KarijeraPraktična LolaRekli su

Marija Pikić: Sve u životu ima svoj ritam

Dvadeset i šest joj je godina, a iza sebe ima pola svijeta, sedam predstava, pet filmova, dvije velike nagrade. Ispred sebe film “Meso”, diplomu Akademije i svijetlu budućnost. U sebi skromnost, neposrednost i neku posebnu otvorenost i prijatnost. Marija Pikić…

Maja Mihajlović

Dvadeset i šest joj je godina, a iza sebe ima pola svijeta, sedam predstava, pet filmova, dvije velike nagrade. Ispred sebe film “Meso”, diplomu Akademije i svijetlu budućnost. U sebi skromnost, neposrednost i neku posebnu otvorenost i prijatnost. Marija Pikić je Hercegovka koja zna šta znače i uspjeh i svijet, ali i mir i dom. Dobila je brojna priznanja za svoj rad u BiH i regionu, kako za sporedne tako i za glavne uloge. Dobila je i nagradu žirija filmskog festivala u Kanu, a na Sarajevo film festivalu osvojila Srce Sarajeva, baš kao i naša srca. Njen talenat je neosporan, a njen duh poseban. Film na kojem radi i mjesto u kojem živimo donijeli su pitanja o stvarnosti, slobodi, uspjehu i želju da saznamo kako ih doživljava žena koja je uspjela i, koja i pored svog uspjeha, uspijeva da bude čvrsto na zemlji.

4

Glumicama je možda prednost to što mogu da mijenjaju uloge i lica, da povremeno budu neko drugi.  A u životu? Koliko lica imamo?

Ti nam u “Mesu” donosiš priču o ženi koja ima dva lica, koja je jedno za druge, drugo za sebe. Da li misliš da žena uvijek ima takva dva lica, možda to važi i za svakog čovjeka?

Naravno da svako od nas ima više lica. Uvijek sve zavisi od toga s kim smo. Različiti ljudi svojim različitim energijama u nama bude različite energije. Zato se drugačije ponašamo sa svakom osobom, a ono ko smo sami sa sobom, ostaje.

Ono što je jako zanimljivo u vezi sa ovim filmom je njegov opis, koji nas vraća na ideju Dostojevskog iz njegovog “Idiota”, da je to fikcija istinitija od života. Na koji način ovaj film fikcija, a na koji stvarnost?

Svi mi živimo u fikciji. Čovjek je danas ubijeđen da je nemoćan, da ne može ništa da učini i promijeni. Ovaj film to i pokazuje, on predstavlja ovo društvo. Ipak, ne nudi ni odgovore ni rješenja, jer mi odgovore već znamo, samo treba da ih prepoznamo. To je mračna i napeta priča, ali prikazuje ono što jeste i što jesmo, slikajući ovaj grad. I malo je poremećen: pokazuje nam kako iskačemo iz šina, ali u ljudskoj prirodi je da s vremena na vrijeme iz šina iskoči, kako individualno, tako i kolektivno. Treba se znati vratiti.

6

Filmovi mogu da mijenjaju stvarnost, ali i da budu bijeg iz nje

Koliku moć imaju knjige, filmovi, slike, fikcije da utiču na ljude, da ih pokreću ili mijenjaju njihove stavove, a time i stvarnost?

Veliku. Ja da ne vjerujem da one to mogu da urade, ne bih se bavila ovim poslom. Za mene je svaki film, na neki način, profesionalna deformacija i potrebno je nekada i po četiri puta da ga odgledam da bih ga doživjela kao gledalac. Ali da ti doživljaji koje film donosi mogu da mijenjaju ljude, u to vjerujem i bez toga ovo što radim ne bi imalo smisla. S neke druge strane, oni su tu kao utjeha koja omogućava bijeg iz stvarnosti.

Ako iskoračimo iz svijeta filma u stvarni svijet, da li misliš da smo u njemu svi jednako postali meso ili su žene ipak to, na neki način, više?

Pa u seksualnom smislu one to svakako jesu, ne sad, već oduvijek. Ali što se svega ostalog tiče, u korporativno-industrijskom društvu mašine za proizvodnju i pogon prave od nas meso jednako, bez obzira na pol.

1

Zbog filma i serije “Meso”, Marija je prvi put ofabarbala kosu u plavo

Ti si neko ko je svoj put na filmu počeo da gradi prilčno rano. Koliko je težak taj put i da li u hodu ima razlike ako “prepozna” da su u pitanju ženski koraci?

