Praktična LolaŽivot

Abortus – pravo na izbor ili ipak ne?

Debata o legalizaciji abortusa u dvadeset i prvom vijeku ne jenjava, naprotiv – kao društvo smo, u shvatanju prava na slobodu izbora žene, nazadovali. Abortus (lat. abruptio graviditatis) je spontani ili izazvani prekid trudnoće odstranjivanjem ili izbacivanjem embriona ili fetusa iz materice, a prije sposobnosti ljudskog ploda…

Redakcija

Debata o legalizaciji abortusa u dvadeset i prvom vijeku ne jenjava, naprotiv – kao društvo smo, u shvatanju prava na slobodu izbora žene, nazadovali. Abortus (lat. abruptio graviditatis) je spontani ili izazvani prekid trudnoće odstranjivanjem ili izbacivanjem embriona ili fetusa iz materice, a prije sposobnosti ljudskog ploda za samostalni život.

Abortus svoje korijene ima još u antičko vrijeme kada su su se trudnoće prekidale konzumiranjem otrovnih biljaka ili upotrebom oštrih predmeta. U Hipokratovim tekstovima postoje podaci o različitim metodama abortusa, a koji je bio opšteprihvaćen zahvat budući da je u to vrijeme i infaticid (ubistvo djeteta) bila metoda kojom se kontrolisao rast porodice i društva.  Hrišćanstvo uvodi promjene u trinaestom vijeku, kada papa Inocent III određuje da plod postaje živo biće u trenutku kada se krene pomijerati u stomaku – abortus nakon toga je ubistvo, a do tada se smatra manjim grijehom. Karlo V, za vrijeme Svetog Rimskog carstva propisuje smrtnu kaznu za abortus sa namjerom. Takva odluka ostaje na snazi sve do 1791. godine kada je zamijenjena dugotrajnom zatvorskom kaznom. Nacistička Njemačka je dozvoljavala abortus ženama za koje se smatralo da imaju nasljedne bolesti, a ženama koje su pripadale njemačkoj lozi pravo na abortus bilo je uskraćeno. Staljin je zabranio abortus da bi se na taj način povećao broj stanovnika. U SAD-u je abortus dozvoljen tek 1973. godine, nakon dva sudska procesa – “Ro protiv Vejda” i “Do protiv Boltona”.

abortus 1

1979. godine Kina, zbog prenaseljenosti, donosi odluku da je dozvoljeno imati samo jedno dijete nakon čega je broj abortusa povećan. Papa Ivan Pavle II bio je protivnik abortusa, isti je nazivao holokaustom, a 2004. godine je proglasio svetom Ivanu Beretu Molu koja je na svoj zahtjev rodila dijete iako joj je život bio ugrožen. Mola je, nedugo nakon poroda, preminula.


U istoriji abortusa, inducirani abortus bio je izvor velikih etičkih rasprava i kontroverzi, a naročito kada se dovede u pitanje jurisdikcija nad ženskim tijelom i zakonska regulativa – dozvoliti abortus ili ne i pod kojim uslovima?!

Sa jedne strane su protivnici abortusa, popularno nazivani “zagovornici prava na život”, odnosno pro-life pokret čiji pripadnici se zalažu za veće zakonske restrikcije ili čak potpunu zabranu abortusa. Glavni argument im je da dijete u majčinoj utrobi ima potpuno pravo na život kao ljudsko biće i da to pravo treba da bude iznad svih ostalih prava te da abortus treba tretirati kao ubistvo. S druge strane, oni koji su protiv bilo kakvih zakonskih zabrana, uglavnom se pozivaju na pravo žene na izbor hoće li imati dijete i zato sebe nazivaju “zagovornicima prava na izbor” odnosno pro-choice aktivisti.

aktivisti

 

A religija?

Stav Katoličke crkve od 1869. godine je da ljudski život počinje začećem te ga treba poštovati i najbrižnije štititi od začeća do prirodne smrti – ko svojevoljno i svjesno učestvuje u abortusu, automatski je izopšten i, ako ponovo želi pristupiti Katoličkoj crkvi, mora zatražiti primanje.

Islam zabranjuje abortus u većini slučajeva, osim ako je ugrožen život žene – u tom slučaju se između dva zla bira manje. Ne postoji zajedničko mišljenje oko toga kada počinje ljudski život, ali se slažu da nakon četvrtog mjeseca fetus dobija živu dušu i od tada abortus nije prihvatljiv.

Jedan dio Jevreja protivi se abortusu, dok drugi dio podržava. Jedna struja u judaizmu smatra da je osnova zabrane abortusa “to što osoba koja ubija plod u ženinoj utrobi oskvrnjuje ono što je stvorio Sveti pa to obečašćuje Njegovo umijeće”.

Tradicionalna hinduistička učenja osuđuju abortus, jer hinduizam propovijeda nenasilje. Izuzetak je situacija, kada je ženin život u smrtnoj opasnosti. Hinduisti se zalažu da se u svakoj situaciji izabere opcija s najmanje loših posljedica dok budizam nema službeni stav o pitanju abortusa.

 

Kako se vrši abortus?

Vještački prekid trudnoće moguće je izvesti na više načina. Tradicionalni (instrumentalni) pristup dilatacije grlića, aspiracije konceptusa i instrumentalne revizije materice još uvijek je najzastupljeniji. Hemijski ili farmakološki, vještački, prekid trudnoće postaje sve popularniji. Moguće je kombinovati farmakološki i instrumentalni prekid trudnoće, kada se abortus inicira lijekovima i dovršava instrumentalno. Farmakološki prekid trudnoće ili njegova kombinacija sa instrumentalnim naročito je prikladna metoda za žene koje nisu rađale. Na ovaj način farmakološkim putem se otvara i razmekšava grlić materice i inicira odbacivanje fetusa što značajno olakšava i ubrzava dalje instrumentalno dovršavanje.

Prekid trudnoće moguć je u kratkotrajnoj lokalnoj ili opštoj anesteziji. O izboru odlučuju pacijentica, ginekolog i anesteziolog zajedno. Priprema pacijentice za abortus podrazumijeva apstinenciju od jela i pića u trajanju pet do šest sati, brijanje, pismeni podatak o krvnoj grupi i grupi vaginalnog sekreta.

Na vrstu i učestalost komplikacija vještačkog prekida trudnoće utiču mnogi faktori, kao što su zdravstveno stanje i starost žene, poodmaklost trudnoće, tehnika zahvata, anestezija, dodatne operacije, stručnost ginekologa i slično.

abortus

 

Najčešći razlozi abortusa

Razlozi zbog kojih se žene odluče proći proces abortusa su individualni i nezahvalno je o istima raspravljati, jer zavise od situacije do situacije, ali kao najčešći se navode nespremnost za majčinstvo, loša finansijska situacija, gubitak partnera, osjećaj stida, partner zahtijeva abortus ili je žena bila žrtva silovanja. Ne postoji idealno vrijeme za vještački prekid trudnoće, ali je svakako bolje isti uraditi što prije. Sa visinom trudnoće proporcionalno rastu i rizici kao i dužina intervencije, opsežnost traume i dužina oporavka.

 

Šta kaže zakon?

Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora i Hrvatska još uvijek primjenjuju Zakon o abortusu iz 1977. godine prema kojem svaka žena ima pravo da slobodno odlučuje o svojoj trudnoći i abortus je legalan sve do desete sedmice trudnoće, a od termina posljednje menstruacije. Nakon toga je dozvoljen u slučajevima kada je život žene ugrožen ili postoji rizik po fizičko i mentalno zdravlje djeteta. Abortus je dozvoljen i u slučajevima maloljetnih ženskih osoba uz pristanak i odobrenje roditelja ili staratelja te u slučaju silovanja ili incesta. U takvim slučajevima formira se komisija sastavljena od tri doktora i socijalnog radnika koji donose krajnju odluku. Takođe, postoji opcija da nadležni doktor, a iz vlastitih uvjerenja, odbije da uradi zahvat i u takvim slučajevima potrebno jepismeno priložiti dokument “Priziv savjesti” u kojem svjesno odbija to da uradi. Ovo se primjenjuje samo u bolnicama i na kliničkim centrima, ne i u privatnim klinikama i ordinacijama.

 

Statistika

Zbog sve većeg broja privatnih klinika i ordinacija na kojima je moguće obaviti abortus, kako u Bosni i Hercegovini tako i u državama regiona, ne postoje zvanični službeni podaci o broju obavljenih zahvata proteklih godina. Podaci prikupljeni sa kliničkih centara i iz bolnica govore da se abortusima najčešće podvrgnu žene između dvadeset i trideset i sedam godina. Cijena zahvata varira od države do države i od načina i uslova pod kojim se abortus obavlja pa je tako u Bosni i Hercegovini u bolnicama prosječna cijena 156 BAM, za zahvat koji se vrši pod lokalnom anestezijom pa sve do 213 BAM za opštu anesteziju. Na privatnim klinikama to ide i do 320 BAM za zahvat pod opštom anestezijom. U Hrvatskoj, bolnice uslugu abortusa naplaćuju između 700 HRK za lokalnu i 2 100 HRK za opštu anesteziju, a cijene na privatnim klinikama idu do vrtoglavih 3 500 HRK. Srbija je najjeftinija u regionu gdje zahvati u bolnicama, pod lokalnom anestezijom, koštaju od 4 300 RSD za lokalnu do 7 400 RSD za opštu anesteziju, a na privatnim klinikama i do 10 000 RSD.

abortus3

Ubrzan način života, loša finansijska situacija, nedovoljna informisanost o kontracepciji i prerano stupanje u seksualne odnose mogli bi da se navedu kao neki od razloga zbog kojih dolazi do neželjenih trudnoća, a čiji se inducirani prekid odnosno abortus zatraži, bilo u bolnici ili privatnoj klinici. U svakom slučaju, pitanje abortusa ne bi smjelo da bude ograničeno zakonskim okvirima u vidu zabrane podvrgavanja već ostavljeno na izbor ženi koja, u konačnici, najbolje zna šta želi i koliko može, odnosno ne može.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije