SimpatičnoZabavna Lola

Kako smo se za kafu dogovarali prije 30 godina, a kako danas

Avgust 1983. godine Telefon fiksni, crveni, na trećoj polici u regalu. Pored telefona je papirić sa dva-tri telefonska broja i Coca-Cola limenka pretvorena u kutiju za hemijske olovke. Prst lijeno ulazi u plastični brojčanik. Zvrrrrrrrrrrrrrr. Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr. – Hej, ćao, jesi…

Redakcija

Avgust 1983. godine

Telefon fiksni, crveni, na trećoj polici u regalu.

Pored telefona je papirić sa dva-tri telefonska broja i Coca-Cola limenka pretvorena u kutiju za hemijske olovke. Prst lijeno ulazi u plastični brojčanik.

Zvrrrrrrrrrrrrrr.

Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr.

– Hej, ćao, jesi li za viđanje danas u pet?

– Molim? Ništa te ne čujem!

– Okreni nulu! Pitam, jesi li za piće i lubenicu danas u pet?

– Naravno, super. Staro mjesto?

– Aha. Vidimo se tamo.

U bašti pod kestenom je bilo nula displeja i dva sata smijeha. Sve što se zbilo, zabilježeno je samo u sjećanjima ljudi oko stola. Doduše, jednom su na kafu ponijeli foto-aparat i ispucali cijeli film. Imaju dvdeset i tri fotografije na kojima su svi dobro ispali. Dvadeset četvrta im nije uspjela, tačnije, na slici je bež mrlja od prsta fotografa. Toliko su te fotke životne i lijepe da su godinama poslije prepričavali kako im je krivo što nisu kupili film od trideset i šest snimaka.

 

 

 

red phone receiver on blue background

AVGUST 2016.

Mobilni telefon zlatne boje, iz najnovije elegantne galaksije, zvoni u teget-bijeloj torbi na pruge. Gotovo savršeno se slaže uz kratke crvene nokte. Zvono je bossa nova hit koji nju podsjeća na plažu.

(Klinci na ulici počinju spontano da plešu u ritmu tog tona. Ona zna da je zvono preglasno, ali bolje da je tako, jer je telefon u ogromnoj torbi pa joj se nelogično čini da će ga u toj zatrpanosti lakše naći ako je ton pojačan do maksimuma)

– Hej, gdje si?

– Evo me u gradu, pogledala u muzeju tu izložbu o kojoj svi pričaju, sad idem u kupovinu.

– Super, pričaćeš mi. Jesi li za piće danas u pet?

– Hajde, vidjeću pa javljam.

– Oki.

Nakon pola sata dogovor se nastavlja putem Viber poruka:

– Zemlja zove Mars. Ima li išta od te kafe?

– Od kafe ima, od mene ne znam da li ima, svuda su ljetnja sniženja 😀

– Pa, čuj, hajde vidi da bude.

– Zovem te :* (Stiker fiksni telefon) – (Stiker ljubičasto srce) – (Stikeri kafa, martini, palma, japanka, bomba) – Pardooon, bomba mi se omakla, htjela sam ležaljku.

– Hahaha, ja mislila imaš neki bum da mi ispričaš. (Stiker palac gore)

Drugoj djevojci zvoni telefon. Ovaj put diskretno. Neka fina jazzy melodija, juče je bila skroz druga. Ma, nebitno.

– Hej, evo me. Kad smo ono rekle, u pet? Gdje ćemo?

– Gdje god hoćeš!

– Hmmmm, isto mjesto kao prošli put? A i pretprošli. U stvari, svaki.

– Pa, hajde, brate mili, samo da se dogovorimo konačno (smijeh).

Viber poruke:

– Kasnim 15! :/ 3

Gužva u bašti. Njih dvije se nečemu glasno smiju. Osamsto selfija kasnije, pogledi su im na zlatnom mobilnom telefonu Samsung Galaxy J7 na kome se smjenjuju tek snimljene fotografije i one sa mora. Hrpa fantastičnih fotografija. Fotografija lubenice koja je juče završila na Instagramu podsjetila ih je da su žedne.

Zovu konobara. Poruke u Viber grupi „Nas tri“:

– Naručile smo lubenicu, dođiiiiiii!

– (Stikeri lubenica, lubenica, lubenica, lubenica)

– (Stiker Đe se kupaš) – U našoj bašti smo!

– Stižeeeeeeeem 🙂

watermelon on a blue desk

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije