MjestaRadoznala Lola

Emina Elezović: Priča o zemlji (skoro) savršenoj za život koju je izabrao čak i Djed Mraz

Šta prvo pomislite kad neko spomene Finsku? Jezera? Hladnoću? Uređen socio-ekonomski sistem? Finska jeste sve to, ali to je samo početak. Kad sam prvi put došla u ovu zemlju igrom puke slučajnosti, za koju sam u međuvremenu prestala vjerovati da je slučajnost,…

Redakcija

Šta prvo pomislite kad neko spomene Finsku? Jezera? Hladnoću? Uređen socio-ekonomski sistem?

Finska jeste sve to, ali to je samo početak.

Kad sam prvi put došla u ovu zemlju igrom puke slučajnosti, za koju sam u međuvremenu prestala vjerovati da je slučajnost, nisam znala gotovo ništa osim površnih informacija koje sam našla na turističkim portalima.

Prvih nekoliko sedmica sam neprestano bila ispitivana o tome kako je ovdje, je li hladno, da li se ima kupiti zeljanica i šećer u kocki i kako to da Finska nije skandinavska zemlja.

Naš jezik se može čuti zaista rijetko, za razliku od drugih nordijskih zemalja.

I na prvu, zaista izgleda kao savršena zemlja, izgrađena na smislu i ravnim geometrijskim oblicima, zemlja koja je daleko od svih i koje se ništa ne tiče.

finska

Zemlja 1000 jezera s pravom

Najfascinantija stvar u vezi Finske s pravom je priroda. Helsinška regija ima 3 autoputa koji su u obliku prstena i ponekad ćete čuti da ne postoji život izvan trećeg prstena. Ipak, tek kad prođete taj treći prsten i izađete iz regije glavnog grada, shvatite koliko je ova zemlja bogata.

Na svakih nekoliko minuta, vidjećete novo jezero u kojem se ogleda obližnja šuma ili crvene i žute kućice izgrađene od drveta koje često mogu biti samo obične konjske staje, ali svakako izgledaju fascinantno. Većina Finaca ljetne praznike, ali i one drugih godišnjih doba, provodi na vikendicama koje su najčešće daleko na sjeveru. Isključe se iz svega, ne provjeravaju elektronsku poštu, ne javljaju se na pozive i tek ponekad podijele sliku na Instagramu.

Gdje god da se okrenete možete naći mir i tišinu – na otocima, obalama jezera i mora ili gledajući zalaske sunca. Oni su zaista nešto posebno, naročito ljeti kad su noći svijetle i kad se čini da sunce skoro nikako da zađe. Koliko god puta vidite predivan zalazak i pomislite da ne može ljepše – priroda vas iznenadi.

fin

Jesu li Finci fini?

Mnogo poznanika me pitalo jako inovativno pitanje: “Jesu li Finci fini?”.

Jesu. Nisam pobornik generalizacija, ali za ljude ovdje mogu slobodno reći da su većinom jako ljubazni, čak i kad vas ne poznaju. Iako je jedna od kulturnih crta to da većina ljudi ima ozbiljan izraz lica, nemojte ih nikada pitati da li su ljuti. Nisu.

Ukoliko ste ikad gledali Kimija Raikkonena, razumjećete kad kažem da se s njihovih lica ne mogu pročitati gotovo nikakve emocije. Osim kad su pod dejstvom alkohola ili u sauni. Tad su jako sretni, otvoreni i to je vrijeme kad se opuštaju i bježe od stresa.

fi

Zaposlenici javnih službi, vozači autobusa i radnici na kasi su iznimno ljubazni što je meni, kao nekome rođenom u Bosni i Hercegovini, bila pozitivna promjena. Ipak, moramo uzeti u obzir da su ljudi u ovim djelatnostima, nažalost, plaćeni barem tri puta više nego njihove kolege u Bosni i Hercegovini.

Sa skoro svima možete biti poznanici i kolege, ali Finci prilično teško i dugo grade iskrena prijateljstva. Ovo se u velikoj mjeri odražava i na ostale aspekte života pa je iz tog razloga nekome, ko nije porijeklom iz Finske, jako teško pronaći posao ukoliko već ne poznaje nekog ko ga unutar firme može preporučiti za isti. Namjerno ili ne, ljudi nisu navikli da vjeruju strancima i to, gledajući iz ove perspektive, koči i ekonomski razvoj, jer većina poslodavaca preferira da zapošljava isključivo Fince.

