on kriv. Znam da ja nisam kriva. Ali ukoliko se sjećate kako vam je seks bio lak prije, i onda iznenadno nestane, ne možete da se ne osjećate slomljeno. Teško je nemati jedno od osnovnih ljudskih zadovoljstava. Teško je da ne krivite sebe. Rekla sam svom mužu da želim da ponovo koristim lijekove koji su ubili moju želju za seksom, da ne moram uopšte da se nosim s time. Ne mislim to ustvari. Barem ne uvijek.

Sve što možeš je da naučiš da živiš s tim. Kao što mi je jedan prijatelj rekao: “Orgazam je precijenjen” i pretpostavljam da se moraš isključiti i prihvatiti to. Fokusiraš se više na partnerovo zadovoljstvo nego na svoje. Oslanjaš se na ono što osjećaš u trenutku, više nego na konačni ishod. A to je sve veoma, veoma teško. Ali pokušavam. Nekad upali. Uglavnom ne.

I, ukoliko želiš da se ikada bakćeš sa seksom, moraš da zavoliš seks bez orgazma. Nije zabavno. Toliko.

Osjećaš se umorno i nepotpuno poslije, ali može biti zabavno.

Taj umor prođe nakon pet minuta, ali ne ostane onaj blaženi osjećaj umora; ne može ti pomoći da lakše i slađe zaspiš.

Seks, zapravo, gubi tada čar.

Foto: Munimara / Shutterstock.com

Ipak se može u njemu uživati na nekom osnovnom nivou. Ipak je to SEKS.

Zapravo, zabavno je dok ne pokušaš da svršiš. Onda je užasno. Ostane ti tek blaža bol, jer kada dođeš do određene tačke ni lubrikant ti više ne može pomoći. A fazon je da tada i stanete.

Ali ne želite da stanete; želite da se nadate da će se desiti, i vjerovatno je dobar osjećaj svakako, čak i ako nećete svršiti, onda počne da boli. I tada morate da stanete. Barem ja tako radim.

I nisam jedina; neke su procjene da 10-15% žena nikada ne dožive vrhunac. Ali o tome nikada ne pričamo. Stidimo se previše. Sposobnost da svršimo je toliko usko povezana sa našom seksualnošću, da se užasavamo kada to ne možemo. Često to ne kažemo ni našim prijateljimo. Često i foliramo. Mnoge žene to rade. I ne, ne postoji neka tableta kojom to možemo riješiti, kao što muškarci mogu. To nije fer.

Tako da, ukoliko se neko čudo ne desi, pa naprave neku magičnu pilulu, ili se pak moj režim sa tabletama promijeni, zaglavila sam ovako. I moram se nositi s tim. I ne smijem se stiditi toga, ili kriviti sebe. Ponekad se nosim s tim. Ponekad ne. Ali prihvatanje toga i pričanje o tome, pomaže puno. Činjenica da nisam sama u tome pomaže puno. Šale na sopstveni račun pomažu puno. Kao i partner pun razumijevanja, koji zna da nije do njega, niti mene okrivljuje na bilo koji način.

Naučiš da živiš s tim. Znam da je moje mentalno zdravlje bitnije od orgazma. Ali i dalje se trudim. I znam kada treba da prestanem da se trudim. I podsjećam uvijek sebe da to nije moja krivica. I to je sve što zapravo mogu da uradim.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije