“Dobar dan, ljepotice!” “O pa dobar dan, teta Ružo, ja došla po svoje.” 🙂 “Neka si, sine, evo sve sam izložila, samo biraj.” Sine – ubolo me negdje u malom mozgu. Ali teta Ruži ne mogu da zamjerim, stari je…
“Dobar dan, ljepotice!”
“O pa dobar dan, teta Ružo, ja došla po svoje.” 🙂
“Neka si, sine, evo sve sam izložila, samo biraj.”
Sine – ubolo me negdje u malom mozgu. Ali teta Ruži ne mogu da zamjerim, stari je kov, ona to meni iz najveće ljubavi.
Hm, stvarno je sve izložila. Paradajz, kruška, evo i tikvica, čak joj je i, meni omiljena, bundeva tu.
“Slobodno pogledaj, pipni, sve je na izvolite. Sama biraj!”
“Daa, hoću, hvala.” 🙂
I tako sam ošacovala, premjerila, pipnula, našla sebi krušku, paradajz, uh, ova obla tikvica taman za moj zub, platila i otišla put kuće. Naravno, spremila dama nedjeljni ručak. U pola sata je sve bilo gotovo, u roku od sedam minuta pojedeno. Da, dobro ste pročitali, sedam minuta, pojedeno. Svareno negdje za dva sata. Pretpostavljam da će biti izbačeno, u vidu mojih tvrdih izlučevina, u roku od šest.
Nedugo poslije, skužih da sam opet gladna. PMS ili nagon, ne znam šta li je… Onaj životinjski… Nama ljudima nikada dosta.
Odlučih JA da odolim, ali moj UM poče da me ubjeđuje. I u toj važnoj bitci između, u tom trenutku, meni dvije najbitnije stvari, jesti ili ne, ugura se još jedna misao.
Tako je danas i sa ovim sisama i guzicama.
Uprostile su se žene, najstrašnije. Uprostile do te mjere da se nude odmah na prvu, kao na tržnici. Lijepo sve složeno, odmah sve možeš vidjeti, je li dovoljno oblo, meko, pipneš, kupiš, pojedeš, svariš i posereš. Sve u roku od 24 časa, nekada i manje. I onda se mužjak mora namiriti opet. Baci se opet u potragu za još jednom jabukom. Paradajzom. Piletinom. Tako nagoni kod životinja rade. Zadovoljavaju se kada prorade.
A žene i djevojčice, jer na žalost danas se godine pomijeraju, ostanu slomljene i nedorečene. Prazne unutra, ali dobro, sa tim guzicama i sisama i dalje na vanjštini. Pa opet ispočetka.
Instant.
Daj svega na instant… Ljubavi, seksa, hrane, emocija.
A ja se, usred toga, pitam šta se desilo?
Šta se desilo pa je bitnije ono vani, od onog unutra? Kada se desilo pa je omjer struka važniji od omjera srca? Naravno da će žene paziti na sebe, truditi se da dobro i zdravo izgledaju, ali čemu isticanje samo fizičkih i seksualnih atributa nije mi jasno? Svijet je postao veliko selo preplavljeno guzicama, sisama i pozivom na seks, ludilom za jednu noć kod mladih, a vala i kod starih.
Pazite, nisam ja nikakva puritanka niti, ne daj Bože, kakav duboki moralista. Mislim, svi koji me poznaju, svjesni su činjenice da sam ja uvijek bila ona koja je otvoreno pričala o odnosima, sisama ili manje sisama, tabu temama, seksu, šta tu ko kome i gdje meće, koga ćeš voljeti i koga više nećeš, sve su to meni normalne stvari i lični izbor.
Šta god da te čini istinski srećnim i zadovoljnim, ja sam za!
Međutim, nije poenta veličina prednjice ili zadnjice, seksa za jednu noć. Poenta je što se nagon za svim tim krije u totalno drugim stvarima i gdje ne biste očekivali, skoro nikada.
Nije bilo dovoljno ljubavi, pogađate gdje?
U porodici.
Da, falilo je ljubavi i razumijevanja. Nedostajalo je roditeljskog povjerenja. Priče, nesputanih zagrljaja s djecom, rušenja tabu tema, vremena provedenih s njima u procesu odrastanja. Sve te prednjice i zadnjice i želja da ih vole je, u stvari, njihovo traganje za ljubavlju od majke i oca.
Mnogi roditelji ne znaju šta da rade i kako da se ponašaju, kada djeca postaju odrasli ljudi sa guzicama, sisama i stvarima na K kod muškaraca.
Ako je u tom periodu, ali i ranije, nedostajalo razgovora i ljubavi, onda se sredstva ne biraju da se ta ljubav nadoknadi, Facebook, Twitter, Instagram, lajk, za lajkom, kompliment za komplimentom, koji ne vode ničemu. Djeca će tu rupu, u kojoj je trebala biti ljubav, transformisati u potragu da ih neko drugi voli i prihvata. Neko drugi da im udari lajk, kaže da su lijepi.
To je negdje klica svega…
A bilo bi lijepo da se više razgovara sa djecom. Bilo bi lijepo da se roditelji kroz to suoče i sa svojim strahovima i pogledom na sopstveno tijelo, ljubav i seksualnost. Bilo bi lijepo da kroz taj proces transformišu sebe i da djeca uče nešto drugo.
Da uče koliko su lijepe one žene koje su spremne sjajno se zabavljati i grohotom se smijati, po cijenu da im se šminka razmaže. Koliko je blistava njihova vanjština, kada su svjesni blistavosti iznutra. Da znaju da imaju i Duh, a ne samo Tijelo. Da je ljepota i male sise i razroke sise i dupe koje sjedi osam sati u kancelariji, ali sa ponosom pleše na podijumu do jutra.
Istinska ljepota dolazi iznutra i to je, dame moje, jedino tačno.
Ljepota je samopouzdanje.
Udobnost u sopstvenoj koži.
Individualnost.
Nesavršenost.
Jedinstvenost.
Autentičnost da budeš ono što jesi.
Ljepota je sloboda od želje da se svidiš svakome.
Ali to se uči, to se dobija i to od nikog drugog nego od roditelja.
Da…
Kada si lijepa sebi i znaš kako sve funkcioniše, ne treba lajk od bilo koga.
Onda, žene moje, možete biti zakopčane i do grla.
Da.
Čujem kako mi krče crijeva, vrijeme je za sljedeću turu klope. Lagano koračam do kuhinje. Smijem se, jer… Shvatih jednu stvar.
Sise nisu nikada dovoljno velike kada imate osamnaest godina, a sve ti je taman kada si u trideset i šestoj.
Ili barem ja, dok otvaram taj frižider, mislim da je kod mene tako. 😉
P.S. Hvala mojoj majci što je sa mnom otvoreno razgovarala dok sam odrastala. Tu je ključ svega.
Let the #SMess be with you.
#Sandologija
Mess – engl. nered.
Nered je početak svakog Reda. Ljubi svoj nered. Iz njega će poteći tvoj red.
