Mnoge ljubavi su izgorjele u nejavljanju i inatu, u prkosu i ponosu… Pa sada uz hladne jesenje kiše na oknima prozora posmatraju kako im život prolazi, možda s nekim drugim ljudima, a možda još uvijek sami, zarobljeni između onoga što se desilo, i onoga što se moglo desiti. Možda se sretnu nakon mnogo godina i okrenu glavu jedno od drugog, jer bi im se u očima ukazale malene suze izdajice kada bi im se pogledi susreli. Znali bi da su skupa mogli puno toga, a nisu ništa. Znali bi za vječnost, a ovako, ostala je samo neka gorčina, prošlost i strah od nekog iznenadnog susreta. A sada pak, imaju nekoga kome su podarili djecu, ili koga malena kćerkica sa njenim imenom zove tata.
Toliko ljubavi nije uspjelo iz straha da neće uspjeti, da će se ugušiti u krizama besparice, i da će ljubav nestati onoga trenutka kada on dođe s posla i kaže da je dobio otkaz. I tako, unoseći u život strahove, ona završi sa nekim ko joj može priuštiti sve… Ljetovanja, zimovanja, bunde i auta… Ali joj ne može pružiti onaj zagrljaj kojim joj da do znanja da će je čuvati vječno, onaj pogled prepun ljubavi i topline… Jer njega kući nema… A ona sama provodi noći i kune sebe jer nema niko da je uhvati za ruku, dotakne, ispuni prazninu. Sama je i bori se sa sjećanjima… On je na poslovnom sastanku i večeras, pa se opet vraća kući pijan. I onda shvatiš da ne postoje nikakve pare koje ti mogu nadomjestiti ljubav i sreću.
Ljubav je pokretač svega. Samo ljubav može da stoji pred vratima u hladnoj zimskoj noći, dok krupne pahulje padaju, i čeka da se pojaviš. Ljubav je izgovorila:”Pričat ću našoj djeci kako sam te čekao pred vratima, a ti nisi htjela da otvoriš!” I izmamio joj osmijeh… Tog trenutka je znala da će njegova biti vječno… Mnogo godina kasnije, uz neku novu zimsku noć, kraj kamina, jedna malena djevojčica sa njegovom kosom i njenim očima će mu sjediti u krilu. Pričat će joj koliko je njena majka prkosna, pričat će koliko je volio i borio se za nju, i kakva je to ljubav bila. Pričat će kako je čekao pred vratima na snijegu samo da joj kaže da je voli. A ona će se smijati na to, dok na tacni nosi čaj sa cimetom i suhe kolače.
Oprostite svi vi koji mislite da se ljubav može kupiti, i da se neko vremenom može zavoljeti. Šta se desi onoga dana kada ne ide sve po planu, i ona ga ostavi jer ne želi da se bori skupa s njim, ruku pod ruku? Ljubav je borba i u bogatstvu i siromaštvu. Ljubav je kada svakoga dana putuje na biciklu kilometrima da posjeti svoju ženu u staračkom domu. A i njegove noge teške i umorne, na jednu šepa. Možda posljednjim parama joj kupuje dvije naranče i nar, za koji je jučer rekla da joj se jede. Pruža joj drhtavim rukama, poljubi je, pita kako je danas. Da li je ljubav prestala onoga dana kada sam ga obavijestila da je umrla? Nije… I nikada neće prestati. Jer ljubav ne prestaje nestajanjem jednoga bića, već ostaje sačuvana u mauzoleju njegovog srca izgrađenog samo za nju…