Iz istog razloga, velike etničke zajednice kao što su Somalijci koji su, iako dobro, integrisani u društvo i dalje se drže zajedno i druže većinom sa drugim Somalijcima. Mada se demografska slika lagano mijenja, situacija će ostati slična barem idućih 5 godina ili dok kompanije i društvo ne razumiju da ne mogu izbjeći globalizaciju i da su promjene ovakvog tipa neizbježne.

kuća finska

Da li jedu samo ribu?

Prvog dana u Helsinkiju sam zamolila kolege da me odvedu na tradicionalni finski ručak pa su me odveli u finski fast food. To je bio pokušaj šale, ali može se reći da je donekle i istina, jer Finci konzumiraju dosta brze hrane. Ipak, prava nacionalna kuhinja se zasniva na krompiru, ribi, pecivima s kardamomom i cimetom, različitim i jako ukusnim sirevima i sosevima od šumskih bobica kao što su brusnica i močvarna jagoda (da, morala sam da izguglam prevod). Postoji i kobasica od svinjske krvi, za one baš hrabre (ili lude?).

Ljudi su veliki gurmani i cijene kvalitetnu hranu što se može vidjeti iz velikog izbora indijskih, tajlandskih, kineskih, libanonskih i drugih, egzotičnijih, restorana. Mnogo poslovnih sastanaka se dešava uz ručkove i rijetko ćete biti odbijeni od strane klijenata ukoliko ih pozovete na isti.

Oko kafe je izgrađen cijeli kult obožavanja. Finci su nacija koja pije najviše kafe na svijetu, otprilike 12 kilograma po osobi godišnje. U prilog tome ide i činjenica da mali kafići i pržionice kafe niču kao gljive poslije kiše u posljednjih nekoliko godina. Uz to ide i ogromno konzumiranje mlijeka, iako oko 82% populacije ima određeni stepen netolerancije na laktozu.

Iako izbor hrane nije veliki kao, na primjer, u Velikoj Britaniji i Njemačkoj, vrlo je jednostavno hraniti se bilo da ste na hrono ishrani, vegan, alergični na gluten ili imate bilo kakvu drugu specijalnu ishranu.

Processed with VSCOcam with f2 preset

Ono što zaista cijenim u svakodnevnom životu, pored poštenja i iskrenosti, je jednakost, pogotovo između žena i muškaraca.

Nisam čula ni u šali da je neko rekao: “Mjesto ti je u kuhinji” i ne bih rekla da je to bilo kome smiješno. Svako pere svoje suđe, muške i ženske kolege rado pozovu cijeli tim na večeru i u kompaniji ste plaćeni na osnovu toga kako radite, a ne na osnovu toga da li piškite sjedeći ili stojeći.

Naravno, svi će vam reći da nije baš tako savršeno i da postoji još dosta detalja na kojima treba da se radi, ali upravo su “detalji” ključna riječ, jer je cijeli sistem jednakosti već na mjestu.

Processed with VSCOcam with m3 preset

Ne može biti tako savršeno

Naravno, ništa nije savršeno pa tako ni Finska. Pored hladnoće, koja je dosta subjektivan pojam, ponekad se čini kao da se ništa ne dešava. Postoji mnogo kulturnih i društvenih događaja, ali je nakon 22:00 većina gradova u dubokom snu, osim vikendom i ljetnim praznicima, kada ima dosta turista.

Naizgled homogeno, društvo treba da pređe dug put od tolerancije i shvatanja drugog i drugačijeg do potpunog prihvatanja.

I da, ovo je zemlja pomalo daleko od svega. Ukoliko želite putovati negdje, karte će vas zaista skupo koštati, osim ako ih ne kupite pola godine unaprijed. Ljude će jednako mrziti da vas posjete, jer niste usput pa će vas i dalje samo radoznalo pitati da li je hladno.

Daleko od toga da je ovo najbolje mjesto na svijetu, Finska ipak može postati dom, uzimajući u obzir standard, socijalnu zaštitu, sigurnost i sistem koji je naklon porodici kao instituciji, ali i individui koja ne želi da ima porodicu.

finska 02

Jedno je sigurno, iako nije usput, ova zemlja se vrijedi posjetiti, od sjevera do juga, jer je, u poređenju sa drugim evropskim zemljama, zaista posebna.

Vrijedi doći čak iako samo skočite u jezero Saimaa, smijete se u sauni, sjednete u krilo pravog Djeda Mraza i vidite najljepše zalaske sunca. I da, da možda naučite poneku riječ jednog od najtežih jezika na svijetu.

Tekst o Finskoj iz Finske napisala Emina Elezović

Pročitaj još

Od iste osobe