Ljudski odnosiPraktična Lola

Matt Marenic: Ženo, napravi ručak, operi suđe, operi veš!

Ako me moje sjećanje ne vara, na ovim prostorima to ide ovako: Ženo napravi ručak, ženo operi suđe, ženo operi veš, ženo, ženo… Pa dodaj što god ti padne na pamet. A muško sjedne, odmori i, ako je raspoloženo, ode do…

Redakcija

Ako me moje sjećanje ne vara, na ovim prostorima to ide ovako: Ženo napravi ručak, ženo operi suđe, ženo operi veš, ženo, ženo… Pa dodaj što god ti padne na pamet.

A muško sjedne, odmori i, ako je raspoloženo, ode do birtije na jednu s kolegama. Iako sam muško, ovako nisam odgajan i hvala nebesima da živimo u 21. stoljeću kada se zna da ne postoje ženski i muški poslovi.

Barem ne što se tiče kućanskih poslova. Kod klasičnih poslova od kojih se živi, još uvijek postoje poslovi koji su muški i ženski. Ovo je nešto što se još dugo neće promijeniti, ali to je za jednu drugu temu.

Vratimo se mi na kućanske poslove. Nekako je bilo uvriježeno mišljenje da je žena ta koja mora obavljati sve kućanske poslove. Kao što sam već u uvodu spomenuo, ja sam od malena odgajan tako da nema razlike između muških i ženskih poslova i da svatko mora odraditi svoj dio. Tako dok smo moj brat i ja bili manji dobivali smo zaduženja i svatko je od nas morao jedan vikend nešto napraviti. Zaduženja su bila obično vikendom, jer preko tjedna nije bilo vremena od škole i raznih drugih sportskih obveza. Nekada je to zaduženje bilo brisanje prašine, usisavanje ili slaganje naših ormara s odjećom. Uglavnom nije nikada bilo dosadno. Šala – naravno.

Kucni poslovi

Sada, puno godina kasnije, kada razmislim o tim našim zaduženjima koja nam se nekada nisu dala izvršiti – baš ona su napravila od nas bolje osobe. Možda to nekome zvuči glupo, ali ona su nas naučila više stvari. Prvo da poštujemo autoritet roditelja i da izvršimo neke zadatke koji su nam bili zadani. Također, time stekneš i naviku da ne živiš u neredu, pospremaš za sobom i, naravno, ne praviš razliku između kućanskih poslova. Roditelji su to znali na dobar način, ta zaduženja predstaviti nama klincima. Uvijek je to predstavljeno kroz neki vid igre ili nas je na kraju čekala neka nagrada. Uvijek su to bile sitnice poput sladoleda ili gumenih bombona koje i danas obožavam.

Danas, kada i ja imam svoju obitelj, sve dogovore oko kućanskih poslova dogovaram sa svojom boljom polovicom. Skoro svaki vikend ponavljamo jedne te iste kućanske poslove, ali što se mora nije teško. Obavimo ih bez nekih pitanja i idemo dalje.

Nije da želim pametovati, ali iz svega treba izvući neki zaključak da nema razlike između muških i ženskih kućanskih poslova. Sve je to, naravno, stvar percepcije nas samih. To je također i ono što moramo svoje klince od malena učiti da i oni jednog dana budu bolji ljudi s jednom predrasudom manje.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije