Hiljadu riječi o Odri Hepbern, žena koja je od svih ljubavi samo jednu stavila ispred glume..

Rođena je četvrtog maja, 1929. godine u Briselu u Belgiji. Od ranog djetinjstva pokazivala je talenat za glumu, imitirajući poznate ličnosti. Odrasla je u internatu, nakon čega je studirala na Nizozemskom sveučilištu.

Nakon što je započeo drugi svjetski rat, ona i njena majka su se borile za život. Tada se priključila i pokretu otpora te izvještavala i raznosila poštu kako bi se prehranila.

Njen otac, Džosef, napustio je nju i njenu majku kada je bila djevojčica. Nakon što su se razveli, njena majka Ela vratila se u Njemačku kako bi podržala fašističke skupine i podijelila svoje iskustvo u magazinu The Blackshirt.

Njen otac je bio pod istragom zbog primanja novca uloženog u Naci propagandu. Priveden je u zatvor kao državni neprijatelj za vrijeme rata.

Nakon rata okrenula se plesu i počela studirati balet u Amsterdamu, a kasnije u Londonu. Debitovala je u mjuziklu High button shoes 1948. godine, nakon čega su uslijedile manje uloge u Britaniji.

Kada se počela baviti baletom i dobila prvu zapaženu ulogu u kojoj je plesala, zamolila je publiku da joj ne aplaudira, jer nisu željeli da ih nacisti uhvate. Sav novac koji je zaradila od nastupa dala je u grupu Otpor, koja im se protivila.

Bila je velika ljubiteljica mode, ali i zaštitno lice vodećih modnih brendova, od čega je najpoznatiji Givenchy, koji joj je za kultnu ulogu u Breakfast at Tiffany´s sašio haljinu po njenoj mjeri.

Nekoliko puta se pojavljivala na naslovnicama svjetskih magazina, od čega je Vogue najzapaženiji.

Sa dvadeset i dvije godine igrala je na Brodveju u Gigi. Dvije godine kasnije pojavljuje se u filmu Roman Holiday sa Gregori Pekom. Odigrala je zapaženu ulogu u filmu Sabrina 1954. godine kao glavna uloga, gdje je glumila ćerku vozača bogate porodice.

Već je tada svoje glumačko umijeće ostvarila kao sofisticirana mlada žena, sa velikom sposobnošću transformacije. Dobila je nagradu Akademije za ovo glumačko ostvarenje i nastavila svoj put ka zvijezdama. A onda dolazi 1961. godina koja je vodi ravno do zvijezda kroz ulogu u “Breakfast at Tiffany´s”.

Srca publike je osvojila ulogom u filmu Sabrina. Glumački partner joj je bio Vilijam Holden. Međutim, malo ljudi je znalo da su ona i Vilijam ostvarili vezu i iza kamera. On je bio na glasu kao ženskaroš, a njegova žena Ardis je tolerisala njegove avanture, jer je vjerovala da su beznačajne.

Holden je čak imao praksu da svoje ljubavnice upozna sa svojom ženom. Međutim, sa Odri je bilo drugačije, jer je Ardis automatski primijetila da se radi o obrazovanoj, glamuroznoj i sofisticiranoj ženi, koja je bila stvarna prijetnja za njen brak.

Holden je bio u stanju da napusti svoju suprugu, ali je postojala jedna prepreka. Odri je željela djecu.

Kada mu je rekla da sanja o osnivanju porodice sa njim, on je rekao kako je to nemoguće, jer je uradio vazektomiju. Ostavila ga je i ubrzo stupila u vezu sa glumcem Melom Fererom.

Istovremeno iz produkcijske kuće Paramont su bili zabrinuti oko otkrivanja afere glavnih glumaca koji su bili ljubavnici pa su joj sugerisali da što prije objavi zaruke sa Fererom.

Objava zaruka dogodila se u Holdenovoj kući u prisustvu njega i njegove supruge. To je vjerovatno bila jedna od najčudnijih proslava zaruka ikad.

Najzapaženiju ulogu, Holi Golajtli u Doručku kod Tifanija 1961. godine dobila je nakon što je prvo ista ponuđena Merlin Monro. Da su ove dvije glumice ikada otišle na koktel zajedno možda bi shvatile da su imale još nešto zajedničko, osim ove uloge.

Riječ je o zajedničkom bivšem, predsjedniku Džonu Kenediju. Na početku karijere bio je sa Odri u neobaveznoj vezi da bi kasnije sa Merlin imao aferu za vrijeme svog mandata.

Merlin mu je otpjevala čuvenu rođendansku pjesmu da bi nekoliko godina kasnije Odri dobila identičnu ulogu žene koja pjeva predsjedniku u novom filmu. Čini se da su sve moguće čudne okolnosti zadesile upravo Odri.

Za kultnu ulogu žene koja voli izlaske, provod, a koja završi sa piscem koji je kontroverzan, u filmu Breakfast at Tiffany´s dobila je i četvrtu nominaciju Academy Award. Do kraja šezdesetih imala je nekoliko zapaženih uloga. Jedna je od četrnaestero rijetkih koji su dobili EGOT ili Emmy, Grammy, Oscar i Tony Award.

Osvojila je Oskara za glavnu ulogu u svom prvom filmu 1953. godine Roman Holiday. A naredne godine je nagrađena Tony nagradom za dramu Ondine.

Emija je osvojila za dokumentarnu seriju 1993. godine Audrey Hepburn’s Gardens of the World, koja je prikazivala strastvenu cvjećarku Odri kako posjećuje najspektakularnije vrtove svijeta. Nakon toga igrala je glavnu ulogu u slavnom mjuziklu Ma Fair Lady 1964. godine.

Tada je ujedno i doživjela najveću metamorfozu svih vremena, kao Eliza Dolitl koja je bila cvjećarka, a onda postala visoko staleška dama. U narednom filmu Wait Until Dark, glumila je slijepu ženu.

Ta uloga joj je donijela i petu nominaciju Academy Award. Iste godine, Hepburn i njen suprug su se razveli, a ona se udala za fizijatra Andrea Dotija 1969. godine, nakon čega je ubrzo i rodila drugog sina Luku.

Sedamdesetih i osamdesetih radila je povremeno, a njena posljednja uloga je bila u filmu Always Stivena Spilberga 1989. godine.

Kasnije se gluma našla na drugom mjestu u odnosu na njenu djecu. Postala je ambasadorka dobre volje UNICEF-a u kasnim osamdesetima, a putujući svijetom nastojala je podići svjesnost o djeci kojima je potrebna pomoć.

Veoma je dobro znala kako je biti gladan i čekati na mrvice hrane za vrijeme njemačke okupacije. U svojih više od pedeset putovanja posjetila je mjesta u Aziji, Africi, Centralnoj i Južnoj Americi. Osvojila je specijalnu nagradu Academy Award za svoj humanitarni rad 1993. godine, ali nije doživjela da je preuzme.

Umrla je 20. januara 1993. godine u svom domu u Tološenazu u Švajcarskoj nakon borbe sa rakom debelog crijeva. Njen rad i zalaganje za djecu širom svijeta naveli su njene sinove, Šona i Luku, zajedno sa njenim partnerom Robertom Voldersom da osnuju Memorijalni fond UNICEFa pod njenim imenom, kako bi nastavili njen rad od 1994. godine.

Danas on postoji kao Odri Hepburn Društvo i američki fond za UNICEF.

Ostala je zapamćena kao modna ikona, žena sa stilom, elegancijom i šarmom koji poput nje poručuje da ništa na svijetu nije nemoguće, jer sama riječ kaže da je moguća.