Kako ostati u BiH, a što više vremena provesti van nje? Znaju Nikolina i Robert!

Vjerujete li da postoje srodne duše? Toliko srodne da jedna bez druge ne funkcionišu, a zajedno čine skladan tandem koji obilazi svijet zajedno. Ali u ovom slučaju, doslovno zajedno obilaze svijet, čineći privatno-poslovni par. Oni su Nikolina Gavrić i Robert Dacesin. Individualno prepoznatljivi po brojnim angažmanima, kreativnim idejama i putovanjima, a zajedno još prepoznatljiviji. Idejni tvorci travel mapping-a, interaktivne aplikacije za turistički obilazak Banjaluke, a ujedno i tvorci sajta Rio-priče sa putovanja. Zajedno sa njima otputovali smo u zemlju čuda, gdje smo otkrili kako je nastala priča, gdje i kako putovati, kao i mnoštvo drugih zanimljivih sadržaja. Vežite se, polijećemo.

Nikolina i Robert. Priča koju možemo posmatrati iz dvije perspektive. Kreativno-poslovne i ljubavne. Vi ste par koji je uspio mnogo toga zajedno. Gdje ste prije kliknuli, poslovno ili privatno? Kako je uopšte nastala ideja za saradnju?

Nikolina: Moglo bi se reći da smo nas dvoje prvo kliknuli poslovno, a ubrzo nakon toga i privatno. Portal “Rio priče sa putovanja” je glavni krivac našeg upoznavanja, s obzirom na to da mi se Robert prilikom osnivanja sajta javio sa molbom da svoja iskustva sa putovanja podlijelim sa drugima. Preko zajedničkog prijatelja je čuo da puno putujem i tako smo se upoznali i krenuli da se družimo. Vremenom su se rodile i ideje za druge projekte gdje smo instiktivno jedno drugo pratili, jer imamo ista interesovanja.

Mladi, ambiciozni i inovativni. Tako bih vas opisala i pojedinačno i zajedno. Robert je prepoznatljiv po svom interaktivnom CV-u koji je uradio kao video u kojem se predstavlja na nekoliko jezika, a ti si pak veoma angažovana u NVO sektoru i često putuješ. Je li veza s nekim s kim dijeliš životne strasti i stavove jednostavnija od one u kojoj imate različite?

Nikolina: Kad dvije osobe imaju zajedničke interese, naravno da to pomaže u komunikaciji i otvara vam mogućnost da više vremena provodite zajedno. U prilici ste da sa tom osobom dijelite mnogo više od same veze, da vidite kako ona razmišlja, upoznajete njene stavove i generalno, imate mnogo bolju sliku sa kime ste, u odnosu na veze koje se svode na kafu od dva sata, tri četiri puta sedmično. Nas dvoje zajedno možemo sve, trčati, putovati, pisati priče, pričati o idejama, ići na salsu i sve ostalo što čini našu vezu jako ispunjenom. Spajanje poslovnog i privatnog može da dovede i određenih neslaganja, ali uz finu komunikaciju i pažnju, sve se može riješiti. Smatramo da je vrlo važno da balansirate jedno drugo, da budete uz tu osobu kad joj je teško i ona uz vas kada je vama teško, a ne samo da dijelite srećne trenutke. Mislimo da je ovo ključ uspjeha svake veze, a i poslovne priče.

Travel mapping Banjaluke. Za sve one koji ne znaju, vas dvoje stojite iza ideje interaktivne razglednice Banjaluke. Možete li predstaviti detaljnije o čemu je riječ i kako ste došli na ideju?

Nikolina: Na ideju je došao Robert u razgovoru sa jednim svojim prijateljem iz Španije, koji mu je kroz neku nevezanu priču, spomenuo jedan sajt gdje ljudi pomoću GPS koordinata traže određene predmete po svijetu. Zatim smo nas dvoje zajedno mjesecima pričali o tome i kako bi bilo odlično napraviti nešto slično za naš grad. Rodila se ideja da se taj koncept malo unaprijedi pa je tako nastao i Travel mapping koji danas predstavlja unikatan turistički proizvod, namijenjen onima koji žele da grad obiđu na jedan zanimljiv, edukativan, avanturistički i, prije svega, zabavan način. Tokom čitave avanture kroz grad će vas voditi spomenici i ostale znamenitosti koje simbolizuju naš grad. Kroz svoje  priče i legende, pomoći će vam u upoznavanju i razumijevanju samog mjesta i duha koji ono nosi. Šetajući gradom bićete u prilici da rješavate razne zagonetke, otkrivate misteriozne simbole, pričate sa mještanima grada, a imaćete priliku i da degustirate lokalnu kuhinju. Ova interaktivna igra vodi Vas kroz sve tajne, legende, zanimljive činjenice i znamenitosti Banjaluke, grada koji je prepoznatljiv po dobroj hrani, lijepim ženama i velikodušnim ljudima.

