DogađajiRadoznala Lola

Banjalučka publika dobila svoju ulogu u četvrtoj predstavi Zapleta

Ovogodišnji Zaplet odlučan je u tome da nas iz večeri u veče prebacuje iz stroge ozbiljnosti u smijeh i suze radosnice. A onda ponovo nađe način da nam skine osmijehe sa lica. Upravo zato čini se da je repertoar posložen…

Sara Velaga

Ovogodišnji Zaplet odlučan je u tome da nas iz večeri u veče prebacuje iz stroge ozbiljnosti u smijeh i suze radosnice. A onda ponovo nađe način da nam skine osmijehe sa lica. Upravo zato čini se da je repertoar posložen baš onako sa mjerom, kako bi i trebalo, jer red suza pa red smijeha nekako čovjeku najbolje ide. Nakon predstave “Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali” sinoć je bez ikakvog reda, plana i logike, uslijedio kreativni haos pod nazivom “Ne oklevaj, improvizuj!” autorski projekat Srđana J. Karanovića.

Grupa mladih i kreativnih glumaca iz Beograda, izvodila je premijerno predstavu, jer ovakav tip se suštinski stalno izvodi premijerno. Cilj je upravo u spontanom izvođenju predstave u interakciji sa publikom, koja i određuje smjer izvođenja u željenom pravcu. U desetak improvizovanih vježbi glumci su odabrani nasumično, a potom stavljeni u situacije unutar kojih trebaju da djeluju. Neočekivani preokreti se dešavaju u trenutku kada se neko od glumaca zamijeni, ubaci nova replika ili uključi publika. Tu bi se već moglo reći da se naslutio propust, ali ne glumački, nego naš, propust publike.

ne-oklevaj

U jednoj od prvih vježbi profesor izvodi dvoje glumaca na pozornicu i moli publiku da odredi ko su oni i gdje se kreću. Vrhunac naše kreativnosti postaje odgovor:”Koze na mostu”, što dvije glumice čak i uspješno odrađuju. Međutim, kako bi se poenta shvatila na boljem primjeru, profesor daje drugu priliku publici da izabere bilo koji lik i bilo koje mjesto, kako bi se suština improvizacije pokazala. U ovom slučaju je možda bolje bilo ostati pri prvom fejlu, jer su asocirani sa prvim prijedlogom ljudi shvatili da očito mogu biti samo životinje. Tako su zadali magarce na plaži. Kreativnost banjalučke publike na nivou.

Nakon završene improvizacije, vraćaju se interakciji jednih sa drugima i dovode atmosferu do usijanja brzinom uma, inteligencije i humora. Publika je vidno zabavljena i oduševljena onim što vidi, jer je drugačije, užurbano i spontano. Međutim, publika koja ocjenjuje i odlučuje o najboljem glumcu večeri, ne bi mogla dobiti jednako dobre ocjene za sebe samu. U jednoj od posljednjih improvizacija ponovo se koristi džoker publika, što u ovom slučaju neće nikoga usrećiti. Naprotiv, samo će ukazati na to koliko smo u zarobljeni u ograničenom svijetu nemogućnosti mašte.

improvizacija

Cilj improvizacije je da neko iz publike kaže gdje je skoro putovao, kao i šta mu se desilo zanimljivo na tom putovanju, kako bi glumci kasnije mogli upravo scenu iz njegovog života da odglume. Sjajna ideja, suštinski zabavna i dinamična, a veoma interaktivna, dobija na žalost pogrešnog sagovornika koji od kompletnog potencijala napravi debakl. Otprilike slično kao i sa većinom potencijala u našoj državi. Čovjek se javi da je putovao u Grčku, autobusom dvadeset sati. Ok, idemo dalje, očekujemo više, a i sam profesor kao da izvlači riječi iz njega. Međutim, daleko bolji ishod bi bio da nije ni pokušao izvlačiti ništa, jer je svakako dobio malo.

Kao odgovor na pitanje šta mu se desilo zanimljivo na putovanju, čovjek odgovara: “Povraćao sam”. Da stvar bude gora, ni dodatna pitanja ne daju bolji razvoj događaja, jer sve što se ima o tom putovanju reći stanu u tri riječi: “Visoke cure, giros”. U ovakvim situacijama umijeće glumaca da narodski rečeno prave “pite od …” spašava i očajnu publiku, koja je pokazala koliko je mašta nisko na skali naših vještina koje razvijamo.

predstava

Od svih situacija, upravo ove sa publikom ostavljaju najmanji dojam, jer kako da imamo dojam o kozama, magarcima i ljudima koji povraćaju na putu do Grčke. Dosta to govori i o našem narodu i njegovim preokupacijama, mogućnostima i dostignućima. Ipak, ovo nije priča o publici, već o predstavi, koja je sasvim sigurno pomjerila publiku na skali emocija, kao i u odnosu na protekle večeri. Nagradu za najbolju glumicu večeri dobila je sasvim očekivano i zasluženo, najglasnija, najzabavnija i najupečatljvija Jelisaveta Karadžić, kojoj je ovo prvo priznanje u karijeri.

Ustanova Kulture “Vuk Karadžić” u Beogradu zasigurno može biti ponosna na generaciju koja nije oklijevala, već je svim srcem predano improvizovala nastojeći pokrenuti barem dijelić mašte kod publike. Možete ih pratiti na fejsbuk stranici kako biste saznali koja im je sljedeća stanica. Ovo nezaboravno iskustvo svaki put doživljavate premijerno, jer oni su ti koji se prepuste pokretu, emociji, publici, svaki put ponovo, drugačije, iskrenije.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije