Hajde da pomognemo Nikoli da otvori zanatsku pivaru u Banjaluci!

Kada je prije dvije godine počeo da se interesuje za proizvodnju piva u svojoj kući, Nikola nije još uvijek znao gdje će ga taj put odvesti. Uključio se u forum volimpivo.ba i zajedno sa desetinama članova krenuo put učenja i otkrivanja recepture. Ovaj diplomirani profesor engleskog jezika i književnosti, za sebe kaže kako nikada nije bio “u mirnim vodama”, jer se bavi muzikom, član je rok benda, a ujedno i veliki pivopija. Sve to navelo ga je da istražuje dalje, više i otkrije istinsku ljubav prema svom poslu.

Odlučio je rizikovati, odvažiti se i krenuti u avanturu zvanu “proizvodnja piva u zanatskoj pivari”. Plan mu je otvoriti pivaru u Jakupovcima u blizini Laktaša, na porodičnom imanju. Zanatska piva se veoma razlikuju od industrijskih, jer se koriste prirodni sastojci i posebna pažnja posvećuje ukusu, boji i aromi. Postoje razne vrste piva pa vjerovali ili ne, možete piti i pivo sa ostrigama. Osim toga, okus varira od slatkastog meda, preko ljekovitog bilja sve do onih sa oštrijim okusom.

U vremenu kada ljudi žive “elitne živote” i hrle u grad, on ima drugačije ambicije.

Zašto mijenjati plodno tlo, prirodu i zdravu domaću hranu za stan u gradu i vožnje taksijem? Ipak, svako sebi bira najbolje.

Iako sticajem okolnosti živi u gradu, proizvodnju će pokrenuti na selo i živjeti na relaciji između oba mjesta. Ove godine krajem jula, tačnije 30., svoje pivo će predstaviti i na Festivalu zanatskog piva u Mostaru. Na pitanje kako su reagovali prijatelji i porodica odgovara:

Baka voli pivo pa je vjerni degustator. Omiljeno joj je Brown Ale. Tata je podržao ideju, jer je srećan što ću iskoristiti zemlju i prostor koje imamo. Osim toga, djevojka je velika podrška, iako na početku nije bilo dovoljno razumijevanja. Nekada sam znao 200 maraka uložiti u neki lonac ili dio opreme, a reći joj da nemam za izlazak. Tada je to bilo teško za prihvatiti, ali danas kada vidi rezultate srećna je i podržava me.

U Srbiji i Hrvatskoj proizvodnja zanatskog piva postoji duži niz godina. Stoga je Medvedgrad iz Zagreba počeo sa proizvodnjom još devedesetih.  U BiH priča počinje intenzivno prije dvije godine. Najznačajnije u regionu su Kabinet, Zmajska, Obridž i drugi.

Mišljenje da su muškarci veliki pivopije, a da ono nije žensko piže, pogrešno je. Prvo zato što prva ja obožavam pivo pa sam zato i dobila kao zadatak ovaj intervju i degustaciju piva, a drugi taj zato što sam od Nikole saznala kako su žene prve proizvodile zanatsko pivo.

Prije je žena trebala da skuva ručak i skuva pivo.

Vjerujemo da to niste znali. Ono što ja nisam znala je da ću htjeti još ovog piva. Okus meda, zlatna boja i ambalaža Gorštaka, ono su što ovo pivo odlikuje. Međutim, Nikola proizvodi i do šest različitih vrsta. Objasnio mi je postupak, pokazao opremu i shvatila sam da je on svoj životni prostor podredio upravo poslu koji voli. Stoga me nije začudio odgovor na pitanje šta bi se desilo da ideja “propadne”:

Ne postoji plan b. Znam da će uspjeti.

Takav entuzijazam je nešto što vas pokreće i navodi da se zapitate koliko se svi možemo potruditi. Od svih industrijskih piva izdvaja Nektar, jer kako navodi: “Trebamo piti domaće. Podržavati našu proizvodnju, a ne toliko uvoziti.” Kroz različita putovanja probao je pedesetak vrsta piva, a ističe kako se konkurencije ne boji.

“Mi proizvođači piva se ne gledamo međusobno kao konkurencija, već sarađujemo. Razmijenjujemo ideje i odajemo “tajne sastojke” jedni drugima. Naravno, nešto se zadrži i za sebe, ali bili bismo srećni da se naša piva nađu na karti pića, jednog dana u pabovima i da ljudi piju sve.”

Ideja o prenosu posla na nove generacije je ono što bi ga najviše usrećilo, jer ne želi da priča nestane zajedno s njim. Pažljivo vodi dnevnik piva i svaki put dodatno eksperimentiše sa novim ukusima, sastojcima i dodacima. Ipak, pokretanje pivare nije tako jednostavno, uzevši u obzir nemogućnost dobijanja poticaja za samozapošljavanje. Nikola radi u jednoj organizaciji, ali to mu omogućava samo dobru startnu poziciju. Iako kako naglašava, probao bi sve i da nije imao posao. Diploma mu nije zanemariva, iako primjećuje porast hiperprodukcije nepotrebnih kadrova.

Ljudi čekaju posao u struci, umjesto da se samozaposle. Ne treba biti vezan za struku, jer ljudi u drugim zemljama mijenjaju poslove, ako vide da je nešto unosno.

Pokrenuo je nedavno kampanju putem indigogo pomoću koje želi skupiti neophodan novac za pokretanje pivare Gorštak. Vidjećete, u paketima koje je osmislio, a koje možete kupiti i tako pomoći Gorštaku, vidi se sva njegova kreativnost i ljubav prema poslu.

Mi smo već uložile simboličan iznos u svrhu proizvodnje dobrog piva, kvalitete i njegovanja domaćeg. Stoga pozivamo sve Lole i njihove Lole da takođe pomognu u realizaciji ove ideje, koja garantuje kvalitet, zabavu i optimizam u jednoj bočici. Ako vam je lakše uplatiti na žiro račun Nikole, dodatne informacije možete saznati na stranici Gorštak zanatska pivara.

Ja ću sigurno biti Nikolin vjerni kupac, čim proizvodnja počne!

Živjeli!