Dijana Radulj: “Nedostaje nam smijeh”

Na neugodnih trideset i pet stepeni, ali u ugodnom društvu – poznato lice sa malih ekrana, Dijana Radulj je samo za Lola magazin otkrila gdje je bila proteklih godina, šta trenutno radi, kakvi su joj planovi i šta je to (de)motiviše u životu.

Izabrale smo vreli ljetni dan u Banjaluci osvježiti porcijom najčokoladastijeg zadovoljstva koje se trenutno može pronaći – “Mixer”, sladoleda i čokolade koliko poželite. Razgovor smo počele neobično – naša prva tema bila je problemi s kičmom. Dijana mi je pričala o svojim tegobama i tome kako je spas napokon, nakon nekoliko godina, pronašla u praktikovanju vinjasa joge. Otkako je otkrila jogu, osjeća se jače, zdravije i ispunjenije – joga prvenstveno djeluje na um, a onda i na tijelo. Nakon razmijenjenih iskustava o tegobama koje nosi stanje diskushernije, odlučila sam malo više saznati o tome gdje je bila proteklih godina, šta je radila, gdje se trenutno nalazi i kakvi su joj dalji planovi.

“Banja Luka je moja baza. Radila sam i živjela dvije godine u Beogradu i, ma koliko ga volim, nije grad u kojem bih mogla nastaviti sa životom. Za razliku od periodičnih posjeta na nekoliko dana i života tamo 24/7, Beograd je skroz druga priča. Iscrpljujući je i troši previše vremena” i dodaje kako voli ljude koji je vežu za Beograd, ali ipak više od svega voli Banjaluku. Nikada nije razmišljala o odlasku iz Bosne i Hercegovine i kaže da nije sigurna šta bi tačno moglo na to da je natjera, jer je trenutno zadovoljna sa svim onim što jeste i što ima.

U medijima je od 1998. godine, kada je počela da raditi na radiju “Balkan” (današnji Gradski radio), a dvije godine poslije, dobila je posao na Alternativnoj televiziji i to u informativi. “Bilo je vidno da se ne snalazim u tome, jednostavno informativni desk nije mogao da me ispuni, ali zato sam sa zabavnim programom kliknula” i ističe kako oduvijek voli to što radi i da je, pored poslova marketinga kojim se bavi pet dana radne sedmice, televizija vikendom njena prva i najveća ljubav.

Sa kolegom Igorom Todorovcem provela je najljepše godine svoje karijere i uživala u svakom trenutku – posao ne doživljava poslom već načinom života bez koga ne bi mogla da se zamisli. U periodu kada je živjela u Beogradu, napravila je pauzu sa radom na televiziji i tada shvatila koliko joj znači i vratila se.

“Rad na televiziji mi nije naporan, volim to i ja sam televizija. To ne znači da manje volim i drugi posao na Univerzitetu za poslovne studije, znači samo da sam malo više JA ispred kamera”. Trenutno uređuje emisiju “Vikend vekerica” te još dvije takmičarskog karaktera: “Luk ili med” i “Najvjenčanje”.

Nisam mogla da je ne pitam kako se nosi sa negativnim komentarima, društvenim mrežama i činjenicom da živimo u društvu koje lijepu ženu uvijek smatra glupom i rekla mi je da je ignorisanje jedini ključ za uspjeh.

“S godinama postaneš svjestan sebe, svojih kvaliteta i vrijednosti i dođeš u fazu da te komentari nepoznatih osoba prestanu doticati. U tridesetim ne razmišljaš isto kao u dvadesetim i nalaziš se u periodu kada si se okružio ljudima koji te razumiju, bez potrebe da se drugima pretjerano mnogo objašnjavaš i dokazuješ, jer – ionako nema smisla.”

Često dobija različite poruke na svoj Facebook profil koje su i više nego nekulturnog sadržaja, ali ih jednostavno ignoriše. Društvene mreže ne doživljava kao prostor na kojem treba previše iznositi svoju intimu, ali svakako su dobar način za kanalisanje i slanje pozitivnih misli i lijepih trenutaka. Sve sivilo dana može da se razvije dobrim filterom na Instagramu.

Tridesetšestogodišnja škorpija nema djece, ali kaže da ih voli, naročito klince mlađeg brata i naglašava kako joj je posebno drago što ih svi zajedno odgajaju u nekom “starom” duhu gdje se rođendani još uvijek slave uz kesu bombona da počastiš drugare i drugarice u vrtiću. Iako nije uvijek lako, na stvari gleda s pozitivne strane. Probleme je nemoguće ostaviti iza sebe, ali je moguće pristupiti im sa nekoliko strana. Zaključile smo da živimo u vrijeme kada su ljudi željni dobrog razgovora i da ih neko jednostavno sasluša na šta je dodala da nam nedostaju lijepa, mala iznenađenja i pokloni i da je smijeh lijek za sve.

“Ja volim da se smijem i mislim da nam nedostaje upravo taj osjećaj pozitivnog razmišljanja i iskren smijeh, onako od srca i do suza. Pokušajte se sjetiti – kada ste se posljednji put upravo tako nasmijali?”

Svaki slobodan trenutak iskorištava za odmor i odlazak negdje na punjenje baterija. Ono što ja mogu da kažem, a nakon ovog razgovora, Dijana je moje napunila pozitivnim mislima i osmijeh za narednih šest mjeseci.