Vaša zajednička stranica “RIO – Priče sa putovanja” ujedno je i prva stranica u BiH namijenjena svima koji vole da putuju i saznaju o turizmu. Vodite nas u neku novu dimenziju. Osim što predstavljate turistička mjesta, dajete neophodne informacije o njima, vi to sve začinite svojom ljubavlju. Gdje je bilo vaše prvo putovanje i kad je nastao RIO?

Robert: Portal je nastao prošle godine u martu, sa idejom da ljudima pruži sve korisne informacije vezane za putovanja i pokaže im da putovanja ne moraju da budu skupa i luksuzna kako bi doživjeli mjesto, ljude i sa sobom kući ponijeli dio svakog mentaliteta i na taj način nadogradili svoju ličnost. Naše prvo putovanje je bilo u Portugalu gdje smo za četrnaest dana obišli deset mjesta gdje smo se jako povezali, naučili mnogo jedno o drugome i učvrstili našu ljubavnu priču.

S obzirom na to da ste studenti ekonomije, Robert magistar, a ti na trećoj godini, kako usklađujete tu vrstu obaveza sa trenutnim načinom življenja? Gdje je vaša adresa na karti svijeta, gdje se osjećate kao kod kuće?

Nikolina: Činjenica da smo oboje iste struke pomaže našoj privatnoj i poslovnoj sferi. Oboje imamo afiniteta ka marketingu i preduzetništvu i planiramo da se u budućnosti napokon skrasimo negdje na mapi svijeta i uživamo u stvarima koje volimo, poslu, porodici i putovanjima. Trenutno se oboje nalazimo u Banjoj Luci i to zaista jeste mjesto koje nazivamo domom, jer su tu svi ljudi koje volimo i koji nam predstavljaju podršku u životu. Iako, kada smo zajedno i svako drugo mjesto može da predstavlja naš dom kada kreiramo neku našu oazu mira i sreće.

Osim dobre volje, kreativnosti i mašte, za putovanja je potreban i novac. Vi ste odličan spoj ekonomije i avanturizma. Koja je vaša preporuka za putovanje?

Robert: Svako putovanje je novo iskustvo za sebe. Novi ljudi, novi jezik, novi gradovi, sve ima svoje čari. Ja najviše volim Portugal, to mi je zemlja snova. Uvijek govorim kako ne postoji zemlja na svijetu koja ima tako dobar omjer klime, istorijskih znamenitosti, mora, dobrih ljudi, a da je pri tome sve jeftino. Obožavam i Valensiju i Istanbul. U Valensiji sam bio preko jedne stipendije mjesec dana i oduševio se gradom, a u Istanbulu imam jednog od najboljih prijatelja. Nikolini se isto mnogo dopao Portugal na našem putovanju tamo, ali obožava i Italiju. Sicilija joj je pogotovo privlačna, kao i Napulj. Mjesta na jugu Italije imaju dušu, imaju taj neki šmek koji se teško može opisati. Mi, kada putujemo, koristimo low cost avio kompanije, jeftine autobuse kao što je FLIXbus, a Airbnb i Couchsurfing za smještaj. Još uvijek spadamo u mlade ili barem tako izgledamo pa dobijamo i popust na ulaznice u kulturno-istorijske institucije.

Odljev mozgova, hiperprodukcija kadrova i porast nezaposlenja. Trenutno stanje države. Gdje je nestao mladi čovjek na tržištu i kako ste se odlučili na trenutni ostanak u BiH?

Nikolina: Mi smo generalno jako nezadovoljni našim obrazovnim sistemom, zato se i usmjeravamo na školovanje vani. Mladi čovjek u BiH ne može mnogo da uradi, ako se prepusti pasivnosti i ostane na nivou znanja koje nam pruža formalno obrazovanje. Potrebno je da se trgnemo, istražujemo sve mogućnosti, nađemo nišu na tržištu od koje bismo mogli da zarađujemo dovoljno i budemo zadovoljni.  Nas je život trenutno usmjerio tako da ostanemo, ali ne možemo da tvrdimo da će to biti zauvijek. Jednostavno osjetimo i sami da društvo sve više tone, mladi se vode linijom manjeg otpora, priključuju se partijama, jer se boje za svoju budućnost, postaju marionete i ne razmišljaju da počnu sa privatnim biznisom. Iako, mi ćemo se boriti za naš grad do zadnjeg trenutka.

Sa dugogodišnjim iskustvom u NVO sektoru, kako gledate na formalno obrazovanje? Koje su najvažnije lekcije koje ste naučili na putovanjima?

Nikolina: Smatramo da je formalno obrazovanje potrebno ako želite da napredujete u nekoj akademskoj zajednici pogotovo, jer kao student iz BiH možete da iskoristite mnoge pogodnosti i stipendije te na taj način svoje formalno obrazovanje usmjerite ka inostranstvu, gdje je ono mnogo kvalitetnije i praktičnije. Kod nas, nažalost, dosta toga se svodi na učenje napamet i nepotrebne činjenice, ne uče nas da razmišljamo i oblikujemo naše znanje kako bi sutra mogli od njega i da živimo. Mi se često šalimo kako je znanje na Ekonomskom fakutetu u Banjaluci jednako beskonačno mnogo podjela iz svih predmeta. Oboje smo dugo bili u NVO sektoru gdje smo naučili, prije svega, da funkcionišemo u raznim grupama, budemo fleksibilni, svoju ličnu korist podredimo nekoj zajedničkoj i radimo volonterski. Slične stvari smo naučili i na putovanjima, da poštujemo različitosti, da ne diskriminišemo, nemamo predrasude, budemo spremni na različite situacije i ponašamo se u skladu s njima. Kroz naša low cost putovanja postali smo sposobniji, fleksibilniji, tolererantiji i snalažljiviji.

U svakoj vezi, kako poslovnoj tako i privatnoj, postoje rotor i stator. Ko je ko u vašoj?

Robert: Oboje smo vrlo dinamične osobe koje obično u društvu preuzimaju ulogu glavnog inicijatora. Iako dvije dominantne osobe nekada ne mogu da funkcionišu zajedno, mi smo napravili neki balans. Nikolina je obično ta koja igra ulogu statora u poslovnoj sferi, jer se ja nekada zanesem sa idejama i pokušavam i nemoguće, ona me malo spusti na zemlju i pokaže put kojim bismo mogli ići. S druge strane, u privatnom životu ona igra ulogu rotora, stalno bi negdje išla, probala najluđe stvari, skakanje iz aviona, stopanje i sve ostalo. Nismo se ni vratili sa putovanja, ona već planira gdje ćemo dalje. Za sada u ovim ulogama dobro funkcionišemo.

Iako putujete zajedno, putujete i solo. Ti si bila na razmjeni u Bolonji. Kako se uopšte nalazite na karti svijeta, takvim tempom i životnim stilom? Zahtijeva li to odricanje?

Nikolina: Ja sam se upravo vratila sa razmjene u Bolonji gdje sam bila deset mjeseci, koji su značili razdvojenost i odricanje. Ipak, pokušavali smo da se viđamo na svaka dva mjeseca i da iskoristimo tu stipendiju koju imam i slobodno vrijeme da što više putujemo. Svjesni smo da ćemo se u životu, još sigurno par puta, rastati na duži period, jer se prvo moramo ostvariti na personalnom planu kako bismo mogli jedno za drugo biti najbolja verzija sebe. Trudimo se da pravimo kompromis, da pravimo zajedničke planove i međusobno se pratimo. Ovo zahtijeva dosta odricanja, ali jača naš odnos i čini naš život jako brzim, ispunjenim i dinamičnim.

Šta je ono što nosite kao najljepšu uspomenu na Balkan, a šta biste voljeli iz svijeta donijeti nama?

Robert: Ono na šta smo ponosni jesu mladi ljude iz naše zemlje, koji se bore protiv ovog sistema. Oboje volimo duh našeg naroda i naše ljude i smatramo da smo u suštini jedan dobar narod, koji je mnogo puta nepravedno osuđivan za mnoge stvari. Većina stranaca koja dođe u Banjaluku oduševi se gostoprimstvom ljudi ovdje i to je ono što bismo trebali prodavati kao naš glavni proizvod. Postoji mnogo stvari koje bi se mogle promijeniti i donijeti izvana. Smatramo da nema potrebe izmišljati toplu vodu, već samo uvesti neke primjere dobre prakse koji su se vani pokazali kao uspješni. Tu mislimo na promjene u sistemu obrazovanja, na stimulisanje stranih kompanija da otvaraju svoja predstavništva kod nas, ali i na uvođenje mnogih drugih stvari koje ovdje nedostaju, koje bi pomogle da se ova zemlja oživi. Je li moguće da u tolikoj zemlji nemamo kineski restoran, da nemamo priliku da vidimo niti jedan veći koncert ili mnoge druge sasvim normalne stvari na zapadu. Mnogo toga se može ovdje uraditi, potrebno je samo malo dobre volje.