Prirodna kozmetika danas je postala nevjerovatno popularna. Sada su nam dostupni kako proizvodi za njegu kože tako i sve vrste organske šminke, a definitivno najjači argument za korištenje prirodne kozmetike je da je ona daleko bolja po zdravlje. Djeluje gotovo…
Prirodna kozmetika danas je postala nevjerovatno popularna. Sada su nam dostupni kako proizvodi za njegu kože tako i sve vrste organske šminke, a definitivno najjači argument za korištenje prirodne kozmetike je da je ona daleko bolja po zdravlje.
Djeluje gotovo logično da se pretpostavi da će prirodni sastojci biti korisniji i u prednosti nad svojim hemijskim “dvojnicima”.
Ali za početak bismo mogli postaviti pitanje: Šta se zapravo podrazumijeva pod “organski” ili “prirodno”?
Pa, odgovor će zavisiti od onoga na šta se misli.
Za jednog hemičara, organski proizvod je bilo koja hemijska materija koja u sebi sadrži ugljenik.
U industriji hrane, u organsku se ubraja ona koja je proizvedena bez upotrebe pesticida, herbicida i ostalih zaštitnih hemikalija.
Logičnim slijedom biste pretpostavili da organska kozmetika podrazumijeva proizvode stoprocentno biljnog porijekla, bez ikakvih dodatnih supstanci. Plot twist.
Organska kozmetika predstavlja pomalo klizav teren. U ovom području ne postoji konsenzus oko toga šta “organsko” ili ”prirodno” znači pa je kompanijama ostavljen prostor da prilično slobodno koriste ove pojmove i kače “zelene” etikete.
Kada se kaže organska ili prirodna kozmetika to u praksi obično podrazumijeva kozmetiku napravljenu od sastojaka koji su u nekoj od ovlaštenih institucija označeni da imaju organsko porijeklo: biljke i supstance dobijene bez upotrebe hemijskih sredstava.
Prirodna kozmetika se predstavlja kao nešto što nudi sve prednosti, počevši od smanjenja rizika od alergija i iritacija do dobrobiti po okolinu, ali ovo ne znači da sam proces uvijek isključuje dodavanje i hemijskih supstanci.
Formulisano na ovaj način, zvuči da možete biti sigurni da će vaša koža dobiti najbolju moguću njegu budući da nema prijetnje vještačkih hemikalija. Tako se prirodna kozmetika predstavlja kao nešto što nudi sve prednosti, počevši od smanjenja rizika od alergija i iritacija do dobrobiti po okolinu.
Međutim, ovo ne znači da sam proces uvijek isključuje dodavanje i hemijskih supstanci.
Tako se ovdje otvara prava, ne baš Pandorina, ali kutija pitanja i nedoumica.
Do danas u evropskoj regulativi ne postoji definicija prirodne kozmetike već se Pravilnikom o kozmetičkim proizvodima daju samo opšta pravila, poput dokaza o neškodljivosti ili zabrane obmane potrošača. U SAD stvar je isto na klimavim nogama pa tako Administrativni centar za hranu i lijekove, zadužen za bezbijednost kozmetike, ne kaže šta se treba uzimati kao organska supstanca.
Uz ovo, treba reći da gotovo svi predstavnici “industrije ljepote”, a često i ljekari govore da ne postoje naučni dokazi koji bi pokazali i podržali tvrdnju da je prirodna ili biljna kozmetika bolja, zdravija, efikasnija ili u bilo kakvoj prednosti nad klasičnom.
Takođe, ne treba pretpostaviti da time što je nešto označeno kao organski ili prirodan proizvod implicira veću sigurnost po zdravlje u odnosu na hemijski proizvedenu identičnu vrstu.
Naprotiv, prirodni sastojci su povoljnije tlo za razvoj bakterija i teže ih je sačuvati od spoljnih uticaja.
Ipak, kada je o certifikaciji riječ, isto nam se piše bilo da je riječ o prirodnoj kozmetici ili ne. Proizvođačima je prepušteno da odluče koje testove efikasnosti i sigurnosti će sprovesti i kada govorimo o sirovim sastojcima, kao i o gotovom proizvodu.
Prirodni sastojci su povoljnije tlo za razvoj bakterija i teže ih je sačuvati od spoljnih uticaja.
Većina njih će, naravno, tvrditi da je proizvod bezbjedan, bilo da on sadrži prirodne ili hemijske komponente.
A kada je o “prirodnoj” kozmetici riječ ostaje sigurno da koristite čiste, organske sastojke jedino kada uzimate stvari poput ljiljanovog ulja, kamilice ili hajdučke trave.
Ali ni ovdje priči nije kraj. Neki dermatolozi sugerišu da čak i prirodni sastojci kao ovi mogu izazvati alergije.
Ipak, ako se na vagu stavi da jednako možete imati alergijsku reakciju na organski kao i na neorganski proizvod, možda je bolje znati s čim se suočavate i na šta vam je koža tačno reagovala?
Ovo pitanje može ostati otvoreno.
A da li su organski proizvodi skuplji zato što su organski?
Ovo je argument koji se često poteže kada se porede dvije vrste proizvoda za njegu. Odgovor je: zavisi šta tražite. Većina prirodne kozmetike košta isto kao i hemijski “blizanac” kada govorimo o prizvodima na istom nivou kvaliteta. Što ne znači da u tom slučaju ne treba praviti kompromise kada je o brendu riječ. Dakle, imate skuplje i jeftinije varijante pa sve zavisi šta tražite, želite, trebate ili možete da priuštite.
Pa da sumiramo kako to izgledaju argumenti za i protiv prirodne kozmetike:
U vremenu u kojem “organski” proizvodi doživljavaju ekspanziju i u kom smo zatrpani reklamama i etiketama “čisto” i “prirodno” i kozmetika se našla na pravom mjestu u pravi čas.
Jedno je sigurno: čitajte etikete i pitajte.
U vremenu u kojem smo svjesni štetnosti ili (ne)moralnosti raznih industrija, mi i dalje posežemo za organskim proizvodima, nekada spemni i da damo koju novčanicu više. Zato se, logično, postavlja pitanje da li smo samo “nasjeli” na još jedan trik još jedne industrije – propagandne?
Tako ostaje na svakome da donese svoj zaključak da li će više vjerovati reklamama, dermatolozima, svojim bakama ili nekom svom instinktu.
Jedno je sigurno: čitajte etikete. Za svaki proizvod je neophodno pažljivo provjeriti sastojake i ako ne znate šta je unutra, baš kao za sve što djeluje nejasno, raspitajte se i potražite savjet stručnjaka.