Iz svog ugla, iskreno, nisam osjetila nikakvu razliku, da sam u drugačijoj poziciji, jer sam glumica, a ne glumac. Sve što sam dobila od uloga, dobila sam slanjem CV-a i kastinzima, kao i svi. Eto, na primjer, moj prvi film “Neprijatelj”: bila sam jedina žena, uz to i najmlađa i zaista sam se osjećala zaštićeno. Svi su pazili na mene i pomagali mi. To je bilo neprocjenjivo iskustvo, naročito iz ove perspektive danas. Tada, kad se dešavalo, nisam bila svjesna nekih stvari i uticaja i koliko je sve to značilo.

Kako si se ti nosila i kako se nosiš sa okolinom kao Hercegovka i Balkanka, kao žena koja je uspjela u maloj sredini?

Ima jedna stvar tu koja je meni super. Kako kažu, lakše se dokazati svuda u svijetu nego kod kuće i to, vjerujem, važi za svaku profesiju. A nama je to u mentalitetu. Sjećam se kada je Monika Beluči bila u Trebinju. Djeca su se igrala pored nje, ljudi pili svoju kafu, sve najnormalnije, niko nije obraćao pažnju. To je stvarno super.

maxresdefault (1)

Za ulogu Rahime u filmu “Djeca”, rediteljke Aide Begić, Marija je dobila specijalnu nagradu 65. filmskog festivala u Kanu

Filmovi često zahtijevaju od glumaca skidanje pred kamerama i prikazivanje intimnih trenutaka. Koliko su “nezgodne” scene za tebe nezgodne?

Pa ne znam kako, ali u 80% stvari koje sam radila pred kamerama, završila sam u krevetu. Ali to je uvijek sve lična stvar i lični doživljaj. Ako treba prenijeti emociju i suštinu teksta, u redu je skinuti se, ali ja ne volim pretjeranu erotizaciju. Neki ne mogu uopšte i nikada ne bi pristali na to. Ja idem dokle smatram da je prirodno i dokle mi nije neugodno.

Spomenula si lični doživljaj i izbor. A kada smo kod izbora i slobode: da li kod nas postoji sloboda da se živi po sopstvenim mjerilima, da se bude ono što se misli i osjeća?

Ja slobodu cijenim više od bilo čega. Kada se nešto očekivalo od mene ili bih se na bilo koji način osjećala nelagodno u svojoj koži, zapitala bih se odakle ta nelagoda i da li sam srećna. U skladu s tim sam i donijela svoje odluke. I da mogu da vratim vrijeme, opet bih ih donijela. Naravno da su odluke imale neke posljedice, ali bez pitanja: “Da li sam srećna?”, ništa od toga ne bi imalo smisla za mene. Tako da, ja sam slobodna i svako od nas može da bude slobodan, ako to želi. Samo treba staviti svoju sreću u igru.

e3311c2b9a0c1ec037822cdb41ff6e3f-previewOrg

Uloga Rahime je bila nešto nevjerovatno. Prije četiri godine je i Srce Sarajeva za najbolju glumicu pripalo Mariji

Ti si neko ko je već uveliko zakoračio u veliki svijet, bila u Kanu, učestvovala u velikim projektima, sada završavaš Akademiju, snimaš “Meso”. Šta planiraš dalje?

Mogu reći da ću u Sarajevu raditi film Nihada Ušanovića “Koza”. Biće to jedan jako zanimljiv film koji se bavi tabuima, homoseksualnošću, ali ne smijem previše da otkrivam. Inače ne volim da govorim o očekivanjima. Razne stvari i sile se mogu umiješati i učiniti da se nešto prolongira. A ja inače gledam da nemam visoka očekivanja. Naravno da želim, ali se ne opterećujem. Ako do nečeg ne dođe, razočaranje bude veće i čovjek se teže oporavi. Zato treba stvari pustiti da idu svojim tokom. Sve u životu ima svoj ritam, samo ga treba prepoznati.

I da se za kraj vratimo negdje na priču o podvojenosti i nestvarnosti. Šta razlikuje Mariju sa filmskog platna, Mariju iz Kana od Marije iz Trebinja?

Tako prosto pitanje, a ja ne znam odgovor. Ko je Marija? Marija je devojka koja voli knjige, filmove i muziku, koja voli porodicu, prijatelje, koja voli šetnje, prirodu i vodu. Samo neka je tu more, neka rijeka i Marija pobjegne.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije