PorodicaPraktična Lola

Lola ima ideju: Izvedimo djecu napolje iz škola

Godina: 1957. Mjesto: Holandija. Ideja: Iskoristiti vazduh i zelenilo kako bi se učenici motivisali na rad, istovremeno stičući i jačajući imunitet. U ove vrele ljetne dane, zamislite učionice ispunjene zelenilom i prekrivene sunčevom svjetlošću. Ili da kažemo zamislite zelenilo i…

Maja Mihajlović

Godina: 1957.

Mjesto: Holandija.

Ideja: Iskoristiti vazduh i zelenilo kako bi se učenici motivisali na rad, istovremeno stičući i jačajući imunitet.

Školabezvrata

Holandija, foto: messynessychic.com

U ove vrele ljetne dane, zamislite učionice ispunjene zelenilom i prekrivene sunčevom svjetlošću. Ili da kažemo zamislite zelenilo i sunčevu svjetlost prekrivene dječijim koracima. Zamislite učionice bez zidova i škole bez krovova.

Neki prije nas su ovo zamislili, nasmiješili se onim sigurnim osmijehom ljudi koji ideje provode u djela, izgradili od travki i biljaka učionice, presjekli crvene vrpce načinjene od izlazećeg sunčevog vazduha i zvanično otvorili otvorenu školu.

Pa dobro, možda nije baš tako bilo (svašta se na suncu izmašta), ali da su u prvoj polovini dvadesetog vijeka otvorene škole bile prilično uobičajena stvar širom zapadne Evrope, to je istina.

outdoor-school

Foto: messynessychic.com

Sve je započelo prije 112 godina kada su Nijemci u Šarlotenburgu podigli prvu školu u prirodi, ubijeđeni da će nastava izvođena u takvoj atmosferi doprinijeti izgradnji samopouzdanja i nezavisnosti učenika.

Ova zamisao je nakon Valdešule ili Šumske škole, kako bismo je zvali na našem jeziku, ubrzo postala veoma popularna, a gradnja se nastavila s mišlju da će svjež vazduh i boravak u prirodi doprinijeti sprečavanju bolesti i borbi protiv sve raširenije tuberkuloze, koja je bila nemilosrdan neprijatelj u periodu prije Drugog svjetskog rada.

Umjesto tuberkuloze, ljude kao da je zarazio virus otvorenih škola pa je tako do 1937. godine radilo devedeset i šest ovakvih ustanova širom Evrope, a neko je zarazu prenio i u SAD, na Roud Ajlend, 1908. godine. Ljudi su bili u takvoj groznici od svježeg vazduha da su 1922. godine, ubijeđeni u efikasnost i dobrobit prirode po dječije zdravlje i um, u Parizu organizovali Međunarodni kongres koji je organizovala Liga za otvorene škole.

birmingham-1911-photo-1

Birmingem, Velika Britanija, foto: messynessychic.com

Ali, svemu se nađe lijek pa tako i ovoj boljci. Sedamdesetih su u opšti sistem zdravstvene zaštite uvedeni antibiotici, onako, na velika vrata, koja su vraćena i na učionice, a učionice vraćene u zidove, a zidovi pod krovove. Što je i logično.

Ali Lola ima prijedlog. Kod nas ovih dana manjka vakcina. Za antibiotike često nemamo novca. Škole su nam nerijetko toliko stare da su već same počele da evoluiraju u otvorene.

Zašto da ne iskoristimo svoje slabosti? Kažu da je najpametniji onaj čovjek koji svoju slabost pretvori u snagu pa evo prilike i dobre ideje.

Amsterdam

Foto: messynessychic.com

Šta je potrebno za ovako nešto? U krajnjem slučaju, nekoliko pokretnih tabli i malo dobre volje.

Možda trenutno nismo u mogućnosti da isfinansiramo gradnje poluotvorenih objekata ili da renoviramo škole tako da imaju velike prozore, s mogućnošću da se uvijek, brzinom svjetlosti ili umorenog djeteta željnog sunca, spuste i izvedu đake van. Možda nije zgodna reforma školskog sistema, po kojoj bi nastava trajala od prvih toplih dana proljeća pa tokom cijelog ljeta, a škole bile zatvorene zimi. Praktičnost prije svega, a ekonomija prije praktičnosti.

Uvaženo!

Dosta naših škola ima travnata dvorišta. One koje nemaju su, opet, smještene u gradovima i mjestima koje nedaleko imaju park ili, doslovno, šumu. Nema tog mjesta kod nas koje je toliko veliko da se neka lijepa i zgodna travnata površina ne može “dohvatiti” pješice.

Kako bi bilo da se bar jednom sedmično iznose stolice za prvačiće koji bi zajedno imali nastavu u prirodi?

Sigurno bi se moglo (kad bi se htjelo) dobiti odobrenje i isfinansirati postavljanje klupa u parku, tako da bar jednom sedmično, jedno odjeljenje ima otvorenu školu. Ili da se u manjim mjestima tako nešto napavi na najbližim izletištima?

outdoor-school-13

Foto: messynessychic.com

Kako bi bilo da se u našim prelijepim šumama naprave osnovne konstrukcije, koje ne podrazumijevaju više od osiguravanja suve podloge, stolica, table i uslovi u kojima bi, eto, jednom u mjesec dana imali nastavu u prirodi?

Djece je, istina, mnogo, ali i šuma još uvijek, hvala Bogu, na pretek. Kažem hvala Bogu, jer ljudima, onim odgovornim, rijetko možemo da se zahvalimo, a kako stvari stoje sve će ih biti manje, baš kao što je i djece manje iz godine u godinu.

Zar zaista ne bismo mogli iskoristiti i osposobiti stare, poluporušene zgrade, učiniti ih bezbijednim i dovesti u funkciju spratove bez krova i zidova?

Istina, mi nismo arhitektice, ali evo. Zašto se ne bi raspisao konkurs u kojem bi studenti ili mladi arhitekti slali prijedloge za idejno rješenje naših šumskih škola? Ili napuštenih kuća? Čak i da nema nagrade za najbolji projekat, jer siromašna smo zemlja, sigurne smo da bi se mnogo njih odazvalo, ako bi im se to upisalo u iskustvo, neophodno svakom na putu od diplome do prvog posla.

Školabezkrova

Foto: messynessychic.com

Dodatna dobit. I to ona koja ne izaziva loše emocije, jer na nju ne ide porez.

Evo, mi smo iznijele prijedlog kako da škole učinimo srećnima. Kažemo škole, jer neće samo djeci biti ljepše i od koristi za male glave i pluća koja bi da dišu. Kad dođe proljeće i svjež topao vjetar krene s juga, ko ne bi umjesto sivih zidina izabrao kratki put, stolice na suvoj zemlji i sabiranje ptica ili oblaka, pravih jabuka ili kestenova?

Moraju li djeca da čekaju i provode noć budna, kad od uzbuđenja san neće da dođe, pred jedan izlet godišnje ili mogu da budu napolju bar jednom sedmično? Zar nije moguće imati i izlazak i školu? Zar nije moguće imati radost svaki dan?

Mi mislimo da jeste. Mi znamo da jeste.

Godina: 2016.

Mjesto: Bosna i Hercgovina

Ideja: Iskoristiti najčistiji vazduh najljepših šuma umjesto dosadnih zidova i nebo umjesto sivog kova za brisanje klaustrofobične atmosfere učionica i motivaciju onih čije misli lutaju.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije